travunija7

Traganje za ostacima najstarijeg Trebinja nastavljena su prije dvadesetak dana novim arheološkim iskopavanjima na lokalitetu ispod tornja u Starom gradu, gdje su prije tri godine otkrivene zidine građavine datirane u prednemanjićki, rani srednji vijek.

Tačnije, dio zida ove građevine otkriven je još pri prvim iskopavanjima na ovom lokalitetu  1998. godine, kada su obnavljani objekati u dvorištu muzeja za potrebe smiještanja umjetničkih legata ove ustanove.

Tada je, vođen pretpostavkama istraživača i hroničara ovog kraja - da na ovom brijegu iznad Trebišnjice valja tragati za ostacima najranijeg Trebinja - arheolog Đorđe Odavić, uz pomenuti dio građevine, našao i nešto neočekivano, što bi neupućene zbunjivalo: ulomak rimskog nadgrobnog spomenika, kao svjedočanstvo o kontinuitetu naselja na ovom mjestu još od predslovenskih, antičkih vremena.

travunija2 Ulomak rimskog nadgrobnog spomenika (1-4. vijek, Muzej Hercegovine)

I sljedeća iskopavanja 2013. godine bila su nekako usputna, takođe kao dio projekata revitalizacije kasnijih građavina u kompleksu – golubarnika i sat-kule. Tada su iz zemlje izronili ostaci srednjevjekovnog objekta, sve jasnije kako su i iskopavanja nastavljana kroz naredne tri godine, sredstvima koja je iz budžeta izdvojila Gradska uprava.

Skoro metar i po široki zidovi ukazuju da je riječ o objektu koji je mogao imati višespratnu arhitektoniku, a dužina i širina omeđina 20h20 metara ukazuju na građevinu impozantnih dimenzija.

Čemu je tačno služila još je predmet nagađanja. Istorija i predanje pamte da je Trebinje bilo episkopsko sjedište a vjerovatno i mjesto stolovanja oblasnih gospodara još od osnivanja prvih srpskih zemalja u ranom srednjem vijeku.

Predanje pominje, a neki istraživači baš ovdje lociraju, i crkvu svetog Mihaila u kojoj su sahranjivani travunjanski župani – prepostavljajući da je upravo sat-kula iz 18. vijeka samo nadograđeni toranj hrama...

travunija4 Dio nalazišta u podnožju tornja (na gornjoj slici vidljivi i nađeni stepenici)

„U pitanju je ili palata ili episkopski dvor, najvjerovatnije iz 10. ili 11. vijeka. Govorim od prednemanjićkom Trebinju, koje je vrlo interesantnoza istoričare i arheologe jer nije istraživano. Iskopavanja su potvrdila i predanje da se na mestu sahat-kule nalazio toranj - jer je vidljivo da kula leži na starijim temeljima, sa pristupnim stepenicama koje smo otkrili u neposrednoj blizini“, objašnjava za Radio Trebinje arheolog-kustos u Muzeju Hercegovine Ivana Grujić.

Ostaci građevine nisu i ne mogu isplivati pred istraživačima u svojoj arhitektonskoj cjelosti - jednim dijelom na sjeveru građevina je presječena turskim bedemom iz 1706. godine, a na nju su po sredini „nasađena“ i dva manja objekta iz 19. vijeka, danas adaptirana u muzejski prostor za umjetničke legate. Ostatke palate sa zapadne strane pritila je zgrada muzeja, nekad austrougarske kasarne, „slučajno“ izgrađene baš na mjestu koje krije materijalno svedočanstvo iz najranije srpske istorije Trebinja.

ivana grujic Arheolog Ivana Grujić, arheološka iskopavanja 2013. godine

U tursko vrijeme nazivan Ićesar (Ič hisar - unutrašnja tvrđava), gdje su i otomanski osvajači postavili temelj grada priširenog i bedemom opasanog početkom 18. vijeka - za brijeg na obali Trebišnjice vjerovalo se da je prirodno nastalo uzvišenje. Istraživanja su potvrdila da je, iz nekog još nepoznatog razloga ili potrebe, dijelom stvoren i ljudskom voljom i rukom.

„Otkrili smo da je prizemlje muzeja ustvari u nivou prvog sprata te srednjevjekovne građevine, odnosno da je čitav ovaj plato podignut za jedan nivo. Mi smo u iskopavanjima namjerno u nekim dijelovima išli do podnice u prizemlju palate, samo da bi pokazali da se  ustvari radi od dva do tri metra šuta nagomilanog od 1706. godine kada je Ban-vir građen“, kaže Grujićeva.

S obzirom da se kopalo po naknadno nabacivanom šutu, nađena keramika uglavnom je kasnosrednjevjekovna, među pokretnim arheološkim materijalom su i gvozdeni predmeti poput klinova ili dijelova brava, oruđa i oružja, ali i ostaci prozorskog stakla koje bi moglo pripadati srednjevjekovnoj građevini.

„Takođe, nađena su i dva komada sige, koja je omalterisana. Siga se inače koristila u građevinarstvu tamo gdje su bili lukovi, na primjer crkvenim građevinama ili kasnoantičkim grobnicama na svod“, ističe Grujićeva.

Ubijeđena je da arheološki projekat traganja za ostacima najstarijeg Trebinja značajem prevazilazi interese lokalne zajednice i mora uživati podršku projekta od nacionalnog i državnog značaja. U tom smislu, do sada iskopano samo je priprema za ozbiljnija i obimnija arheoleoška istraživanja, te kulturnoistorijsku i turističku revitalizaciju cijele lokacije, koja će uslijediti ako ta podrška ne izostane.

„Planiramo još ove godine da geodeta detaljno snimi plan ovih građevina, da na njima markiramo sve istorijske faze – a ima ih najmanje četiri, kako bi mogli projektom da konkurišemo za sistematska arheološka istraživanja. Njih bi potom pratila obnova i revitalizacija otkrivenih objekata, na kojima bi bili angažovani stručnjaci iz različitih oblasti, sve sa ciljem da se ovaj lokalitet i turistički prezentuje na kvalitetan način“, ističe Grujićeva.

Tri lokaliteta najstarijeg Trebinja

Grujićeva pojašnjava da su nađene zidine kod tornja u Starom gradu jedan od tri lokaliteta najstarijeg slovenskog Trebinja.

Crkvina, na kojoj je još u praistoriji postojala ilirska gradina, pominje se kao moguće mjesto stolovanja trebinjskih župana ranog srednjevjekovlja, dok su raniji nalazi u Policama ukazali da bi podnožje Crkvine moglo biti prostor gdje su bili sahranjivani.

ploca zupana grda Ploča župana Grda (Muzej Hercegovine): "U dni kneza veliega Mihoila umre župan Grd trebinjski..."

U Policama je, podsjeća Grujićeva, nađena i nadgrobna ploča župana Grda iz sredine 12. vijeka, jedan od najstarijih ćiriličnih spomenika na ovim prostorima i zasigurno najvrednije do danas sačuvano spomeničko svjedočanstvo iz vremena trebinjskih župana.

„Za istoriju Trebinja vrlo je dragocjeno što se na ovoj ploči po prvi put pominje ima grada Trebinja u obliku koji grad nosi i danas. Rijetkost ja da se tako nešto nađe na spomeniku materijalne kulture iz tako daleke prošlosti“, ističe Grujićeva.

Rade Savić