Biti žena u borilačkom sportu odavno je postalo sasvim uobičajeno, a dijeliti sportove na muške i ženske, apsolutno suvišno, kada rezultati govore sami za sebe. Da je uspjeh odraz mentalne snage i fizičke kondicije, a najviše ljubavi prema sportu, dokazala je Trebinjka Vasilisa Spahić, osamnaestogodišnja kik bokserka, višestruka državna prvakinja. Pravi je primjer da se kroz sport pa i borilački može ići ženstveno, a kada treba, i zadati udarac, i to, kako naglašava, isključivo u ringu.
Borilački sportovi privlačili su je oduvijek, još dok je kao mala obožavala gledati različite mečeve. Nakon rekreativnog bavljenja fudbalom i boksom, prije nepunih šest godina opredijelila se za kik boks. Sport koji naziva vještinom uma i disciplinom.
„Fudbal sam više trenirala da steknem kondiciju, a kik boks je oduvijek bio ono što volim i sve je krenulo dok sam bila u osnovnoj školi. Na početku mi je izgledalo strašno, a kako je bilo dosta i starijih, iskusnih boraca, nije mi bilo svejedno učiti pred njima. Ali vremenom je postalo zaista način mog života, nešto bez čega danas, čini mi se, ne mogu. Krenulo je kao spontani treninzi u klubu, a kako sam nastavljala, sve više mi se svidjelo i uvidjela sam da je kik boks put kojim želim ići“, kaže nam Vasilisa, članica Kik boks kluba „Leotar“, koja s vremena na vrijeme i boksuje za klub „Sveti Georgije“ Banjaluka.
Tada, kada je počinjala, prisjeća se bilo je više djevojaka. Danas ih je manje pa ipak ta činjenica je nije obeshrabrila, što se vidi po njenim dostignućima. Zahvaljujući, kako nam kaže, izuzetnom treneru Maksimu Boškoviću Maci, ali, svakako dodajmo i njenom radu na sebi, za kratko vrijeme je ostvarila zapažene rezultate i može biti ponosna na brojne medalje i pehare.
„Član sam reprezentacije BiH i prošla godina mi je bila baš uspješna, učestvovala sam na najvažnijim takmičenjima, među kojima izdvajam Balkansko prvenstvo u Baru i Svjetsko u Budimpešti. Imam najboljeg trenera, sjajnog i veoma posvećenog svima nama, a moram reći prema djevojkama i punog razumijevanja i stava da mi žene, zbog naše ogormne posvećenosti, možemo postići sve poput muškaraca, možda čak i više“.
TRENER KAO NEPRIKOSNOVENA MOTIVACIJA
Balkansko prvenstvo
„Trebalo je vremena dok nisam stekla znanje i vještinu. Uvijek sam znala da se odbranim, ali nisam znala da uzvratim. U početku mi je bilo lakše raditi sparinge sa muškarcima jer sam mogla da udarim svom snagom, znajući da ih neću povrijediti. Sada me ni sa kim nije strah raditi ni takmičiti se protiv bilo koga. Bude udaraca, ali sve je u glavi. Ako nisi spreman psihički, gubiš meč, uzalud je sva fizička snaga. Ako sebi počnem govoriti da ne mogu, tada meč i predam. Imala sam tih situacija, a onda sam sebi rekla da to više neću uraditi. Adrenalin je to koji vuče i iz nas izvlači i ono što mislimo da u sebi nemamo. Bilo je svakakvih situacija, čvoruga, modrica, ali sve to prođe, ništa se nikome ne može desiti. U sportu mnogo znači i dobar trener. Imam sreću da je moj, ali i trener svih nas najbolji! Pored porodice, ogromna mi je podrška i to ne samo u sportu nego i u svakodnevnom životu. Motiviše me kada padnem i uvijek učini da ustanem. Da nije njega, sigurno ne bi bilo ni mene!“
Osim Svjetskog i Balkanskog prvenstva, Vasilisa je tri puta bila i državna prvakinja, učestvovala je i na Republičkom takmičenju u Banjaluci prošle godine te imala i nekoliko profesionalnih mečeva u Osijeku i Imotskom, gdje je, kako nam kaže najviše otišla da provjeri vlastite mogućnosti.
Praveći razliku od prije šest godina i danas, ova mlada i ambiciozna sportkistkinja kaže da je onda bilo lakše, ali da je sada ljepše.
„Tada nisam imala odgovornost kakvu danas nosim, posebno što sam po prirodi perfekcionista i smeta mi kada nešto ne mogu da uradim kako treba. Nisam ni preozbiljno shavtala sve do prošle godine kada sam zaista startovala sa takmičenjima i sada osjećam dodatnu obavezu i teret odgovornosti. Sa druge strane to je i onaj najbolji motiv, koji, vjerujem, tjera svakog sportistu da još jače i više radi na sebi“, priča nam prilično zrelo Vasilisa, koja se polako priprema i za novo Svjetsko prvenstvo koje će se ove godine održati u Abu Dabiju.
Prvenstvo BiH (lou kik)
Kako nam kaže, tu bi trebala učestvovati u kategoriji seniora, što joj je prilika za nove izazove.
„Preda mnom je dug put do Abu Dabija. Na prvom mjestu je neophodno da skupimo novac kako bih mogla da odem jer jedno ovakvo takmičenje prilično košta. Borilački sportovi u Trebinju uglavnom se finansiraju iz vlastitih sredstava, koja nisu velika i čuvamo ih za ovakve prilike. Grad nam na godišnjem nivou uplati određenu sumu i snalazimo se najviše preko sponzora, kojima smo beskrajno zahvalni na svakoj pomoći. Nadam se da ćemo skupiti novac jer u protivnom neću moći da odem“.
U međuvremenu, Vasilisa svakodnevno trenira i to ne isključivo u Sportskoj dvorani „Miloš Mrdić“, gdje ima redovne termine, nego i svuda gdje može unaprijediti vlastitu kondiciju. Uporedo i jačati svoj duh jer jedino je tako moguće vladati nad sobom i protivnikom.
„Naša prvobitna sala za vježbanje bila je funkcionalnija i prilično veća od ove u kojoj sada treniramo. Ovdje nam je manji prostor i teže je raditi. Srećom, opet zahvaljujući mom treneru koji nam je obezbijedio dodatni prostor, imamo mogućnosti za kvalitetnije treninge, koji su nam neophodni. Prošle godine trenirali smo maltene svaki dan, ujutro trčanje, naveče trening pa sparinzi. Pripreme su jako zahtijevne i ako želim ozbiljno ovim da se bavim traže mnogo rada, odricanja i posvećenosti“, priča nam Vasilisa koja se takmiči u kategoriji do 56 kilograma.
SVAKO TAKMIČENJE – NOVO PRIJATELJSTVO
„Prvo takmičenje sam imala u Trebinju, nakon godinu i po dana treniranja, tatami disciplina. Tu sam izgubila, plakala i to mi je najproplakaniji meč ikada! Poslije toga još par takmičenja, u Sarajevu Državno prvenstvo i borbe sa dvije protivnice. Jednu sam pobijedila, a u drugom meču tokom zadnje runde povrijedila ligamente. Najveće svakako pamtim Svjetsko prvenstvo u Budimpešti 2024. Doživljaj za pamćenje! Velike tribine, četiri ringa, osam tatami podloga, brojne zastave, navijanje! Pamtim i Balkan kup iz Tešnja. Tu sam izgubila na kondiciju. Moj prvi meč, koji sam vodila do 15 sekundi prije kraja. Pamtim ga kao važnu lekciju, kako se sve može promijeniti u sekundi. Svako takmičenje mi je donijelo nešto, koliko mogu, šta mogu, kao i psihičku snagu. Kik boks je odličan sport i voljela bih da nam se mladi pridruže, da zajedno razbijamo predrasude. Niko neće dozvoliti da se bilo kome nešto desi, da neko nekoga povrijedi. Sa druge strane, razvijamo divna prijateljstva, sa svih strana smo povezani. Imam odličnu prijateljicu iz Brčkog, sjajnog borca i sa njom sam stalno u kontatku. Posebna priča su male djevojčice koje treniraju i redovno bodre nas starije, predivno nešto. Ne mogu nabrojati kuda sve i koliko sjajnih ljudi mi je sport donio u život, što je privilegija i posebna satisfakcija!“
Međutim, na prvu smo zaključili da ovoj borbenoj, istovremeno i nježnoj djevojci ništa nije naporno. Da za nju nema nesavladive prepreke, osim ako je, reče nam, sama sebi ne postavi u glavi. Ali i tada, kada joj se dešavalo da mečeve gubi, nije odustajala. Jednostavno, ne pripada onima koji poraz smatraju nečim lošim. Naprotiv, to su lekcije iz kojih se poput Feniksa nanovo uzdiže na postolje koje joj u potpunosti pripada.
Prvenstvo BiH (ful kontakt)
Iz ličnog iskustva rado savjetuje svim djevojčicama i djevojkama da se okušaju u borilačkom sportu. I ma koliko sve djelovalo grubo, u stvarnosti to i nije tako, a sport sam po sebi donosi brojne benefite po zdravlje.
„Bavljenje sportom za žene ima bezbroj pozitivnih strana. Ojačava naše tijelo i um. Mene sport ne iscrpljuje već mi pomaže da fizički, a posebno mentalno budem jača. Primila sam bezbroj udaraca i nijedan mi nije uticao na zdravlje. U mom klubu curice su veoma sposobne. Imamo jednu djevojčicu od 8 godina sa toliko snage i želje, koja jako brzo napreduje i nas dvije često radimo sparing. Naravno, ja nju ne udaram ali pustim nju da udari mene i to su baš jaki udarci. Pored nje, tu je još par izuzetno dobrih kik bokserki. Nijedna od nas nije nasilna. Lično se nikada u životu izvan ringa nisam pobila i smatram da to ženama ne priliči, zapravo ne priliči nikome, to je kućni odgoj. Ne odobravam maltretiranje bilo koga. Čak i ako me neko provocira nastojim to verbalno da riješim. Ipak, volim što znam da se odbranim jer je to danas, čini mi se, više nego ikada važno za svaku ženu! Naša vrata su svima otvorena i uvijek me raduje kada nam se pridružuju žene, posebno što u kik boksu još nisam srela neku da je gruba. U Srbiji kad sam bila na kampu sve djevojke su bile ženstvene i prelijepe, baš kao i sve curice i djevojke u mom klubu. Ima nas trenutno nekoliko na šta sam ponosna!“
Sport i ženstvenost, dakle idu zajedno. Danas čini se i mnogo više nego prije. Zahvaljujući ponajviše solidarnosti ovakvih sportistkinja, poprilično su srušene i brojne predrasude da neke vještine isključivo pripadaju muškarcima.
Prvenstvo Republike Srpske
Ipak, i sada se potkrade neodobravanje i vječito pitanje – Šta će žena u kik boksu?! – na šta Vasilisa ima jednostavan odgovor – Baš zato jer sam žena! To joj daje dodatan elan da se ne osvrće i ne preispituje, već da sportski hrabro i damski, kao i do sada, korača putem svojih snova i pored onog da ode na Svjetsko prvenstvo u Abu Dabi, ostvari još jedan.
„Velika mi je želja da budem dio reprezentacije Srbije, kako bih imala više mogućnosti da se sportski razvijam, ali i da se takmičim za svoj narod. U mojoj porodici niko se prije mene nije bavio borilačkim sportom, jesu nekim drugim. Generalno volimo sport, a i ujak mi je košarkaš, Milan Gurović. Kik boks je isključivo bila moja želja u kojoj me porodica podržala, na čemu sam im zauvijek zahvalna i zbog čega sam istinski srećna!“
I više je nego evidentno da je trenutnih dvadesetak medalja i pet pehara tek početak jedne izuzetne sportske karijere. Ljubav kao lajtmotiv i ona najjača pokretačka snaga, beskrajan entuzijazam i želja da od sebe iznova daje više i pomjera granice, bude nadu da ćemo Vasilisu Spahić ipak u novembru ove godine ispratiti u Abu Dabi na novo Svjetsko prvenstvo u kik boksu. Jer, ne samo da ona to zaslužuje, nego joj prilika da učestvuje na jednom takvom prestižnom takmičenju, apsolutno i pripada!
