Na današnji dan, 3. aprila 1973. godine, u saobraćajnoj nesreći kod Tarčina, poginuo je Jovan Jovo Đurić, najugledniji Ljubinjac – u novijoj istoriji ovog mjesta.
Jovo Đurić je utemeljitelj, trener i kapiten modernog odbojkaškog kluba u Ljubinju, bio je i državni reprezentativac Jugoslavije u tom sportu, a od Slovenije do Hercegovine u svojoj profesionalnoj struci upamćen je kao vrsni agronom.
Mnogi stariji Ljubinjci, koji ga pamte, i sada će vam reći da se čovjek s takvom energijom, vizijom i entuzijazmom više nikada nije rodio u ovom gradu, kao ni čovjek s boljim smislom za rad i organizaciju – bilo da je riječ o njegovom privatnom poljoprivrednom imanju, bilo o društvenoj Zemljoradničkoj zadruzi koju je isto tako uspješno vodio i širio.
U njegovom slučaju potvrdila se narodna uzrečica: takav se rađa jednom u sto godina!
Jovo Đurić je sportsku karijeru započeo u Novom Sadu, gdje je studirao poljoprivredu, a osim odbojke, dobro je igrao ondašnji veliki rukomet i fudbal.
Njegov sin Đorđe Đurić, kao odbojkaški reprezentativac SR Jugoslavije, vratiće se sa bronzanom olimpijskom medaljom iz Atlante i time još jednom potvrditi veliko očevo djelo.
Međutim, najveće Jovino djelo činjenica je da je odbojka od šezdesetih godina prošlog vijeka do danas u Ljubinju i dalje sport broj 1 - i da je ovo mjesto u tom periodu dalo cijeli niz izuzetnih igrača koji su igrali od Japana i Južne Koreje, preko Srbije, Crne Gore, Irana, do Luksemburga, Norveške, Finske, Francuske, Italije...
A koliko sami igrači poštuju to djelo govori i podatak da od Jovine pogibije 1973. godine, više niko u seniorskom odbojkaškom klubu u Ljubinju ne nosi dres sa brojem 1, a od te godine redovno se organizuje memorijalni turnir u njegovu čast.
Inače, muška odbojkaška ekipa Ljubinje Bankoma uspjela je ove sezone da očuva status premijeligaša Bosne i Hercegovine.
A i oni, kao i ženska ekipa koja se takmiči u Prvoj ligi Republike Srpske, utakmice igraju u sportskoj dvorani koja odnedavno nosi ime Jove Đurića.
