UMJESTO NEKROLOGA: Trebinjski toponimi u tumačenju SAVA PUJIĆA

(Fililog i istraživač kulturnoistorijske baštine trebinjskog kraja Savo Pujić preminuo je u 86. godini. Umjesto nekrologa dugogodišnjem saradniku Glasa i Radio Trebinja, objavljujemo tekst o porijeklu imena trebinjskih naselja, u kojem je Pujić, kao istraživač i autor stručnih radova na ovu temu, bio naš sagovornik.)

Toponimi jednog kraja mnogo su više od pukih imena gradova, sela ili zaselaka, geografskih oblasti i drugih lokaliteta. Noseći u sebi prirodna ili društveno-istorijska obilježja, toponimi počesto kazuju mnogo i o prošlosti tog kraja, istorijskim okolnostima i životu naših predaka, radu i zanimanjima, kultovima i običajima, viđenju svijeta i jeziku, njihovom etničkom ili porodičnom porijeklu. Svojim stručnim radovima o značenju i porijeklu toponima trebinjskog kraja veliki doprinos istraživanju i pamćenju naše prošlosti dao je filolog Savo Pujić.

Mnoga naselja u trebinjskom kraju, piše Pujić, veoma su stara – neka potiču iz drevne prošlosti, kao ona zabilježena u spisima Konstantina Porfirogenita u 10. vijeku. O starosti drugih saznajemo iz ranih turskih popisa, a mnoga se pominju i u nešto mlađim zapisima iz tursko-mletačkih ratova. Imena naselja i lokaliteta, piše dalje Pujić, nisu nastajala ni slučajno ni proizvoljno, već su uvijek nečim motivisana – oblikom zemljišta ili drugim geografskim osobinama, ljudskim tvorevinama ili zanimanjima, stanovnicima ili vlasnicima mjesta, karakterističnim biljnim ili životinjskim svijetom.

Značenje nekih imena trebinjskog kraja u priličnoj mjeri je prozirno i lako ga je odgonetnuti jer je u osnovi naziva lako prepoznatljiv pojam. Drugi su manje prozirni i za njihovo odgonetanje potreban je podug filološko-istoriografski istraživački staž, dok treći – i pored mnogog truda i znanja – i danas ostaju krajnje opskurni i neprozirni da je nemoguće postaviti i pretpostavku o njihovom porijeklu i značenju.

Ime Trebinje – nije od rimskih tribuna

U tumačenju imena geografskih pojmova često izostane stručni konsenzus. Jedno od takvih je i ime grada Trebinja, čije je porijeklo odavno zaokupljalo pažnju istoričara i filologa, a koji su, sa svoje strane, na ovaj znak pitanja – davali različite odgovore.

„Oko tog imena mnogo je bilo diskusija u nauci. Popularno je da se dovodi u vezu sa latinskom rječju tribunus-tribun, u smislu da je Trebinje u prošlosti bilo sjedište neke vojne rimske formacije, zbog čega u latinskim dokumentima stoji Tribunia, Trebunia, Trebigna. Međutim, u grčkim, ali i dokumentima srbijanskog porijekla, piše Travunija. A u bosanskim je Trebinje. Sasvim je jasno da je ime slovenskog porijekla, a najvjerovatnije potiče od glagola – trijebiti. Što znači da je Trebinje – ono što je istrebljeno, raščišćeno, gdje je raskrčena zemlja, napravljeno obradivo zemljište i prostor za život. Postoji i drugo tumačenje ovog glagola, kojem lično nisam sklon: trijebiti – žrtvovati, što bi značilo da je na ovom mjestu nekad u prošlosti bio nekakav paganski žrtvenik“, navodi Savo Pujić.

Kao na najtvrđi dokaz da je ime Trebinje slovenskog porijekla, štaviše da je doneseno iz slovenske pradomovine u naše krajeve – Pujić ukazuje na vrlo neobične toponimijske podudarnosti na hiljadama kilometara udaljenim područjima slovenskog svijeta.

„Ranije sam pisao o tome da se u Albaniji nalazi Trebinje i Ljubinje. Da u Sloveniji postoji Trebnje i Ljubljana, a kod nas Trebinje i Ljubinje. A onda sam kod baltičkih Slovena, na karti iz 10. vijeka, našao više mjesta sa imenima koje postoje u Hercegovini, i to povezanih – Trebinje, Bileća, Nevesinje, Stolac, sve na istoj prostornoj dispoziciji kao u Hercegovini. To je fascinantno. A otkud to? Vjerovatno su Sloveni, kad su doseljavali u naše i druge krajeve gdje danas žive, iz pradomovine donijeli i imena svojih mjesta. Isto kao što su se u modernoj istoriji naši kolonizatori u Vojvodinu naseljavali kolektivno po mjestima iz kojih su dolazili i preko imena svoga pređašnjeg kraja čuvali uspomenu na zavičaj. Trebinje je sigurno ime slovenskog porijekla, koje su naši preci donijeli iz pradomovine, a ovo forsiranje imena Tribunija nije ništa drugo nego okretanje vode na tuđu vodenicu“, kaže Pujić.

Bregovi bez bregova i smokve na Tinima

Za većinu do danas sačuvanih imena trebinjskih gradskih naselja nije teško utvrditi porijeklo i značenje jer je u osnovi toponima lako čitljiv pojam, koji se odnosi na neku osobenost tog mjesta u pređašnjim vremenima. Imena naselja Zasad i Vinogradi kazuju da su na tim lokalitetima nekad bili poljoprivredni zasadi, odnosno vinogradi. Današnja Gorica je vjerovatno u svijesti naših predaka bila osobena i prepoznatljiva kao područje obraslo šumom, a ime Mokri dolovi opet vezujemo za izrazitu vlažnost ili česta plavljenja tog područja.

Mostaći, kao naselje iznad Trebišnjice, vjerovatno je nazvano po nekom starom mostu, mada, navodi Pujić – s druge strane, zbunjuje u zapisu iz 1413. godine pomenuto ime vlastelina Novaka Mostaća u susjednom Zasadu, pa ostaje nejasno šta je čemu prethodilo: ime vlasteoskog roda naselju ili obratno. Za odgonetanje imena naselja Ložiona nije potrebno konsultovanje struke – porijeklo ovog toponima novijeg datuma znaju svi naši stariji sugrađani, koji pamte austrijsku prugu i željeznički objekat na prostoru današnjeg gradskog naselja. Ako smo u traganju za porijeklom i značenjem sa većinom imena gradskih naselja lako izašli na kraj, to nije slučaj sa toponimima kao što su – Tini ili Hrupjela, donekle i Police, pa i Bregovi, ako se u obzir uzme očiglednost da je to novije trebinjsko naselje podignuto na ravnom zemljištu, bez izrazitih uzvišenja ili brežuljaka.

„Da, na ravnom zemljištu nema bregova. Ali kad nabuja Trebišnjica prije bi stari rekli – nadošla voda od brijega do brijega. Brijeg znači obala. Ne znači samo uzvišenje. A pričao mi je naš uvaženi arhitekta Vuko Roganović, kad je projektovao naselje Tini, da su ga starosjedioci i vlasnici zemlje tada zapitkivali – šta će se to graditi na Tinima. Dakle, narod je tako zvao taj prostor mnogo prije nego je na njemu izgrađeno stambeno naselje, iako Vuko tada nije znao odakle to i šta znači to ime. U turskom jeziku tin znači smokva. Tini znači smokvik. A tamo je bilo ko nigdje drugdje smokava i dobro su uspijevale“, pojašnjava Pujić.

Da su na mjestu savremenih stambenih objekata nekad bili zasadi smokava, na koje je uspomena danas sačuvana samo u nazivu naselja, vjerovatno ne znaju ni oni koji danas žive – na Tini, na Tiniju, ili na Tinima. Upravo tako, ovaj toponim u govoru naših sugrađana neujednačeno se prihvata i upotrebljava u tri različite obličke kategorije. Savo Pujić nema sumnju po pitanju koju obličku varijantu treba prihvatiti kao ispravnu.

„Tini je imenica muškog roda u množini. Dakle – u Tinima, na Tinima. Tako je narod govorio. A nikako u Tinoj, ili na Tini. Pogotovu ne na Tiniju“, ističe Pujić.

Bujice što raznose i stalaže da sabiraju

U traganju za porijeklom imena Hrupjela zbunjuje u narodu ukorijenjeni oblik ovog imena bez početkog glasa – h.

„Ja sam mislio da je izvorni naziv naselja ono kako narod govori – Rupjela, da je ime nastalo zbog – rupa. Međutim, u najstarijim spomenima tog sela, još u srednjem vijeku, uvijek se pisalo sa glasom h – Hrupjela, a tako se i govorilo prije nego što je izgubljen glas h kod pravoslavnog stanovništva. Onda sam to doveo u vezu sa glagolom hrupiti. Ja se sjećam davnašnjih priča da je o vremenu velikih kiša voda tako znala da nahrupi tim područjem da je rušila i kuće. To su mi kasnije potvrdili i starosjedioci. A kad pogledate ovo naselje – ono i izgleda kao velika nasipina, koja se vremenom stvarala od svega što je voda spirala i donosila sa Leotara i Pogače. I danas periferijom naselja, kad su velike kiše, voda zna tako da nahrupi“, kaže Pujić.

Do objašnjenja imena Police lakše bi se došlo da su na području ovog gradskog naselja ostali značajniji ostaci– stepeničasto uređenog obradivog zemljišta, sa podzidama, koje podsjeća na stalaže ili police.

„Police je vrlo čest toponim, ima ga na više mjesta. Motivisan je na više načina, ali uglavnom su to mjesta pri kraju neke ravnice, uz brdo. A polica i u našem savremenom jeziku znači stalaža. Ima sela gdje se i danas dobro vide te stalaže sa podzidama, posebno u mjestima koja oskudijevaju sa obradivom zemljom. U našem naselju Police se baš to i ne vidi, mada još ima tih terasa zemlje koje narod tamo zove dolinama. Vjerovatno je to zaravnjeno kasnijom izgradnjom“, kaže Pujić.

Rade Savić