„Isjecala sam se, imala išijatikuse, upale mišića, plakala sam, sve me boljelo, ali se nisam predala. Izgleda da je naš srpski inat proradio! Mada mislim da me najviše podstakla reakcija nekih poznanika iz Srbije, koji bi me pitali - šta ja to uopšte radim? Iznervira me kad ljudi vole da pripadaju nekim stereotipima i htjela sam da im pokažem da je to veoma ozbiljan instrument, na kojem se svira i preko stotinu godina“, priča Sonja...

Kada neko uz dokazanu virtuoznost na violini stekne i akademsko zvanje magistra ovog instrumenta, profesionalno svira i kastanjete, uporedo klavir, mandolinu i đembe, a najposle ovlada i muzičkim potencijalom - obične testere za drva, kad iza sebe već ima tri albuma, među kojima i prvi snimljen na Balkanu sa muzikom na testeri, brojne pozorišne predstave, koncerte i nastupe širom Srbije, Evrope i Južne Amerike, a tek je na pragu četvrte decenije života - ne možemo da  ne odamo priznanje.

Kad pritom nema problem da vlastiti put „krči“ marljivošću, odricanjem, upornošću i voljom da iznova otkriva i nadograđuje svoje talente, a ponajviše  vjerom da ono što radi ima smisla, uprkos, kako kaže, eri šunda, kiča i površnosti - onda je jasno zašto i uspijeva da ostane dosljedna svojoj tananoj umjetničkoj duši i zasluži mjesto koje joj s pravom pripada: na pozornici.

Ona je Sonja Kalajić, violinistkinja i prva srpska dama koja svira na testeri. Ovim instrumentima predstavila se trebinjskoj publici na ovogodišnjoj „Svetosavskoj akademiji“.

„Imala sam tu čast i priliku da prvi put u Trebinju prikažem umijeće na violini i testeri uz pratnju Darka Armenskog na klarinetu i bas klarinetu. Ne mogu vam opisati zadovoljstvo što sam učestvovala na tako bitnom datumu i događaju, naročito u vašem prelijepom gradu sa šarmantnim spojem krša, plodnog zelenila i nesvakidašnjeg sunca“, kaže Sonja za Radio Trebinje.

Otkrila nam je da jednim dijelom i ona u sebi nosi hercegovačke korijene.

„Moja mama je po ocu Hercegovka. Eto, možda nije ni slučajno što sam se i ja našla u Trebinju i što mi se toliko dopao cjelokupan ambijent ovog mjesta i divnih ljudi“.

Sonja Kalajić rođena je u Beogradu u porodici poznatih roditelja, majke Vesne Vujice arhitekte i oca Dragoša Kalajića slikara, pisca, žurnaliste, publiciste i nekadašnjeg člana Senata Republike Srpske. Odrastanje u takvom okruženju, kaže, nije bilo jednostavno.

„S druge strane bilo je dobro za mene. Tjeralo me da postavljam visoke ciljeve i njima težim, što je u neku ruku bilo dobro za vremena u kojima sam odrastala. Na vrijeme sam shvatila da život nije lak i da se sama moram izboriti za svoje mjesto i težiti mojim idejama“.

Odrastajući uz zvuke klasične muzika, zavoljela ju je još kao djevojčica. Bira violinu, koju je diplomirala i magistrirala na Fakultetu muzičkih umetnosti u Beogradu.

„Za razliku od roditelja ja sam senzibilnije duše, meni je muzika više odgovarala zbog mog karaktera ili sentimenta i mislim da je to dobro, jer je to ono u šta se moji roditelji nisu razumjeli. U protivnom bih bila u njihovoj sjenci. Ovako je sve ispalo kako treba, ispostavilo se da sam talentovana za to što radim“.

Po prirodi, kao i većina umjetnika, sklona istraživanju, nije se mogla zaustaviti samo na violini. Dječiji san da svira na testeri, kasnije joj se i ostvaruje. I kako to život uredi, boraveći dvije godine u Buenos Airesu, gdje se usavršavala na polju tango muzike, upoznaje čuvenog argentinskog testeraša Rodriga Geru, koji je voljan da joj pomogne.

„To je nezaboravno iskustvo! On ima svjetsku karijeru, a živi van civilizacije, u delti rijeke Tigre, u prašumi ima kolibu. Avantura je bila uopšte ga naći i odlaziti na časove. Obuka je trajala pola godine i bilo je tragikomično. Isjecala sam se, imala išijatikuse, upale mišića, plakala sam, sve me boljelo, ali se nisam predala. Izgleda da je naš srpski inat proradio! Mada mislim da me najviše podstakla reakcija nekih poznanika iz Srbije, koji bi me pitali - šta ja to uopšte radim? Iznervira me kad ljudi vole da pripadaju nekim stereotipima i htjela sam da im pokažem da je to veoma ozbiljan instrument, na kojem se svira i preko stotinu godina“, priča Sonja, koja je zahvaljujući upornosti i talentu sa testerom proputovala cijeli Srbiju, nastupala u Beču, Mađarskoj, Rumuniji, te snimila CD pod nazivom „Saw friendly“, prvi na Balkanu na kojem ova alatka za drva „progovara“ muzikom...

Bojazni od reakcije publike na zvuk testere, dodaje Sonja, ima i danas, ali raduje je činjenica da su one većinom pozitivne. Priznaje da joj ponekad zasmeta što je danas egzibicionizam važniji od umjetnosti i što je javnosti poznatija kao „testerašica“ nego kao violinistkinja.

„Čovjek osjeti neku vrstu nepravde. Tolike godine sam uložila u violinu, a nisam loš violinista, naprotiv. Ali čudni su putevi gospodnji i ko zna zašto je to dobro. Valjda je to neka cijena koju plaćam. Znate ono, kada negdje dobijete na drugoj strani izgubite“, zaključuje Sonja Kalajić, pred kojom su novi koncert u Beču sa kvartetom „Sensartika“, nastupi u duu violina sa Aleksandrom Kurilić, planovi za novi cd, nada za ponovno igranje „Krojcerove sonate“ u Madlenianumu, „Gitar Art festival“ u Herceg Novom, te želja za koncertom - u Trebinju.

„Volim da sviram po manjim sredinama jer su tu rjeđa događanja, pa su ljudi više pod utiskom. U tome vidim misiju onoga što radim, neku vrstu izazova. Iskreno se nadam da ću tu misiju upotpuniti i koncertom u Trebinju krajem ljeta!“

Solidarnost

Sonja se svojevremeno nije odazvala pozivu da sa testerom nastupi na festivalu u Njujorku (NYC Musical Saw Festival) jer, kako kaže, nije imala srca da od bilo koga u svojoj zemlji, tada teško pogođenoj poplavama, traži novac za put.

„Bilo mi je ispod zdravog razuma da za sebe tražim novac i putujem u Ameriku. Mislila sam da to nije toliko važno jer svakako ne mogu sa jednim instrumentom na pravi način predstaviti Srbiju. Mislim da su ti novci bili potrebniji za obnovu škola, za ljude koji jedva preživljavaju...“

Testera sa simfonijskim orkestrom

Nedavni tradicionalni „Beogradski novogodišnji koncert“ u Sava centru za Sonju je bio nazaboravno iskustvo.

„Svirala sam na testeri sa Simfonijskim orkestrom i horom RTS-a. To je prilika koja se teško dobija. Najveće priznanje moram odati Bojanu Suđiću i orkestru i ansamblu 'Kolo' i horu RTS-a, koji su uspjeli da skupe 4 hiljade ljudi na nešto što nije kič i šund. Sve je bilo na viskom profesionalnom nivou, pored mene nastupio je tenor solista Zoran Todorović i naši 'Kolibri', a oni su takav potencijal, potvrda da imamo izuzetno talentovan narod“, kaže ona.

Maja Begenišić