Trebinjska publika iščekuje ovo veče, da na sceni Kulturnog centra, gromoglasnim aplauzom pozdravi ansambl Kulturnog centra Kula, koji ove godine dolaze sa predstavom „Sumnja“, koja je rađena po tekstu Džona Patrika Šenlija, savremenog američkog dramskog pisaca, a u režiji Slobodana Stankovića.
Ovaj komad, koji istražuje trenutak u kome vjera u sopstvenu istinu postaje opasnija od same laži, profesionalci amateri pozorišta iz Kule, radili su dva mjeseca, a rezultat posvećenog rada potvrđen je trijumfom na 67. Republičkom festivalu amaterskih pozorišta Srbije.
SLOBODAN NOGAVICA, koji glumi oca Brendana Flina kaže da je rad na predstavi bio studiozan.
„Reditelj je svjež, sa fakulteta i baš smo prošli kroz njegovu školu, kako to on radi i generalno kako rade na fakultetima. Bilo nam je izazovno i nama novo zato što dugo nismo radili sa mladim rediteljem. Odgovornost je bila velika baš zbog toga što je tekst takav kakav jeste - Džon Patrik Šenli je za ovaj tekst dobio Pulicerovu nagradu. Svjesni smo bili toga kada smo se odlučili za taj tekst i znali smo da moramo da uradimo dobru predstavu. Mislim da smo uspjeli u tome i nadamo se da će se to pokazati i na ovom festivalu.Ovaj tekst nije izvođen u Srbiji. Mi smo dobili ekskluzivno pravo od Džona Patrika Šenlija da prevedemo tekst. Tako da je to isto novina u našem pozorištu, da smo prvi put imali veliku čast da nam ovaj dramski pisac, scenarista i reditelj potpiše ugovor da možemo da prevedemo tekst. Prevedeni tekst smo im slali na kontrolu, čak su se i oko plakata bavili. Stvarno smo pristupili ovom zadatku ozbiljno i odgovorno i mislim da je rezultat tu“.
„Sumnja“ je savremena psihološka drama, koja se kako se da vidjeti iz naslova, bavi tim osjećajem nesigurnosti i neuvjerljivosti.
„Govorimo o tome koliko sumnja može da postane jedno hladno oružje i bude pokretač nekih preispitivanja, o tome dokle je čovjek spreman da ide samo ako ima svoja uvjerenja koja nisu provjerena, kada vjeruje u nešto za šta nema nikakve dokaze i dokle to može da dovede i njega i sve ljude oko njega. Ova predstava nas navodi da preispitamo sami gdje su nam granice i morala i odgovornosti i svih ostalih segmenata naše ličnosti“, kaže Slobodan Nogavica.
Na kraju predstave, šta ostaje do.... sumnja!
„Publika ostaje i dalje u sumnji i preispituje svoja uvjerenja, moralne vrijednosti i poglede. To i jeste poenta ovog teksta jer je pisan i kao parabola, što znači da se eksplicitno ne bavi samo time što je napisano, nije samo pitanje sukoba između časne sestre i sveštenika, nego ovom predstavom se otvaraju mnoga važna pitanja i mnogi važni problemi“.
Otac Brendan Flin je simpatični sveštenik koji u tim kritičnim, 60-tim godinama kada se u Americi i cijelom svijetu, dešavaju veliki prevrati, pokušava da u crkvi donese nešto novo, želi da bude prisniji sa ljudima, sa učenicima, malo ima savremene poglede na društvo. Vidjećemo kako se snalazi u tom svijetu!
DRAGICA JOTANOVIĆ, u ulozi sestre Alojzije
„Mi se bavimo ozbiljnom temom, zaista, i cijela predstava će izgledati mnogo drugačije od ovog što smo imali priliku da vidimo do sada na festivalu. Po prvi put radimo sa Stankovićem, u početku smo imali period prilagođavanja, upoznavanja, svako ima neki svoj način rada, ritam proba. Mi smo amateri, morali smo sve uklapati sa našim svakodnevnim obavezama. Bilo je vrlo zanimljivo, reditelj je veoma otvoren za saradnju, u smislu da smo svi pomalo učestvovali kroz sam doživljaj svojih likova. Puno smo razgovarali kako bismo najbolje savladali karakterizaciju likova. Kada smo izašli na scenu, već je bilo pola posla urađeno. Onda smo se opustili i uplovili u tu jednu, zaista, izazovnu temu u momentu kada se na svjetskom nivou otvaraju neka pitanja, fajlovi. Mi imamo temu gdje postoji sumnja na jedan ozbiljan prestup i bavimo se time kako i šta se desi kada ta neka sumnja, koju osjećamo duboko, prelazi liniju, šta se desi kada se ta linija prekorači i kada se iz sumnje pređe u akciju. Šta nam daje tu hrabrost, tu sigurnost, puno stvari se otvara. Svi će učestvovati u samom završetku predstave jer će njihov doživljaj dati odgovor o svemu tome. Tako da ćemo se truditi, do sada smo uspijevali, da takav utisak ostavimo kod publike i žirija“.
Veliko im je zadovoljstvo i velika sreća što su opet u Trebinju, prošli su „paklene selekcione krugove“ ali sve to vodi ka jednom cilju da zaigraju u trebinjskom Kulturnom centru i poklone se trebinjskoj publici.
Sumnjate da će nas oduševiti!? Mi ne!
