Milica Ilic.jpg (7.89 MB)

Petog festivalskog dana, na repertoaru 68. Festivala festivala, je „Hasanaginica“ Pozorišta „Dragoljub Milosavljević Gula“ Kulturno-prosvetnog centra Petrovac na Mlavi.

Ovaj komad, rađen prema tekstu čuvenog Ljubomira Simovića, adaptirao je i režirao Miloš Jagodić, režiser koji već dugo sarađuje sa ovim pozorištem, koje ima tradiciju dugu 117 godina.

Simovićeva „Hasanaginica“ je prvi put izvedena 1974. Godine, u Narodnom pozorištu u Beogradu.

Milica Ilić, direktor Kulturno-prosvetnog centra Petrovac na Mlavi i Pozorišta „Dragoljub Milosavljević Gula“ ističe da je ovo najigraniji tragični komad na teritoriji bivše Jugoslavije u svim pozorištima i pojašnjava šta petrovačko pozorište donosi svojom „Hasanaginicom“.

„Tako da je i našem pozorištu bio veliki izazov da radimo ovaj komad, kao amatersko pozorište. No, uz pomoć profesionalaca koji su saradnici na našoj produkciji predstave, od reditelja, scenografa, kostimografa, ohrabrili smo se jer su nam rekli da je naše pozorište poslije 117 godina postojanja zrelo za takav komad. `Hasanaginica` petrovačkog pozorišta ne može da bude različita od onoga što je `Hasanaginica` po tekstu Ljubomira Simovića ali ono po čemu se ona izdvaja jeste, prije svega, kolektivna igra glumaca ovog ansambla. Iako je glavni lik i nosilac cijele drame Hasanaginica, koju tumači moja koleginica Milica Stojadinović, svih sedam likova su podjednako zastupljeni, svako ima svoju ulogu i funkciju u ovoj drami i mislim da je ta kolektivna igra ovog izvođenja Hasanaginice ono što je izdvaja“, kaže Ilićeva.

Radnja je smještena u drugu polovinu 19. vijeka

„Ona govori o položaju žene u društvu druge polovine 19. vijeka, u vrijeme vladavine Osmanske imperije na ovim prostorima. Žena je imala porodičnu funkciju, da rađa, trpi, da sluša muža, brata. Njena tragedija dogodila se iz emotivnih razloga, taj veliki aga nju protjeruje iz svoje nemoći. Ta lična tragedija žene i njene podređenosti običajima, društvenim kodeksima koji su tada vladali, govori, na kraju, o suštini odnosa muškarca i žene, o toj jednoj ljubavi, uzvraćenoj ili neuzvraćenoj, koja je plaćena upravo cijenom tadašnjih porodičnih običaja i prava, odnosno svega onoga što žena nije imala u tom društvu - ni pravo glasa ni pravo volje ni pravo emocija ali se opet nekako povinula i bila žrtva i u tome je tragedija ovog komada“, ocjenjuje Ilićeva.

Proces rada na bilo kojoj predstavi ovog pozorišta je uvijek isti, bez obzira o kojem žanru je riječ.

„Taj proces traje neka dva mjeseca, to su vrlo ozbiljne probe, sa profesionalnim rediteljem i njegovim saradnicima, gdje su glumci amateri iskusni i prošli su razne selekcije i škole glume. Mnogo predstava je iza mojih kolega koji glume u ovoj predstavi. To su skoro svakodnevne probe od dva do pet časova. Svako od glumaca u ovoj predstavi je ozbiljno radio na svom liku, kroz razgovore, čitanja, učenja, kroz stradanja za taj lik i mislim da ih je Miloš Jagodić, reditelj ove predstave, jako dobro vodio. I, upravo ta kolektivna igra, igra partnera za partnera, gdje su svi oni okrenuti jedni drugom i onome što je tema scene koju igraju je upravo nešto što je umjetnička i glumačka jačina ove predstave“, kaže direktor Kulturno-prosvetnog centra Petrovac na Mlavi i Pozorišta „Dragoljub Milosavljević Gula“

Tekst je došao neplanirano na repertoar petrovačkog pozorišta.

“Mi smo se osmjelili, reditelj koji više od 20 godina sarađuje sa nama, jako dobro poznaje naš ansambl, naše mogućnosti. Lokalna samouprava dosta ulaže u amaterizam već decenijama i smatrali smo da možemo da iznjedrimo ovaj komad. Imali smo tu sreću da je akademik Ljubomir Simović tada bio živ, nažalost, on se upokojio ove godine. Mi smo radili `Putujuće pozorište Šopalović` po njegovom tekstu. Pozvali smo ga kada smo poželjeli da radimo `Hasanaginicu` i on je nas ohrabrio u tome jer mu je uvijek bio plezir i veliko radovanje kada amateri igraju njegove tekstove. Upustili smo se u tu avanturu, produkcija je na zaista visokom nivou, reditelj poznaje ansambl, glumci su dali sve od sebe i eto već 22 igranja `Hasanaginice`! Puno nagrada, igranja, gostovanja, sala i to je ono što je nama najbitnije, da što više igramo, da što više ljudi gleda tu predstavu i da se saradnja sa drugim pozorištima u cijelom regionu razvija“, ističe Ilićeva.

Autentična kostimografija

„Ja potpisujem kortimografiju, inače sam po struci istoričar umjetnosti, takođe sam i glumica petrovačkog pozorišta i uvijek mi je zadovoljstvo kada mogu i sa ove druge strane scene da budem dio ansambla kao kostimograf, scenograf, čak i rekviziter. Meni je velika čast i zadovoljstvo što sam mali dio ovog velikog ansambla. Kostimi su istorijski rađeni po predlošku. Radila sam idejne skice i osmislila kostime, moja koleginica Žarlina Perić sa mnom ih je sašila i kostimi su autentični. Potrudili smo se da nema nikakvih improvizacija, da se taj tekst ni na jedan način ne skrnavi jer je uslov autora bio da nema nikakvih improvizacija, savremenih konteksta, mijenjanja i mi smo to ispoštovali i kroz kostim, i scenu i samu radnju predstave. Ovaj komad, korespondira sa savremenim svijetom samo u tom psihološkom smislu, žene i muškarca, jer to je nešto što se ne mijenja kroz vrijeme. Ljudi su isti i u antici, srednjem vijeku, novom i savremenom dobu. Taj odnos muškarca i žene i ta prevlast muškarca nad ženom, uprkos svim feminističkim pokretima, nikada neće zamrijeti ali iskreno da kažem, u zdravoj mjeri i ne treba. Nas je priroda tako stvorila. Sa savremenim dobrom može da se povuče paralela kod odlaska ljudi u rat, koliko ih to psihološki mijenja u tim borbama, koliko se to reflektuje na porodicu i taj neki položaj žene spram muža koji kod nas na Balkanu, pogotovo u manjim sredinama, daleko više liči na to staro doba nego negdje drugdje“, smatra Milica Ilić.

Dakle, tragedija na sceni Kulturnog centra, koja ne korespondira sa savremenim svijetom, a govori o drami, bolu, nemoći jedne žene u jednom surovom vremenu.

Stoljetna tradicija, brojne predstave, žanrovski raznovrsne, predani glumci i pozorišni djelatnici, podrška profesionalaca te brojne nagrade - obećavaju!

Dvije stolice na sceni, pregršt glumačkog talenta i plač - večeras u Kulturnom centru, od 20 i 30!