Velemir i Sanja Ćuk: Za Malu gospojinu, na malom sajmu u Ljubinju
Odvajkada na hercegovačkom jugu, samim tim i Popovom polju, nema, kažu, ljepšeg perioda godine od ovog, kad žarko ljeto posustaje, a u neobrane šačice prezrelih smokava i slučajno zaboravljene grozdove po vinogorjima uvlači se meki dah rane jeseni, ispunjavajući dušu skladom i prijatnošću, a potiskujući na tajanstven, posve neobjašnjiv način, sezonske muke, napore i neprijatnosti u zaborav.
Jer, evo, sve je opet dobro dok se slader sa grozdova lijepi za prste, dok se spram prijatnog sunca srebri šećer iz raspuklih usta crnih i bijelih smokava, dok se divlji šipci nalijevaju jarkim bojama, a povjetarac na lakim krilima donosi mirise vrijeska, žalfije i divlje metvice sa surih, naoko pustih i sivih kraških padina, pa njima kupa mirna sela u podnožju brda.
Idila! Prava, ranojesenja. Vrijeme kad priroda, ipak, vraća poljođelcu neku nadoknadu za kasnoproljećne mrazeve, nenadne krupe, duge žege, omorine i suše, za pohlepu izbezumljenih vrabaca, kosovića, te druge „pernate“ i „insektne“ avijacije – za koje se ljetos na rubu očaja šaptalo da nijednu bobu u grozdu neće ostaviti – a na kraju nije tako bilo; doteklo je svakom za život, čovjeku i za život i za skromno uživanje!
U, otprilike, takav panoramski okvir da se uđenuti crtica o 34 - godišnjem Velemiru Ćuku iz Veličana, sela sa dvadesetak živih kuća, na dvadesetom kilometru iz Ljubinja ili na četrdesetom iz Trebinja, zavisno s koje mu strane prilazite; o Velemiru, najmlađem poljoprivredniku toga sela - u kome je poslije Drugog svjetskog rata ozidana prva velika školska zgrada u Bosni i Hercegovini, koja je, sticajem potonjih migratornih i demografskih kretanja, sada tek ostatak spomenika velikom poratnom poletu i velikom nadalištu! U bližoj i daljoj veličanskoj okolini ima, naravno, još prizora i pojava koje bi da ga pokolebaju, da mu planove i nade otupe, međutim Velemir se ne da.
Velemir Ćuk, smokve, vino, grožđe i rakija iz Popovog polja
Vjeruje u grožđe, u smokve, i kako ističe stogodišnju tradiciju imanja (gazdinstva), što ga je naslijedio od đeda – koji se isto zvao Velemir i koji se isto bavio grožđem i smokvama – onim, dakle, po čemu je Popovo bilo nadaleko čuveno! No, za razliku od đeda, on je čvršće osmislio svoj program, ima bolju mehanizaciju, s proizvodima nastupa na sajmovima:
„Bio sam dva – tri puta u Trebinju, jednom u Mostaru, učestvovao i u poljoprivrednoj emisiji Radio televizije Srbije „Znanje – imanje“, a treću godinu zaredom nastupam i na sajmu u Ljubinju, na Malu Gospojinu, povodom Dana opštine“, objašnjava nam dok razgovaramo u hladu stogodišnjih, ali prilično potkresanih ljubinjskih kestenova, gdje se ove godine pojavilo desetak izlagača. Potom nam, sa suprugom Sanjom, pokazuje štand i cijene:
„Imamo grožđe stono – 2 marke kilogram, suve smokve – 10 maraka kilogram, crno vino „vranac“ – refuzno 4, na boce – 5 maraka za litar, rakiju lozovaču, imamo samo u bocama na litar – po 8 maraka... Po ovim cijenama proizvode možete kupiti i kod nas u Veličanima. S tim što nas trebate potražiti kod kuće, jer mi u Veličanima nemamo ni prodaju robe kraj puta M6, niti eventualni kiosk u kom bi neko od nas dvoje prodavao smokve, grožđe, vino i rakiju“.
U selu, gdje osim Ćukova žive ljudi i žene s prezimenima: Oro, Milić, Derikučka, Lakić, Pendo, Ivanišević, Cimirot, Jovanović... lako ćete ih naći. Samo pitajte ko su vam ovdje najmlađi stanovnici – i svi će vas uputiti na Velemira i Sanju! Dvoje mladih ljudi koji u svom vinogradu, u polju, na hektaru površine, uzgajaju stone sorte: kardinal, muskat hamburg, afus ali i vinske: vranac, merlo, prokupac i smederevku.
Nedaleko od kuće imaju vrlo kvalitetne smokve, svježe plodove nude u sezoni po 4, suve – tokom cijele godine – po 10 maraka za kilogram!
Ćukovi su jedna od svega desetak porodica duž cijelog Popovog polja koja prodaje suve smokve! I koji znaju staru istinu o njima: oni koji su ih jednom kupovali, doći će opet, i to na kućni prag!
Između ostalog i zato Velemir i Sanja vjeruju da u Veličanima za njih ima budućnosti... I ove ih slike nove i blage rane jeseni u tom uvjerenju učvršćuju.
Žarko Janjić
