TREBINJE | U organizaciji Zavičajnog kluba „Osvit“ iz Bileće i Narodne biblioteke Trebinje večeras je u prostorijama ove ustanove otvorena izložba umjetničkih radova nastalih na prošlogodišnjem Likovnom saborovanju „Simeon Dobrićevski“, te promovisan roman „Put ka sebi“, čiji je autor mlada Bilećanka Lazarela Mićunović.
Prema riječima Miodraga Ljuma Hrnjeza, predsjednika Zavičajnog kluba „Osvit“ iz Bileće, izložba je predstavila tridesetak radova 17 umjetnika iz Srbije, Crne Gore i Republike Srpske, učesnika trećeg Likovnog saborovanja kod manastira Dobrićevo, čiji je organizator Zavičajni klub.
Miodrag Ljumo Hrnjez„Naša je velika radost što je izložba, nakon Bileće, obišla i Berkoviće i Trebinje, a očekujemo da će uskoro biti predstavljena i u Banjaluci, Doboju, Bijeljini i Istočnom Sarajevu. Svi radovi nastali na našem saborovanju ostaju u Bileći i biće izloženi u javnim ustanovama“, rekao je Hrnjez.
Jedan od učesnika saborovanja, magistar slikarastva Marko Popadić rekao je da je hercegavački pejsaž bila dominantna inspiracija umjetnika na prošlogodišnjoj koloniji, a u kojem su glavni motiv manastiri i duhovni život Hercegovine. „Slikanje, koje je uvijek veličanje lijepog, za umjetnika je u krajnjoj instanci njegovo traženje Boga“, smatra Popadić.
Petnaestogodišnjakinja u traganju za smislom
„Put ka sebi“ roman je petnaestogodišnje Lazarele Mićunović iz Bileće i čak šesta knjiga koju je Zavičajni klub „Osvit“ objavio u posljednjih pola godine izdavačkog rada.
Prema riječima mlade autorke, da literarno sabere svoja iskustva i zapažanja u romaneskno štivo odlučila se potaknuta dezorijentisanošću ljudi, koji ne uspijevaju da nađu sebe i osmisle svoj život.
Lazarela Mićunović„Ljudi koji nas okružuju rastrzani su između svojih snova, čežnji, želja i potreba, pogubljeni su i ne mogu da se sjedine sa sobom. A treba da pogledaju u sebe i vide šta tamo mogu da otkriju“, ističe Mićunovićeva dodajući da su upravo ljudi, njihova razmišljanja i životne priče, najbolja inspiracija za svakog pisca.
„Svaki je čovjek inspiracija. Samo je važno da slušamo te ljude, a ne da mi budemo ti koji govorimo. Jer ti ljudi koji ne govore mnogo - najčešće se u njima kriju ti dragulji, koje samo treba izbrusiti, a od svakog može da se napravi lijepa priča. Važno je da znamo slušati“, kaže mlada književnica.
R.S.
