TREBINJE | Željezničari iz Trebinja, Herceg Novog i Dubrovnika, posljednji preživjeli veterani sa nekadašnje uskotračne pruge od Čapljine do Nikšića, okupili su se danas ispred “ćira” na staroj Željezničkoj stanici u Trebinju da druženjem i prisjećanjem na zajedničke radne pobjede simbolično obilježe 15. april – nekadašnji Dan željezničara.
Vasilije Masleša“To su naši osjećaji prema željeznici, prema službi u kojoj smo zarađivali hljeb. Tamo smo proveli najljepše godine života. To je bila najjača sindikalna organizacija u državi koja je zaista vodila računa o svojim radnicima”, sa nostalgijom se prisjeća godina službovanja Vasilije Masleša, koji je, kaže, za 11 godina rada na željeznici uspio da se “skući” i stekne sve što mu je bilo potrebna da zasnuje porodicu.
“U to vrijeme željeznica je bila žila kucavica bivše države i najorganizovanija poslije vojske. Iako su to bile lokomotive sa parnom vučom, vjerujte da se tada o kašnjenju vozova govorilo samo u minutama”, kaže Masleša dodajući da je željeznica nekada značila razvoj kojim god krajem da bi prošla.
“Samo od Huma do Nikšića imali smo 20 lokomotiva, sa oko 50 mašinovođa i 70 ložača. Kada je bila izgradnja Željezare u Nikšić sjećam se da bi dnevno i po 20 teretnih vozova prošlo kroz Trebinje vukući građevinski materijal prema Nikšiću”, ističe Masleša.
Mato KulašMato Kulaš na druženje sa nekadašnjim kolegama stigao je iz Dubrovnika. “Za cijeli ovaj kraj željeznica je mnogo značila i za grušku luku, gdje su tada još dolazili brodovi, dosta je značila i za dubrovačko zaleđe, za sela Popovog polja, okolinu Trebinja i Čapljine. Dok je bilo željeznice bilo je i ljudi tamo. Željeznica je bila neka spojnica koja je ljude držala na selu - dijelom su radili na željeznici, dijelom se bavili poljoprivredom i stočarstvom. Otkada je nema i sela su prazna”, kaže Kulaš.
Dušan Bubalo, nekadašnji željezničar iz Trebinja, podsjeća da se 15. april, kao uspomena na štrajk slovenačkih željezničara iz 1908. godine, proslavljao kao Dan željezničara i za vrijeme bivše Kraljevine Jugoslavije, a potom i u SFRJ, te da je namjera trebinjskih veterana željeznice da makar i simbolično obnove ovu tradiciju.
Dušan Bubalo
“Jedva smo prije čekali taj dan željezničara. To su nekad bile gala predstave – vrtili su se janjci, družili smo se uz piće i muziku. Šteta je da se to zaboravi. Okupljali smo se i prošle godine na 15. april, a danas je naš drugi susret”, kaže Bubalo.
Prva željeznica i lokomotiva u Trebinje stigla je za vrijeme austrougarske uprave davne 1901. godina, a posljednja je sa stanice u Trebinju otišla 1976. godine.
Lokomotivu “83-056”, koja danas stoji ispred nekadašnje Željezničke stanice u Trebinju, nekada je vozio Ibro Tanović iz Gacka, a u Trebinje je iz Čapljine vratio Trebinjac Bogdan Danilović. Tada se na stanici u Trebinju i posljednji put čuo njen pisak…
R.S.
