Prateći djelimično na radiju tok Tematske skupštine  grada Trebinje od 17. avgusta o. g., primijetio sam veliku zbrku oko imenovanja rukavaca Trebišnjice, u kojoj je dolazilo i do nerazumijevanja među učesnicima u radu Skupštine. U vezi s tim, pominjano je i moje ime, pa se osjećam dužnim da ovim putem  razjasnim u čemu je nesporazum.

Kao član skupštinske komisije zadužene za analiziranje i predlaganje imena ulica i ostalih gradskih sadržaja, prije desetak godina upozorio sam na neopravdano i nelegalno preimenovanje vodotoka POTOČINA  u ĆATOVIĆA KRAK, koje je u opticaju u „Hidroelektranama  na Trebišnjici“, zaduženim za gazdovanje našim vodotocima. Tada je u   HET-u prihvaćeno moje upozorenje, ali, kako sporni rukavac u međuvremenu nije bio predmet javnog interesovanja, palo je u zaborav tadašnje rješenje.  Međutim, kako su projekti za urbanizaciju zemljišta koje okružuje taj krak i njegovu revitalizaciju izbili u prvi plan, vaskrsnulo je i ime nastalo u HET- u. Na to sam pismeno upozorio predsjednika Komisije za imenovanje ulica i drugih lokaliteta, ali zbog kratkoće dopisa možda nisam bio dovoljno jasan, pa je stvorena pometnja. Da bih potkrijepio ukorijenjenost tradicionalnog imena vodotoka, koje najbolje odslikava njegovu prirodu, navodio sam imena nekad poznatih kupališta na njemu – Velika Potočina  i Mala Potočina. Upravo je navođenje imena ta dva dublja mjesta u koritu vodotoka dovelo do zabune pa se ime Velika Potočina počelo vezivati za duži rukavac Trebišnjice, koji nema ustaljenog imena (Pridvorački krak, Pridvorački rukavac, a mještani ga zovu prosto Rijeka). Dakle, hidronim Potočina se odnosi samo na kraći rukavac Trebišnjice. Imena vodotoka su ustaljena, ona se ne mijenjaju kao imena ljudskih tvorevina niti privatizuju kao u ovom slučaju.

Svojevremeno sam ispitivao toponimiju mjesne zajednice Pridvorci, o čemu je objavljena studija u izdanju Srpske akademije nauka i umetnosti („Onomastika Pridvoraca trebinjskih“, Onomatološki prilozi SANU, knj. XIX–XX, Beograd 2009, str. 523–620). Za taj rad sam sakupljao građu iz katastarskih knjiga i drugih pisanih izvora, kao i sa geografskih karata,  a najviše ispitivanjem starijih mještana, koji su se sjećali imena pojedinih lokaliteta prije nego je izvršeno oduzimanje njihovog zemljišta i njegovo okrupljavanje u veće komplekse, čime su zatrte granice između pojedinih imanja i njiva, što je dovelo do zaboravljanja i njihovih starih imena. U toku tog ispitivanja nikad nisam čuo niti pročitao tu HET-ovu kovanicu, koja nema nikakva realnog utemeljenja i koja je rezultat proizvoljne odluke. Da sam je čuo ili pročitao, naravno da bih je u pomenutom radu registrovao i prokomentarisao.

Možda će neko pomisliti da imam nešto protiv poznatih pridvoračkih Ćatovića. Naprotiv, u pomenutoj studiji naveo sam više mikrotoponima koji upućuju na nekadašnje njihovo vlasništvo: Ćatovića mlin, Ćatovića jaz, Ćatovića mahala, Ćatuša (njiva), a u drugoj knjizi („Vodena kola na Trebišnjici“, Trebinje  2014) naveo sam gotovo zaboravljena imena kola za navodnjavanje: Gornje (Ćatovića) kolo i Donje (Ćatovića) kolo, koje su usljed čestog mijenjanja vlasništva potisla imena motivisana njihovom lokacijom – Kolo na Rupama i Kolo na Dugom. Vjerovatno, ni neki današnji Ćatović ne bi mogao nabrojati toliko mikrotoponima u pridvoračkom ataru motivisanih njihovim prezimenom.

Potočina je danas sasvim umrtvljena, zatrpana  su nekadašnja kupališta omiljena zbog toplije vode i zbrisana vodena kola s njenih obala zarad interesa Hidroelektrana. Sada se okreće nova stranica, HET namjerava da ispravi svoju grešku i da oživi taj vodotok, da mu dade nove sadržaje. Nadajmo se da će odustati od svoje prakse nelegalnog preimenovanja tog rukavca.

Savo Pujić/Glas Trebinja