U Muzeju Hercegovine u Trebinju završena je četvorodnevna radionica na kojoj je bilo riječi o zakonodavnom okviru i preventivnim rješenjima za zaštitu arheološke građe, metodologiji za nedestruktivne metode istraživanja i rekonstrukcije arheološke baštine te prekograničnoj saradnji u borbi protiv nezakonite trgovine umjetninama.
Ova radionica, koju je u saradnji sa Muzejom Hercegovine organizovalo Srpsko arheološko društvo, održana je u okviru projekta „Cross-Border-Heritage-Bridge, koji se realizuje u okviru programa „Culture and Creativity for the Western Balkans.
Ivana Grujić, direktor Muzeja Hercegovine ističe da ove radionice imaju za cilj upoređivanje zakonskih okvira Zakona o kulturnim dobrima, pravilnika o arheološkim istraživanjima i uopšte zakona o muzejskoj djelatnosti, razmjenjujući iskustva sa kolegama iz Srbije.
„Ovo sve radimo sa nadom da se šira javnost na neki način upozna sa arheološkom baštinom i svim izazovima koje ona nosi sa sobom“, rekla je ona.
Na području RS je primjetna ilegalna trgovina umjetninama odnosno kulturnim nasljeđem.
„To je, na nivou države, veliki problem je zato što smo mi postali prostor tranzicije ilegalne trgovine arheološkim nasljeđem. Krijumčarenje nekretninama je odmah poslije trgovine drogom, ljudima i oružjem. To je jedan aktuelan problem kojim se mi ne bavimo. Ističemo ulogu i entuzijasta koji sami kupuju i koriste metaldetektore iako to isključivo smiju da koriste samo stručnjaci. Tako da oni nalaze na terenu neke materijale koji završavaju na ilegalnom tržištu ili u ličnim kolekcijama. I nama se javljaju pojedinci koji nam nude da otkupimo neke materijale, u tim slučajevima trebalo bi to prijaviti policiji ali za sada to nije praksa.Krivični zakoni su u skladu sa zakonima o kulturnim dobrima, sada je samo najveći problem praktične primjene toga i podizanja svijesti ukupnog stanovništva o značaju arheološke baštine“, ističe Ivana Grujić.
O kojim problemima su razgovarali na radionicama?
„Ono što je važno jeste da uporedimo ove zakone koji su uglavnom dobro napisani ali je njihova primjena upitna. Arheolozi iz Republike Srpske ovdje su imali priliku da iznesu probleme sa kojima se suočavaju. Prvi i osnovni problem jeste što se nalazimo na teritoriji koja je jedna od bogatijih kada je u pitanju arheološko nasljeđe, a broj zaposlenih arheologa na cijeloj teritoriji RS ne prelazi 15. U Srbiji je to mnogo bolje organizovano i sistem zaštite bolje funkcioniše. Posljednjih desetak godina imamo i problem novih investicija, u našoj zemlji zaštitna iskopavanja se skoro pa i ne odvijaju, ne postavljaju se uslovi investitorima da je prethodno potrebno istražiti određene lokalizacije, prezentovati ili eventualno izmijeniti prostor na kome se planira određena investicija“, navodi ona.
Ana Gavrilović, rukovodilac projekta i sekretar Srpskog arheološkog društva je istakla da države Zapadnog Balkana dijele slične probleme kada je u pitanju arheološko nasljeđe.
„Jedan od rezultata ovog projekta je štampani prospekt koji će kolegama u BiH i Makedoniji služiti kao vodilja kako da se sa nekim od ovih problema suočavaju u budućnosti. Fokus je da ove probleme ne možemo rješavati pojedinačno nego umrežavanjem institucija da bi se postavio jedan novi standard za kulturno nasljeđe i kako se ono tretira“, navela je ona.
Projekat je podržan od Fonda za Zapadni Balkan, UNESKO-a i Evropske unije.
