Udruženje „Međunarodni centar za promociju ljudskih prava“ održao je danas okrugli sto u hotelu „Leotar“ povodom završnih aktivnosti projekta „Nediskriminacija žena i djece – uslov zdravog i uspješnog društva“.
Glavni cilj ovog projekta je predlaganje i uspostavljanje modela prevencije diskriminacije žena i djece, kao jedne od najranjivijih grupa u društvu, a prvenstveno u njihovom okruženju.
Prof. dr Aleksandra Vuković, predsjednik ovog Udruženja kazala je da u okviru istraživanja koje je obuhvatilo 300 ispitanica sa teritorije Grada Trebinja, zaključeno je da one jako slabo poznaju oblast zaštite od diskriminacije.
„Ono što je neobično jeste to da oko 23% njih nikada nije čulo za instituciju ombudsmana, koja je nadležna za zaštitu od diskriminacije. Bilo je pitanja koja su se odnosila na pojavu seksualnog uznemiravanja i mobinga na radu i veoma mali broj ispitanica je bilo žrtva navedenih oblika diskriminacije, ali čak 40% njih poznaju u svom okruženju žene koje su bile žrtve mobinga ili seksualnog uznemiravanja“, rekla je Vuković.
Ona je dodala da je veoma mali broj ispitanica, prema njihovim odgovorima prilikom istraživanja, bio žrtva nasilja u porodici.
„To znači da se procenat žrtava nasilja u porodici smanjuje. Uslijed brojnih kampanja povećan je broj ispitanica koje znaju na koji broj mogu da pozovu kako bi zatražile zaštitu. Kada su u pitanju zaključci i preporuke sa današnjeg okruglog stola, oni se odnose na jačanje kapaciteta institucije ombudsmana, jer ono što je u nadležnosti ove institucije da promoviše Zakon o zaštiti od diskriminacije, da provodi kampanje i informiše javnost nije dobilo zadovoljavajuću ocjenu. Trebalo bi da se preuzmu brojni koraci sa aspekta ekonomskog osnaživanja žena, zatim da se osnuju Alimentacioni fondovi, kako samohrane majke ne bi imale problem prilikom naplaćivanja alimentacije“, objasnila je Vuković.
Dr Zoran Radović, specijalista psihijatrije i načelnik Centra za mentalno zdravlje Trebinje istakao je da uglavnom dosta vremena prođe dok žene, žrtve nasilja bilo fizičkog ili psihičkog, odluče da se jave za pomoć.
„Dolaze žene obično sa povredama i uz to psihičkim tegobama. Ako se jedna žena žrtva fizičkog nasilja javi u zdravstveni sistem imamo najmanje još njih 5 koje su isto preživjele, ali se ne javljaju. A tek koliko imamo onih koje su bile žrtve psihičke torture, to je sigurno veliki broj kada uzmemo u obzir sredinu u kojoj živimo. Dodatni problem je i činjenica da žene obično nisu materijalno situirane, da mogu da se odluče za samostalan život“, dodao je Radović.
Ombudsman je centralna institucija nadležna za zaštitu od diskriminacije, institucija na nivou BiH, čije je sjedište u Banjaluci. Sva lica koja su žrtve bilo kojeg oblika diskriminacije mogu da podnesu žalbu ovoj instituciji.
