ŽELJKO HUBAČ
Rođen je u Tuzli, 1967. godine, a odrastao u Zenici i Leskovcu. Kao inženjer elektrotehnike i apsolvent beogradskog Prirodno-matematičkog fakulteta, upisao je Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu, gde je diplomirao 1996. na odseku Dramaturgija.
Njegovi dramski komadi su do sada 35 puta premijerno izvedeni u profesionalnim pozorištima u Srbiji (Beograd, Novi Sad, Niš, Leskovac, Šabac, Užice, Kruševac, Zrenjanin, Kikinda, Kosovskoa Mitrovica i Vranje), u Bugarskoj (Plovdiv, Vidin i Krdžali), Hrvatskoj (Zagreb), Bosni i Hercegovini (Zenica) i reprizirani više od 1000 puta.
Predstave rađene po njegovim dramama bile su u selekciji više od 40 domaćih i inostranih pozorišnih festivala i osvojile su više od 50 nagrada. Predstave rađene po njegovim adaptacijama takođe su učestvovale i osvajale nagrade na značajnim festivalima, među kojima su Grad-teatar Budva, Splitsko leto, Festival kamernog teatra „Risto Šiškov“ u Strumici i Festival crnogorskog teatra.
Za dramske tekstove Željko Hubač je nagrađivan 10 puta u zemlji i inostranstvu (Nagrada za najbolji dramski tekst na Festivalu profesionalnih pozorišta Srbije „Joakim Vujić“ 1994, Nagrada „Branislav Nušić“ Udruženja dramskih pisaca Srbije 1996. i 1998, Nagrada za najbolji tekst na Festivalu lutkarskih pozorišta Srbije 2002, Nagrada za najbolji komediografski tekst na Danima komedije 2004, Nagrada za najbolji savremeni dramski tekst na Susretima pozorišta/kazališta BiH 2010 i dr.) Dobitnik je Nagrade Narodnog pozrišta u Beogradu za umetnički i radni doprinos 2010. godine.
Drame su mu prevođene na engleski, nemački, ruski, bugarski i poljski jezik. U izdanju KIZ Altere i Šabačkog pozorišta objavio je knjigu drama "Bizarno" 2012. godine.
Kao dramaturg je radio u značajnim teatrima u Srbiji i regionu. Profesionalno se bavi i pozorišnom režijom.
Autor je većeg broja realizovanih televizijskih emisija, dva igrana serijala i jedne TV drame.
Pisao je pozorišnu kritiku za dnevni list „Danas“. Objavljivao je teatrološke eseje u domaćim i inostranim časopisima.
Bio je urednik izdanja Muzeja pozorišne umetnosti Srbije i pozorišnog časopisa „Teatron“, glavni urednik Izdavačke delatnosti Narodnog pozorišta u Beogradu i dramaturg Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu. Trenutno je dramaturg i vršilac dužnosti direktora Drame Narodnog pozorišta u Beogradu.
RAŠKO V. JOVANOVIĆ Raško V. Jovanović, književnik, teatrolog, pozorišni i radio-kritičar, redovni profesor Akademije umetnosti "Braća Karić" u Beogradu. Rođen 18. avgusta 1932, u Beogradu, gde je, 1951. maturirao (Treća muška gimnazija) i diplomirao, 1955, jugoslovensku književnost i srpskohrvatski jezik na Filozofskom fakultetu. Doktorirao 1968. g. na Filološkom fakultetu u Beogradu sa tezom Ivo Vojnović - život, geneza, analiza i ocena dela.
Od 1956. do 1964. kustos Muzeja pozorišne umetnosti Srbije u Beogradu, od 1964. do 1972. rukovodilac Arhiva i Muzeja i šef Dramaturškog odeljenja Narodnog pozorišta u Beogradu. Od 1973. do 1981. naučni saradnik Instituta za književnost i umetnost u Beogradu, od 1982. do 1985. umetnički direktor Beogradskog dramskog pozorišta, od 1986. do 1992. naučni saradnik i naučni savetnik u Institutu za novinarstvo u Beogradu. Od 1965. do 1969. sekretar Uredničkoga odbora časopisa "Scena", Novi Sad; od 1970. do 1972. glavni i odgovorni urednik časopisa "Pozorišna kultura", Beograd. Bavi se i pedagoškim radom: od 1971. do 1976. docent na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu; od 1995. redovni profesor Akademije "Majstorske klase umetnosti" DOO u Beogradu, čiji je bio jedan od osnivača. Od 1998. do 2004. godine redovni je profesor za predmete Istorija drame i pozorišta i Mediji masovnih komunikacija na Akademiji umetnosti "Braća Karić" u Beogradu, na kojoj je od 1998. do 2001. bio i dekan.
Od 1955. g. objavljuje književne i pozorišne kritike i eseje, te naučne i stručne radove u brojnim časopisima i zbornicima, a od 1976. bavi se i kritikom radio-programa.
Objavio je sledeće knjige: Ivo Vojnović. Biblioteka "Radnički univerzitet", Izdavačko preduzeće Rad, Beograd, 1964, Ivo Vojnović. Institut za književnost i umetnost, Beograd, 1974 - doktorska disertacija, Pozorište i drama, "Vuk Karadžić", biblioteka "Čovek i reč", Beograd, 1984, 125 godina Narodnog pozorišta u Beogradu (sa Olgom Milanović i Zoranom T. Jovanovićem), u izdanju Galerije SANU Beograd, 1994, Jedan drugi Nušić, književno-teatrološka studija, Dom kulture Smederevo, 1998, Od istog slušaoca (I-II). RTS, Radio Beograd, 2010, Milka Stojanović – monografija, „Službeni glasnik“ i Narodno pozorište, Beograd, 2012, Leksikon drame i pozorišta. „Prosveta“, Beograd, 2013 (U koautorstvu sa Dejanom Jaćimovićem), Branislav Đ. Nušić – život i delo. – „Službeni glasnik“, Beograd, 2014.
Priređivao za štampu i pisao predgovore za dela brojnih srpskih pisaca, a uredio je i zbornike: Branislav Nušić (1864-1964; 1889-1964), Narodno pozorište, Beograd, 1964, publikacija posvećena stogodišnjici piščeva rođenja i sedamdesetpetogodišnjici izvođenja njegovih dela na sceni NP-a u Beogradu; Srpska drama, knj. 11. kolekcije Srpska književnost u književnoj kritici, Nolit, Beograd, 1966-1973, dva izdanja; Petar Banićević, zbornik. Savez dramskih umetnika Srbije, Beograd, 2006.
LEA OBRADOVIĆ
Lea Obradović je rođena u Mostaru, ali većinu svog života i školovanja provodi u inostranstvu, uključujući Italiju i Sjedinjene Američke Države, gdje je diplomirala i magistrirala dramske i filmske umjetnosti.
Radila je kao reditelj i producent na velikom broju predstava, kratkih i dokumentarnih filmova.
Godine 2004, bila je prvi asistent režije na ceremoniji otvorenja Starog Mosta u Mostaru, što je i njen najznačajniji projekat na našim prostorima nakon magistarskog rada.
Trenutno živi i radi u Njemačkoj.
VODITELJ OKRUGLOG STOLA
MILADIN ŠEVARLIĆ
Miladin Ševarlić rođen je 1943. godine u Beogradu. Diplomirao je na grupi za opštu književnost i teoriju književnosti Filološkog fakulteta 1967, a 1968. na grupi dramaturgije Akademije za pozorište, film, radio i televiziju (sada Fakultet dramskih umetnosti).
Radio je u pozorištima kao dramaturg, umetnički direktor i upravnik. Bio je, takođe, odgovorni urednik u Umetničkom programu Televizije Beograd i glavni urednik izdavačkog preduzeća Prosveta.
Objavljivao pesme u književnim časopisima, šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka (Savremenik, Delo,Književnost i dr.), pozorišne kritike u Politici-Ekspres, sedamdesetih i eseje iz oblasti društveno-političke problematike u listu Borba, devedesetih,te u časopisu Drama, ovih godina, kao i brojne napise iz pozorišne, kulturne i društvene sfere u stručnim časopisima i dnevnim listovima.
Scenska adaptacija Njegoševog Gorskog vijenca izvedena mu je u Crnogorskom narodnom pozorištu 1973, a dramatizacija romana Tren 2 Antonija Isakovića (sa J. Pavićem) u Studentskom kulturnom centru u Beogradu 1995.
Autor je scenarija za dugometražni igrani film Nedeljni ručak i za televizijski film Proleće u Limasolu.
Roman Smrt pukovnika Kuzmanovića objavila mu je Srpska književna zadruga 1986, Enciklopediju verovanja i običaja (sa M. Zupancem) Sfairos 1989. i Plato 2001.
Knjiga eseja Srpska Atlantida izašla mu je kod Platoa 2002. godine.
Autor je tridesetak dramskih dela, koja su (počev od 1968.) igrana u beogradskim pozorištima,pozorištima širom Srbije, Čikagu, Velikom Trnovu.
Drame su mu, takođe, izvođene na radiju i televiziji, te štampane u periodici, zbirkama i posebnim izdanjima, zaključno sa četiri knjige Izabranih drama (Plato, Pozorište Moderna garaža, Udruženje dramskih pisaca Srbije).
Dobitnik je Sterijine nagrade, nagrade Joakim Vujić, tri nagrade Branislav Nušić i drugih priznanja za svoje stvaralaštvo, te Zlatnog beočuga za trajni doprinos kulturi Beograda i priznanja Vlade Republike Srbije za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi.
Član je Udruženja književnika Srbije, po pozivu predsednik Udruženja dramskih pisaca Srbije i glavni i odgovorni urednik časopisa Drama.




