zoran radulovic1 Među pozorišnim amaterima na Festivalu brojna poznata lica. Mnoge odavno doživljavamo kao naše najrođenije. Dolaze u Trebinje zbog radosti pozorišne igre i onda kada se ne nadmeću za Zlatne maske.
Jedan od njih je Zoran Radulović, glumac iz Crvenke. U kolekciji trebinjskih nagrada do sada ima Zlatnu masku za najbolju epizodnu ulogu Sivića u „Divljem mesu“ reditelja Sava Radovića iz 2005.godine, a prošle godine dobio je diplome za glumačku bravuru i najboljeg protagonistu večeri, za ulogu Svetozara Ružičića u komadu „Pokondirena tikva“ , u izvođenju ansambla iz Crvenke i režiji Radoja Čupića. Na Festivalu festivala uspješno je vodio i učestovao u radu pozorišnih radionica.

Zoran je ove godine došao u Trebinje iako je ansamblu iz Kule, u čijoj je predstavi igrao („Ljubavno pismo“ Koste Trifkovića, u režiji Dragana Ostojića) nastup na Festivalu festivala izmakao za dlaku. Bili su treći. To ga nije pokolebalo da pola svog godišnjeg odmora provede u našem gradu, uživajući u predstavama.

-Bilo nam je žao što se nismo plasirali na Festival festivala, no, to nas nije spriječilo da dođemo zato što nam je dugo da godinu dana ne budemo u ovom predivnom festivalskom gradu i, mogu slobodno reći - na najprestižnijem festivalu amaterskog pozorišta u regionu. Brzo smo se kolege i ja dogovorili da krenemo na put, iako nas od Trebinja dijeli 700 kilometara. Gordana Mešter iz crvenačkog ansambla, Milica Bukvić iz kulskog pozorišta i ja provodimo predivne dane među našim prijateljima u Trebinju, gledamo Festival i uživamo.

Mnogi ne znaju da amateri iz Srbije prolaze „sito i rešeto“ da bi nastupili na Festivalu festivala. Kakva je ovogodišnja pozorišna amaterska produkcija u Srbiji?

-U Srbiji je ove godine bila izuzetno jaka amaterska pozorišna produkcija – i kvantitativno i kvalitativno. Za republički festival u Kuli kandidovalo se, kad se uzmu u obzir svi festivali - počev od opštinskog, ukupno 50-tak pozorišta i 180 predstava. Samo u Opštini Crvenka ove sezone imali smo 20-tak predstava- dječijih, omladinskih i predstava prvih izvođačkih ansambala. Produkcija u Srbiji je ove godine nevjerovatno jaka, s obzirom da je finnasijska i kriza uopšte. U našoj opštini postoji sedam amterskih pozorišta, svaki grad ima svoje pozorište, a mi imamo festival naše opštine. Sa tog festivala najbollji odlaze na festival Bačke, tako se u Vojvodini paralelno održavaju tri festivala - Bačke, Banata i Srema. Najteže je proći opštinski festival jer, po meni, naša opština ima dobar model rada i još uvek dobar model finansiranja rada pozorišta koji djeluju na teritoriji naše opštine. Kad se formira budžet, odmah se zna koliko će koje pozorište dobiti novca za pripremu predstavu u pozorišnoj sezoni, ostalo su sponzorstva, uz snalažljivost direktora koji vodi te ustanove kulture.

zoran radulovic Zoran Radulović: Protagonista večeri na prošlogodišnjem festivalu[/caption]

S obzirom na finansijsku krizu, je li „mrka kapa“ kada je u pitanju pomoć resornog ministarstva?

-Mrka kapa koja je već pala na oči! Moram reći da nemaju sluha za amatere, očigledno da više nema novca ni za profesionalne pozorišne kuće. No, sa druge strane, moram da istaknem koliko se profesionalci koji dođu da rade u amaterskim kućama iznenade posvećenošću, entuzijazmom i voljom amatera, koliko su spremni da izdvoje vremena posvećenog pozorišnoj predstavi, ne samo na probi nego i van svog pozorišta. Recimo, reditelj Radoje Čupić, koji je sa amaterskim pozporištima počeo da radi tek prije dvije godine, evo, sinoć –i reditelj Dejan Cicmilović, priznali su nam da se takav entuzijazam rijetko nalazi u profesionalnim pozorištima. Kažu – tamo se radi za novac, iako se voli svoj posao, ali ta nesebična ljubav kod pozorišnih amatera nadomjesti to što mi nemamo svoj profesionalni zanat. Ili, još bolji primjer, glumica iz Kruščića Biljana Balaban i njen suprug, oboje igraju u predstavi, oni su sedam dana ostavili i imanje i stoku, i povremeni posao jer nisu stalno zaposleni, sve iz ljubavi da dođu na Festival festivala.

Kao iskusan festivalac, kako ocjenjuješ dosadašnje predstave Festivala?

-Festival je ove godine izuzetno kvalitetan, iz više aspekata, repertoarski je izuzetno jak, raznolik, imamo domaći tetar u teatru, sjajnu „Veliku dramu“ ansambla iz Kruščića sa velikim brojem učesnika, teatar apsurda iz Bijelog polja, makedonsko gimnazijsko pozorište sa novom, svježom energijom, odlične glumačke kreacije u „Tetoviranim dušama“ Gradskog pozorišta iz Smederevske Palanke, željno iščekujem preostale predstave. Posebno me raduje činjenice što se se na Festival opet vraćaju dvije republike nekadašnje Jugoslavije i vjerujem da bi Festival festivala, kako je to lijepo primjetio voditelj razgovora Miladin Ševarlić, opet mogao biti „kulturna Jugoslavija“.

IZUZETAN ZNAČAJ POZORIŠNIH RADIONICA

Vodio si i učestovao u radu pozorišnih radionica koje su bile ranije organizovane u okiru Festivala festivala u Trebinju. Koliko takvi oblici pozorišnog djelovanja znače mladim amaterima? Da li se pozorišne radionice djeluju pri amaterskim pozorišnim festivalima u Srbiji?

-Koliko mi je poznato, u Srbiji nema pozorišnih radionca pri amaterskim festivalima, meni se to desilo u Trebinjeu, bio sam često na tim radionicama,izuzetno su mi pomogle kao glumcu. Moja koleginica iz pozorišta u Crvenki Cvijeta Jovanović i ja vodimo dječiji i omladinski ansambl, i pozorišne radionice u Trebinju su nam pomogle da taj program primjenimo i na naš podmladak. Desilo se da neki mladi ljudi igraju sa nama u prvom izvođačkom ansamblu, prošle godine su neki već nastpupili sa „Pokondirenom tikvom“, to su sjajne stvari. Na pozorišnim radionicama uspjeli smo da popravimo i svoju govornu radnju, i promišljanje pozorišta, izdvojio bih izuzetne stručnjake koji su vodili radionice, poput Radovana Kneževića, Nemanje Savkovića, Srđana Karanovića. Znam da je izuzetno teško organizovati rad pozorišne radionice, naći stručnjake koji mogu izdvojiti sedam dana u kontinuitetu za rad, u vrijeme godišnjih odmora, uz nesumnjivo povećanje troškova festivala, no, bilo bi jako dobro kada bi se radionice u Trebinju opet mogle organizovati, meni je zaista puno koristilo.

Jesu li počele pripreme za novu pozorišnu sezonu?

-Već smo krenuli sa pripremama u godini jubileja - Pozorište „Stevan Sremac“ iz Crvenke ove godine slavi 70 godina rada u kontiunitetu i juče sam od direktorke pozorišta Cvijete Jovanović saznao da će režiju novog komada potpisati Radoje Čupić, sa kojim imamo divnu saradnju.

Kako se festivalci iz Crvenke provode u našem gradu?

-Ko se ne zabavlja u Trebinju, mora se zapitati da li je sa njim sve u redu. Mi uživamo – smeštaj nam je divan, kupamo se, obilazimo znamenitosti Trebinja, gledamo večernje predstave, raspravljamo sa divnim, stručnim ljudima i prijateljimo o izvedenim predstavama, a onda - zabava do zore. Dio godišnjeg odmora sam odvojio za Festival festivala, mislim da je to dovoljan reper kakav je festival, kakvo je druženje i kavav je vaš grad. V.M.