Život piše romane, a mi i dalje čitamo Alan Forda

Zaljubljenici u strip – Mladen Žulović, Darko Kurtović, Dobroslav Slijepčević i Jovo Vulešević

Početkom devedesetih godina u Trebinju, u ulici Dr Levija, na ulaznim vratima zgrade na broju 13, jednog proljećnog jutra osvanuo je plakat. Na plakatu, napravljenom od lista iz bloka za crtanje broj 5, vještom, ali djetinjom rukom, bio je nacrtan Frenki Beleven, penzionisani rendžer prepoznatljivih dugih bijelih brkova. Upečatljiv lik iz Lunov Magnus stripa. Isti plakat stajao je na vratima stana na prvom spratu desno, ispod pločice sa prezimenom Brnjoš. Bio je to putokaz, a i reklama za zvanično prvu stripoteku u našem gradu. Vlasnik je bio, tada osmogodišnji dječak, Velibor-Boban Brnjoš.

„Bio je to period kad je moj sedam godina stariji brat Ljubiša prestao da čita, kupuje i sakuplja stripove, a ja počeo. Inače, sve što je on radio, morao sam i ja. Šlepao sam se uz njega. Tako sam od njega naslijedio i ljubav prema stripu, ali i prema košarci. I onda kad je on, ajde da kažemo, došao u tinejdžerske godine kad ga je više interesovala muzika, škola, fakultet…. ja sam preuzeo stripove. Međutim, uskoro je počeo rat i stripova više nije bilo na kioscima. Nismo imali gdje da ih kupimo. Tada sam se dosjetio da otvorim stripoteku gdje bi davao stripove na čitanje uz neku minimalnu naknadu, a od zarađenog novca kupovao sam u Beogradu, gdje sam redovno išao kod babe i ujaka, brojeve koji su mi nedostajali. Kao i u Trebinju ako bih negdje naišao na neki stari broj. Članske karte i kartoni stripova na kojima smo upisivali ko je pod kojim brojem i ko je uzimao koji strip bili su papirići iz Industrije alata gdje je moj tata radio“, evocira uspomene Velibor, koga porodica i prijatelji zovu Boban, na vrijeme kad su svi znali ko je Alan Ford, Blek, Zagor, Teks Viler, Mister No…

Priča nam Boban da je u stripoteci ispočetka sve funkcionisalo besprijekorno, lijepo, baš onako kako je zamislio, ali i da je na kraju platio danak lakovjernosti. Ratne godine s jedne, neodgovornost članova s druge i njegova lakovjernost s treće strane, jer je bio jako mlad u svemu ovome, dovele su do toga da mu mnogi nikad nisu vratili stripove koje su pozajmili na par dana, a većina ih i dan danas živi u Trebinju.

„U stripoteci sam imao 727 starih stripova, koje je većinom Ljubiša kupio, a imali smo više od stotinu članova, od kojih je sigurno polovina redovno uzimala stripove. Međutim kad sam vidio da ostajem bez velikog broja jako vrijednih stripova, bio sam razočaran. I nećete mi vjerovati, negdje prije 10-ak godina, preostalih stotinjak jednostavno sam poklonio. Do unazad dvije-tri godine nisam imao nijedan strip. Malo poslije mene, stripoteku je otvorio i komšija Mlađo (Mladen Žulović, prim. aut.). Njegova se zvala „Fantom“. Kasnije smo se i udružili pa držali zajedno stripoteku, ali kao i sva djeca tog uzrasta, malo smo bili zajedno malo se razilazili i tako redom“, nastavlja Boban da pripovijeda o strip junacima iz djetinjstva, dok mu oko lica neprestano titra osmijeh, i govori: „Moj omiljeni strip bio je Mister No. Za razliku od ostalih koji su mogli sve, Mister No je redovno dobijao batine i bio je mnogo bliži realnosti, a što se tiče članova i stripoteke „Frenki“, moram priznati da je Zagor definitivno bio najčitaniji strip“.

Dimitrije Brnjoš je krenuo stopama svog oca Bobana

Danas, Boban Brnjoš ima nešto više od 300 stripova. I dalje obožava da ih čita, ali mu je prioritet porodica pa po sopstvenom priznanju kupuje „trobroje“ i „dvobroje“ za male pare i sakuplja ih u nadi da će nasljednik Dimitirije naslijediti strip-gen. Kaže neće mu braniti, kao što ni njemu pokojni otac Đorđo nije branio, mada se plašio da stripovi ne budu na prvom, a škola na drugom mjestu.

Mlađo, Mladen Žulović je prvi put strip vidio kod kumova u Avtovcu pored Gacka. Imao je tada devet godina, ali još uvijek do detalja opisuje koricu „Monstruma iz močvare“.

„Bobanova stripoteka je bila ‘Frenki’, a moja ‘Fantom’. Moram priznati da sam pomalo bio ljubomoran na Bobana, jer je njegove stripove sakupljao Ljubiša i bili su stariji od mojih. U ‘Fantomu’ sam imao, sigurno, oko 2000 stripova. Stripove su najviše iznajmljivali naši drugari. Mi smo živjeli blizu škole pa su dosta dolazila i djeca iz škole. Ako bi odnijeli po pet šest stripova, kad bi ih vraćali, poslije dva tri dana, ako nisu imali novac da plate, donijeli bi oni nama neki njihov strip i tako su plaćali. Nisam imao džeperac od roditelja, ali jesam od stripova. Još od tada obožavam čitati Zagora. To je moj junak. U suštini najviše volim tu vestern priču, Indijanci, kauboji, stradanje indijanskog naroda uopšte. Mogu reći da mi je omiljen lik i Ken Parker, zatim serijal „PRIČE S DIVLJEG ZAPADA“. Ja sam vestern tip. Uopšteno, volim da čitam o Indijancima i mimo stripova. Imam sve stripove vezane za Indijance“, u dahu nam priča Mladen Žulović i na pitanje o kojem broju stripova u njegovoj kolekciji je riječ – odgovara: „Teško je reći tačan broj. Žalim što su neki stari stripovi bespovratno uništeni. Otac mi je bacio zavidnu kolekciju u srednjoj školi. Tako da se, nažalost, kao kolekcionar ne mogu pohvaliti tim baš starim brojevima, ali mogu izdanjima „Veselog četvrtka“ iz Beograda, imam ponešto i „Ludensa“ iz Hrvatske, u suštini što je objavljeno na srpskohrvatskom jeziku od Zagora imam“.

Najveći kolekcionar stripova u Trebinju, slažu se svi koji ih čitaju, je Jovo Vulešević. I ne samo stripova, već i Politikinog zabavnika, filmova…, a Joco, kako ga prijatelji zovu, se ne sjeća kad se tačno počeo zanimati za stripove, ali se jasno sjeća da su se tada najviše čitali Boneli stripovi: Zagor, Veliki Blek, Teks, Miki, Mark, kao i Asteriks, Talični Tom, Rip Kirbi, Fleš Gordon…

 „Strip je bio hit u našoj generaciji. Svi smo ih čitali. Kiosci su bili prepuni stripova. Onda je došao rat. Odustao sam od njih. Sasvim slučajno sam se vratio stripovima. Jednog dana, dok sam šetao pored rijeke, naišao sam na čovjeka koji prodaje stare stripove. Zastao sam i vidio neke brojeve koji su nama u djetinjstvu bili strašno važni. Inače, nama je bilo i strašno važno koliko dinara košta koji strip. Bilo je to krajem devedesetih i uzelo je maha. Danas posjedujem više hiljada stripova. Stvarno ne znam tačan broj. Imam samo hiljadu Politikinih zabavnika. U ormarima, ispod kauča, ispod kreveta, u podrumu… na sve strane. Prinuđen sam prodavati i mijenjati stvari koje su mi manje zabavne upravo zbog nedostatka prostora“, priča nam Joco i vrlo skromno priznaje da ima neke rijetke stripove koji su danas traženi među kolekcionarima kao što je prvi broj Konana, prvi brojevi Teksa, kao i neki rijetki iz Lunov Magnus stripa.

Zagor, Veliki Blek, Kapetan Mark, Alan Ford, Fleš Gordon, Rip Kirbi…. samo su neki od stripova u njihovim kolekcijama

„Ovo je Kalvin i Hobs, kultni novinski strip, koji je prestao izlaziti u Americi prije dvadesetak godina. To su avanture šestogodišnjeg dječaka. Ko voli da čita Hogara Strašnog volio bi i ovo. Toplo preporučujem ovaj strip“, pokazuje nam Vulešević jedan dio zavidne kolekcije i presabira se koliko godina „živi“ u svijetu stripa.

„Oko 35 i svi koji me poznaju, moja porodica i prijatelji, znaju me takvog. Ne bune se, a i džaba im se buniti“, sliježe ramenima ovaj stripofil i priznaje nam da je obećao sebi, da će prije ili kasnije, nabaviti strip koji mu je mama prvi kupila na kiosku, a bio je to Lunov Magnus, broj 411 – Zemljotres.

I Dobroslav Bobo Slijepčević bi volio imati prvi strip, koji je te ratne ’92. godine ugledao na jednoj Podgoričkoj trafici. Bilo mu je samo sedam godina, a već je iz ratom zahvaćenog Mostara stigao u Podgoricu gdje su mu živjeli djed, baba i ujak.

„Zlatna serija je već bila na izdisaju. Bio je to 1065. broj. Tada su pakovali po tri stripa u celofan i prodavali za neke sitne pare. Svidjela mi se naslovnica. Vidio sam nekog čovjeka kako vesla na splavu po brzacima, u crvenoj majici sa žutim simbolom i tražio sam mami ili ujaku da mi to kupe. Oni su naravno znali o čemu se radi, jer su imali ranije i svoje mini kolekcije. Tad sam prvi put pročitao Zagora i ljubav se rodila na prvi pogled. Od tada do danas, imao sam više kriza u sakupljanju stripova. Dolaskom u pubertet stripovi su postali totalni demode u mom životu. Nisam vodio računa. Bilo ih je na sve strane pa bi ih mama poslije 50 upozorenja: „Skloni! Složi!“ odlagala u kontejner. To se desilo dva-tri puta, ali ja bih opet nastavio da sakupljam, međutim, bez neke velike kupovine ili grozničavog traganja za nekim brojem“, priča nam osvjedočeni ljubitelj fizike i muzike. Mali rendžer, Kit Teler, bio mu je omiljeni lik, kako reče, jer je on jedini rastao u Boneli stripovima, jedino je on mijenjao lik, počeo je kao dječak sa okruglom glavom, a završio je kao odrastao i oženjen čovjek.

Bobo nema omiljeni strip, ali izdvaja Asteriksa, jer je jako star.

Objašnjava: „Ovo je autorski strip jednog crtača i jednog scenariste. U pitanju su Bušini i Uderco. Počeli su 1961-62. godine i od tada do danas izašlo je samo 37 brojeva, dok je poređenja radi Zagor dogurao do 600 i nešto brojeva redovne serije plus desetak sporednih serija. Zašto? Pa zato što je Asteriks mnogo kvalitetniji i što se tiče i priče i crtanja. Uložen je mnogo veći trud i autori su htjeli ostaviti lični pečat. Asteriks i Obeliks spadaju u komične stripove“, ističe Slijepčević koji procjenjuje da posjeduje oko hiljadu stripova od kojih one na ćirilici čuva za sina i dodaje da je stripofile teško ukalupiti, jer ih ima i među multimilionerima, glumcima, zanatlijama, … fizičarima kao što je i sam.

Da strip treba uvesti kao izborni predmet u školi ubjeđuje nas Darko Kurtović. Ne samo da je to deveta umjetnost, nego, kaže on, iz stripova se mogu saznati mnogi detalji iz opšte kulture.

„Bio je jedan serijal gdje Zagor putuje u Južnu Ameriku tzv. Zagorova Južnoamerička saga. I na njegovom putu do Južnog pola, susret sa Kordiljerima, Akonkagvom, Majama, španskim konkvistadorima … naučio sam mnogo o istoriji i geografiji ovog kontinenta. Mišljenja sam da se najviše može naučiti iz stripa Mister No. Ljudi koji prave stripove su nevjerovatno obrazovani. Posebno pričam o italijanskoj školi stripa. Konkretno Serđo Boneli. Zato smatram da je predsrasuda da su stripovi samo za djecu. Strip treba promovisati“, tvrdi Darko koga je prvo privukao Mikijev zabavnik, a onda je „đavo odnio šalu“ i počeli su se nizati stripovi: Alan Ford, Zlatna serija, Lunov Magnus strip, Zagor, Dilan Dog, Čudovišta iz Močvare, Nadzirači …  ali i Mange, japanski stripovi koji se čitaju s kraja ka početku. Ipak, sve ove godine Dilan Dog ostaje na prvom mjestu.

Nabraja Darko svoja interesovanja i pomalo komično, a pomalo i tužno kaže: „Srećom nemam više para. Inače, ne bi mi se u kuću moglo ući“.

Komični strip – Asteriks i Obeliks

Na prostoru bivše Jugoslavije, pa i u Trebinju, strip je doživio veliki uspjeh jer je i humor iz stripa dosta blizak našem mentalitetu. Britka satira iz stripa i dalje se redovno citira, čak i među onim rijetkim ljudima koji ne znaju ko je Grunf, ali ne mogu da se ne slože s njegovim krilaticama poput one: „Bolje ispasti budala nego iz voza“ ili „Bolje izdati knjigu nego prijatelja“. Koliko je strip bio popularan osamdesetih godina svjedoči i emisija Televizije Beograd „Stripomanija“, do sada vjerovatno jedna od najboljih iz školskog programa na ovim prostorima.

A danas? Danas već možemo pričati o potpunom povratku stripa budući da se stara izdanja čuvaju, zatim reprintuju, a nova stižu u luksuznim povezima.

Cijene stripova

Na pitanje koliko je ovo skup hobi, opet su uglas odgovorili: „Čitaće nam žene. Nije skup. Nimalo. Ništa ne košta!“

„Neki brojevi poput Zlatna serija 13, Nasilje u Darkvudu, koja je prvo pojavljivanje Zagora na našem području, su jako skupi. Ako je taj broj nov novcat ide do 800-900 eura. Inače, najskuplje prodan strip na aukciji je prvi broj Supermena i koštao je 1 300 000 dolara“, napominje Mladen Žulović.

Najčitaniji strip u Jugoslaviji

Trebinjski stripofili se slažu da kult najčitanijeg jugoslovenskog stripa „AlanFord“ i dalje živi, te da je upravo taj strip pripremio za život mnoge generacije mladih.

„Živopisni likovi: Broj Jedan, Sir Oliver, Bob Rok, Grunf i drugi, okupljeni su oko tajne grupe TNT, a u središtu pažnje je naivni momak Alan Ford koji zabunom postaje tajni agent. Predvodnik grupe je besmrtni Broj Jedan, koga iz strahopoštovanja članovi grupe zovu „Njegova visost“. Godine starosti Broja Jedan se provlače kao misterija kroz kompletan serijal, dozvoljavajući čitaocu da na osnovu njegovih priča sam stekne predstavu o dužini njegovog životnog vijeka, a navodno ima uspomene iz antičke Grčke i tvrdi da je upoznao likove poput Homera. To je strip dvojice italijanskih autora Lućana Sekija, poznatijeg po pseudonimu Maks Bunker, i Roberta Raviole – Magnusa, nastao 1969. godine. Svojevrsni fenomen popularnog stripa „Alan Ford“, je u tome što je bio čitan samo u bivšoj Jugoslaviji i Italiji, a iako je slavna cvjećara smještena u Njujork, nikad nije preveden na engleski“, pričaju uglas.

Susret sa najpoznatijim crtačima stripa

Jovo Vulešević s ponosom ističe da je upoznao strip crtača Davida de Kubelisa koji crta strip Mister No, kao i Valtera Simpsona koji je nacrtao bezbroj stripova, a najpoznatiji mu je Betmen.  Bobo Slijepčević je upoznao Galijano Ferija.

„To je čovjek koji je nacrtao prvi broj Zagora i najviše stranica ovog stripa. Umro je prije dvije ili tri godine. Upoznao sam ga na sajmu knjiga u Beogradu 2008. godine. kao i mog omiljenog Zagorovog crtača Mauro Laurentija. Njih dvojica su mi napisali posvetu i nema tih para za koje bih ja prodao tu knjigu“, zaključuje naš razgovor Dobroslav Slijepčević.

Jelena DANILOVIĆ/ Glas Trebinja