TREBINJE │ Njegoš, njegovi preci i potomci iz dinastije Petrović, koja je 220 godina vladala Crnom Gorom – dobro su znali kome pripadaju: srpskom rodu i vjeri pravoslavnoj, pa ih ni danas o tome ne treba podučavati.

Ovo je večeras poručio istoričar akademik dr Zoran Lakić na predavanju „Njegoševa vizija slovenstva i jugoslovenstva, srpstva i crnogorstva“, priređenom u Narodnoj biblioteci u Trebinju.

Lakić je istakao da je riječ o činjenicama koje je istorijska nauka verifikovala i koje „niko ozbiljan nikada nije sporio“, utemeljinim na brojnim ličnim iskazima vladara iz kuće Petrovića, pri tom podsjetivši da govori o vladarima za ono vrijeme izuzetno široke erudicije i poliglotama, koji su dobro razumijevali geopolitičke okolnosti i jasno vidjeli istorijske perspektive svog naroda i njegovog dijela na čijem su čelu bili.

„Njegoševa Crna Gora je, kako sam Njegoš kaže – srpski krvavi krš. A njegovi Crnogorci, kako opet Njegoš kaže – najčistiji Srbi. Podsjetiću i na Njegoševo 'Ogledalo srpsko' i na njegove riječi - narodnost mi srpska a duša slavjanska“, istakao je akademik Lakić, napomenuvši da je Njegoš, uprkos nedvosmislenim naučnim istinama, predmet brojnih političkih zloupotreba i manipulacija, o čemu najbolje svjedoči činjenica - da je i kao mrtav sedam puta bio sahranjivan.

On je dodao da su Njegoševa promišljanja identiteta nastavila da žive a katkad se još i jasnije potvrđuju kroz misli njegovih sljedbenika.

„Jedan od njih bio je i Marko Miljanov, koji je ostavio antologijski zapis u kojem kaže da nas dijele na Srbe, Starosrbe, Crnogorce, Hercegovce, Dalmatince, a da smo svi mi 'đeca jedne iste majke'. To je ustvari osnovna misao Njegoševa kao što i tih marka miljanova ima dosta i u kasnijim generacijama. I vjerujem da ta Njegoševa misao nikada neće biti sahranjena“, istakao je Lakić.

Njegoševo sveslovenstvo, nastavlja Lakić, u teorijskom smislu treba posmatrati kao želju za jedinstvom slovenskih naroda, tih 300 miliona ljudi koji i danas čine 40% ukupnog stanovništva Evrope, a koje je Njegoš smatrao braćom i ljudima istoga jezika.

Lakić je napomenuo da su Njegoševa osjećanja bratstva posebno snažna i prelaze u emociju kada govori o Rusima, za koje je vjerovao da smo jedan rod i sinovi jedne majke, slijedeći tako amanet svog prethodnika, Svetog Petra Cetinjskog, koji mu je predajući tron još kao golobradom mladiću poručio – da se uzda u Boga i majku Rusiju.

„Njegoš je oduševljeno prihvatio i ideje jugoslovenstva. U jednom pismu kaže da bi rađe nego išta na svijetu - vidio slogu među braćom u kojima jedna krv kipti i koje je jedno mlijeko odgojilo. U prvom izdanju Gorskog vijenca iz 1847. godine piše da je ono objavljeno u Jugoslaviji - tada nepostojećoj, danas ukinutoj, a možda i zabranjenoj“, istakao je Lakić.

On je zaključio da Njegoševo jugoslovenstvo nikada nije ni realizovano „u njegovom viđenju i značenju tog pojma, te je ova ideja ostala samo vodilja i ništa više od toga“.

Akademik Lakić je izrazio posebno zadovoljstvo što je o Njegošu imao priliku da besjedi u Trebinju, gdje je podignut prvi spomenik Njegošev u našem narodu, ali i što se sam osjeća Trebinjcem - jer je njegov otac ovdje tri decenije živio i radio.

R.S.