„Kako kaže apostol Pavle - ako Hristos ne vaskrse, uzalud je vjera svačija, u bilo šta i u bilo koga... I porodica je privremena stvar ako nema vaskrsenja. Bez obzira koliko mi voljeli naše roditelje, braću, sestre, djecu - naša ljubav nije dovoljno jaka da je učini vječnom“, ističe za Radio Trebinje sveštenik Aleksandar Šmanja, koji je bio gost našeg programa u susret najvećem hrišćanskom prazniku - Vaskrsu.
Koje poruke nosi Vaskrs?
- Prva i osnovna poruka koju treba da pamtimo jeste da je smrt pala, više je nema i više nije odrednica našeg života. Smrt je pobijeđena, Hristos je vaskrsao.
Vaskrsom je završen i vaskršnji post. Koja je njegova svrha?
- Čovjek kao biće smrti, u ovom svijetu smrti, koja nas često i u velikoj mjeri određuje, a saznavši opet da je moguće vaskrsenje i da je moguć život vječni - želi i pokušava da iz sebe odstrani sve ono što ga remeti, svaku onu grešku što mu smeta da bude jedno sa Hristom. Svaki grijeh koji mu smeta je klica smrtnosti. Kroz vaskršnji post, ali i svaki drugi post, čovjek nastoji da prepozna svoje slabosti i svoje grijehe i uz Božiju pomoć nastoji da ih otkloni.
Koja je simbolika u farbanju jaja?
- Sva simbolika crkve je usmjerena ka jednoj temi - ka vaskrsenju Hristovom, koje je temelj crkve. Kako kaže apostol Pavle - ako Hristos ne vaskrse, uzalud je vjera svačija, u bilo šta i u bilo koga. Jaje najbolje opisuje to vaskrsenje Hristovo i taj život koji za naše poimanje nastaje iz ničega, zatvoren u nekakav neprobojan oklop i taj oklop određuje sadržaj unutra. Sve dok život ne skupi tu svoju snagu i pokaže da je jači od bilo kakvog oklopa, u ovom slučaju - da je Hristos jači od smrti, da rasturi taj grob i pakao, svu tu bol ljudsku, pretvorivši je u sveopštu radost. Tako kad kucnemo jajetom i kažemo Hristos vaskrse - Vaistinu vaskrse, mi ustvari kažemo - pobijedili smo smrt, ona nas više ne određuje i život je vječna stvar. A zašto u crveno? Oci kažu da postoji predanje u crkvi koje govori o tome da je Sveta Marija Magdalina došla kod cara Tiberija da mu donese radosnu vijest o vaskrsenju Hristovom, i pokazala mu je jaje kao simbol života rekavši - Hristos vaskrse. On joj je odgovorio „Da, kao što je to jaje crveno“. Jaje naravno nije bilo crveno, ali je u tom trenutku pocrvenilo.
Šta treba da sadrži vaskršnja trpeza?
- Vaskršnja trpeza odražava radost čovjeka. Radost koja potiče iz činjenice da više nemamo taj strašni problem koji se nadvijao nad ljudskim rodom i saznavši za vaskrsenje - kažemo „Radujmo se i veselimo se“. Radujmo se jer nema više toga ko će nas zadržati u vlašću ovog mučnog života, koji ima i svoje trenutke radosti ali i muke. A glavna muka dolazi od smrti koja nas razdvaja od voljenih, nekad od roditelja, nekada od potomaka, nekada od braće i sestara. Ona rastura tu zajednicu ljubav i to nas toliko ranjava u srce da ne možemo lako da se oporavimo. Kada nam se ukazalo da postoji i mogućnost da nema više prekida te zajednice, ljude je obasjala velika radost, one koji to shvataju i doživljavaju. Jer kaže: „Srešću se sa svima koje volim, na mjestu gdje neće biti bola, tuge i uzdaha - radujmo se i veselimo se.“ I onda dođe do vaskršnje trpeze oko koje se ljudi trude najbolje što mogu. Radost u domaćicama izaziva osjećaj da se takmiče koja će bolja jela da napravi. Sve zavisi od mjesta do mjesta, ali bojena jaja su svugdje nezaobilazan dio. Kako vjernici treba da se ponašaju u danima Vaskrsa?
- Biti crkva ili živjeti u crkvi je prvi korak da se ponašaš kako jesi a ne kako treba. A ako živiš od srca i realni crkveni život, kad dođe Vaskrs bićeš mnogo srećan i radostan. Jer sve ono čemu si se nadao i za šta si se spremao ispunjeno je taj dan, desilo se rješenje svakog tvog problema. Nema više nerješivih problema, nema više „otišao mi je onaj“, nema više „umrijeću“. Umiranje je samo privremeno kao fakt vremena i prostora, a po drugom dolasku Hristovom vaskrsnuće svi oni koji budu čista srca i duše. Naročito odlazeći na vaskršnje službe i nakon službi tu radost možemo da osjetimo.
Koliko je ovaj praznik važan za porodicu?
- I porodica je privremena stvar ako nema vaskrsenja. Bez obzira koliko mi voljeli naše roditelje, braću, sestre, djecu - naša ljubav nije dovoljno jaka da je učini vječnom. Već sada kada to znamo stvara nam veliku bol. Mnogi od nas su iskusili veliku bol i mnogi ne mogu da se pomire da ujutru kad ustanu neće vidjeti nekoga koga su jako voljeli. Sav svijet da date čovjeku ne može zamijeniti jednog brata, sestru, dijete. Ali moramo shvatiti i biti svjesni da će nam vaskrsenje omogućiti da se vječno gledamo i da ćemo na onom svijetu postati vječna stvar.
Da li je Vaskrs prilika otuđenima da se vrate na pravi put?
- Ako Vaskrs nije, ja onda ne znam šta jeste. Sveti Justin Ćelijski u jednom svom tekstu kaže da svaki kompletan čovjek u jednom trenutku dođe do žeravične raskrsnice, da se opredijeli - da li će vjerovati u Boga ili će tjerati po svome. Ko nije došao do te raskrsnice još se ne može nazvati ozbiljnim čovjekom. Tek tad kad dođe do te raskrsnice i razmišlja o svom opredjeljenju, Vaskrs mu je osnovna odrednica, pokazatelj, uputitelj. Jer tek tada možemo birati da li ćemo vjerovati da je život kratak, nekom dvadeset, nekom šezdeset, osamdeset godina - ili je život vječan. Bog je pokazao da je život vječna stvar i preko svojih svetitelja koji pomažu bolesnima, nesrećnima na najrazličitije načine.
Koja je vaša poruka vjernicima, odnosno svim našim čitaocima?
- Svim ljudima, jer Bog nije došao samo za pojedine ljude nego za sve. Ne postoje umnije i bolje riječi od hrišćanskog pozdrava koji se prenosi kroz vijekove. Sveti Serafim je pozdravljao svakog čovjeka, bez obzira kakav bio, sa „Hristos vaskrse, radosti moja“. Dakle, sve je u riječima HRISTOS VASKRSE, VAISTINU VASKRSE!
Sunčica Pešić
