Trebinjcu Danilu Kovaču, profesoru istorije u Gimnaziji Banjaluka i višem asistentu na odsjeku za istoriju Univerziteta u Banjaluci, krajem maja uručena je prestižna nagrada za najboljeg prosvjetnog radnika, koju dodjeljuje Asocijacija najboljih nastavnika bivše Jugoslavije.
Na četvrtoj konferenciji, ova Asocijacija proglasila je najbolje nastavnike prema precizno utvrđenim kriterijima, koji podrazumijevaju realizaciju obrazovnih projekata, uspjehe na školskim takmičenjima, pisanje didaktičkih sredstava, stručnih i naučnih radova, kao i doprinos lokalnoj i regionalnoj zajednici.
Ovaj uspješni, mladi profesor, iza sebe već ima završena dva mastera, u Banjaluci i na britanskom Institutu za obrazovanje Univerzitetskog koledža u Londonu, a trenutno je doktorant i stipendista Univerziteta „La Sapienza“ u Rimu. Do sada je više puta boravio na studijskim putovanjima na Univerzitetima u Sorboni, Versaju, Beču i Trstu, a pohađao je međunarodne seminare i obuke u Berlinu, Buhenvaldu, Peronu, Rimu, Parizu i Kanu. Eksterni je ocjenjivač za istoriju za Program međunarodne mature.
Sa Danilom Kovačem razgovarali smo o ovoj, ali i ostalim nagradama i stipendijama koje je do sada dobio. O iskustvima sa prestižnih evropskih univerziteta, o profesorima koji su njega oblikovali u ono što je postao, o učenicima kojima nastoji da što bolje i što više prenese od sebe, o pozivu koji obavlja punog srca, ali i o njegovim budućim željama.
Uprkos svemu što je dosegao, sa naglaskom da je sve postigao isključivo vlastitim angažmanom i neumornim radom, je da ne pripada onima koji zaboravljaju svoje početke i profesorske uzore, ambiciju za radom na sebi pa potom i sa drugima. I ma kako o pojedinim segmentima ovaj profesor skromno govorio, evidentno je zašto je baš njemu pripala nagrada za najboljeg profesora u 2022. godini.
- Kriterijum za odabir najboljih nastavnika bivše Jugoslavije je baziran na principima Svjetske nagrade za nastavnike. Boduje se pisanje naučnih i stručnih radova i didaktičkih sredstava, izlaganje na konferencijama, realizacija obrazovnih projekata, uspjesi na takmičenjima, saradnja sa lokalnom zajednicom, kao i prethodno stečene nagrade i priznanja. Čvrsto vjerujem da postoje izuzetni nastavnici, koji možda ne ispunjavaju ove kriterijume. Međutim, oni svojim ljubavlju, trudom i posvećenošću koji su teško mjerljivi, zaslužuju priznanje najbolji nastavnik. Ponosan sam što poznajem mnoge svoje kolege sa takvim osobinama.
Završili ste Gimnaziju „Jovan Dučić“ u svom rodnom gradu. Koliko je na Vas uticalo obrazovanje koje ste stekli, jeste li imali profesorske uzore i u kojoj mjeri se to odražava na Vaš pedagoški rad danas?
- Tokom školovanja u Gimnnaziji „Jovan Dučić“ imao sam više sjajnih profesora, poput Slobodana Pravice, Radmile Mitrić, Dragoslava Banjka, ali i mnogih drugih. Posebno bih izdvojio profesoricu Divnu Spaić, koja je svojim pedagoškim pristupom išla ispred svog vremena. Svoj predmet prožimala je sadržajima kulture, umjetnosti, istorije i muzike. Prije nego sam stekao vlastita iskustva, koristili su mi savjeti sa njenih časova, kako se ponašati i šta očekivati na poslovnom intervjuu. Mnoge od savjeta koristio sam prilikom intervjua za stipendije. Budući da je zbog postojanja viznog sistema krajem devedesetih godina bilo otežano putovati, profesorica nam je kroz svoje časove širila vidike prožimajući nastavne sadržaje iskustvima sa svojih putovanja. Vlastita iskustva na sličan način želim prenijeti svojim učenicima. Ovakav pristup je prepoznat kao jedan od ciljeva obrazovanja. Prema teoriji londonskog profesora Majkla Janga, jedan od ciljeva obrazovanja je smanjivanje socijalne nejednakosti. Drugim riječima, obrazovni sistem bi trebalo da pruži učenicima iskustva koja u svakodnom životu ne mogu priuštiti. Ako mladi ljudi sebi ne mogu priuštiti putovanje tokom koga će upoznati različite kulture, mogu se sa njima makar upoznati kroz obrazovni sistem.
Opredijelili ste se za studije na Filozofskom fakultetu u Banjaluci, odsjek istorija, na kojem ste završili i master studije. Vaš master rad dobio je nagradu za istorijska istraživanja Fondacije „Slobodan S. Begović“ i nagrada Vam je uručena na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Tema je bila inspirisana nacionalnom istorijom 20. vijeka. Šta je za Vas u tom trenutku ova nagrada značila i da li se i koliko odrazila na sav Vaš dalji rad i usavršavanje?
- Počastvovan sam ovom prestižnom nagradom, obzirom da žiri čine najugledniji srpski istoričari. Žiri u sastavu akademik Ljubodrag Dimić, prof. dr Zoran Mirković, dr Vojislav Pavlović, gospodin Zoran Hamović i prof. dr Boris Begović, jednoglasno su donijeli odluku o dodjeli. Nagrađen je moj master rad „Diplomatski odnosi između Italije i Nezavisne Države Hrvatske (1941-1943)“. Osnovu građe za ovaj rad predstavljaju italijanski izvori. Na doktorskim studijama u Rimu sam nastavio da se bavim ovom temom. Pored italijanskih, koristim njemačke, kao i francuske izvore, vjerujući da će oni doprinijeti osvjetljavanju teme iz jednog novog ugla. Naročito je važno kako su strane diplomate, te predstavnici vojnih vlasti posmatrali genocid nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
STUDIJE ZA NEZABORAV
Imate izuzetno bogatu biografiju, što je za jednog mladog čovjeka veoma, ne samo reprezentativno, nego i inspirativno, koliko u smislu znanja i obrazovanja, toliko i sa stanovišta susreta sa drugim kulturama, nacijama, što, pretpostavljamo, Vama kao istoričaru čini poseban segment i u istraživačkom smislu. Kakva iskustva nosite sa svih seminara i gradova i zemalja koja ste imali priliku da posjetite i u njima boravite?
- Zahvalan sam na prilici da studiram na londonskom Institutu za obrazovanje, koji je već osmu godinu zaredom najbolje rangirana visokoškolska ustanova na svijetu iz oblasti nastava i obrazovanje. Predavači su izuzetno posvećeni svom radu. Studenti imaju mogućnost velikog broja individualnih konsultacija sa svakim od profesora, koji su vrhunski stručnjaci u svojoj oblasti. Pored samih studija, uspio sam proputovati cijelim ostrvom, obići sjajne muzeje i sklopiti divna prijateljstva. O finansijama nisam morao razmišljati jer Čivning stipendija pokriva sve troškove školovanja i života u Ujedinjenom Kraljevstvu i nastoji stipendistima omogućiti bogat socijalni život
Takođe ću dugo pamtiti posvećenost profesorice sa Sorbone, koja je bila moj supervizor tokom boravka na ovom univerzitetu. Budući da sam bio jedini njen student sa skromnim znanjem francuskog jezika, sve svoje seminare i predavanja održavala je simultano na francuskom i engleskom jeziku. Što je još važnije, nesebično mi je stavila na raspolaganje svoje brojne akademske kontakte.
Studirati istoriju u Rimu, samom srcu ne samo evropske, već i svjetske istorije i kulture je izuzetno zadovoljstvo. Doktorske studije na jednom od najvećih evropskih univerziteta, osnovanog davne 1301. godine za mene predstavlja posebnu čast.
Iznos granta Predstavništva Republike Srpske u Beču je teško porediti sa ovim velikim grantovima koje sam dobijao. Ipak, ovo iskustvo je za mene bilo posebno jer je u pitanju moj prvi grant. Osim toga, vođen određenim predrasudama nisam očekivao ni odgovor, a kamoli ljubaznost i pozitivan ishod mog jednostavnog upita putem mejla. Dok je Predstavništvo pokrilo dio školarine Zimske škole Univerziteta u Beču, moj bivši učenik Nikola Prerad mi je ponudio gostoprimstvo u svom studentskom smještaju, budući da je studirao u ovom gradu. Boravak u Beču doživio sam kao veliko neformalno priznanje za svoj pedagoški rad, budući da mi je više bečkih studenata, a mojih bivših učenika posvetilo svoje slobodno vrijeme nastojeći da što bolje upoznam austrijsku metropolu.
Nakon tako bogatog iskustva, kako biste ocijenili naš obrazovni sistem u odnosu na evropski? Da li možete govoriti o nedostacima i prednostima i jednih i drugih, te kako raditi na poboljšanju samog procesa nastave kod nas, kako motivisati prvo osnovce i srednjoškolce, a potom studente da još više rade na sebi, da istražuju, dakle, da ne ostanu samo na onom osnovnom nivou znanja?
- Obrazovni sistem u većini zapadnoevropskih zemalja priprema učenike kao i studente da se precizno izraze pismenim putem. Ocjenjivanje je eksterno, što znači da njihove radove ne ocjenjuju profesori koji im predaju, već se šalju drugim ocjenjivačima pod šifrom. Zamišljeno je da se na taj način izbjegne subjektivnost, kao i favorizovanje pojedinih učenika. Postoji veliki broj izbornih predmeta, pa se učenici postupno usmjeravaju ka svojim interesovanjima. Osim toga, za razliku od naših planova i programa, mnoge zapadnoevropske škole imaju interdisciplinarni pristup temama – što znači da se ista nastavna tema sagledava detaljno i višeslojno, iz različitih uglova, te kroz prizmu više nastavnih predmeta. Takav pristup ima svoje prednosti i mane.
Naši učenici imaju šire opšte obrazovanje nakon završene gimnazije, te dobru podlogu za većinu studijskih programa. Sa druge strane, detaljno i višeslojno obrađivanje manjeg broja tema, kao što je to slučaj u britanskom školstvu, omogućava da akademsko znanje ne bude cilj samo za sebe, već i podloga za ostale obrazovne ciljeve – moralno i građansko obrazovanje učenika, kritičko razmišljanje.
Mi nastavnici u nacionalnim programima balkanskih zemalja nerijetko smatramo da smo ispunili svoje ciljeve ako učenici usvoje određen broj informacija. Međutim, to je samo prvi sloj. Tek višeslojno znanje ima potencijal da obrazuje metod na koji mladi ljudi razmišljaju i formiraju stavove. Takvo znanje utiče na način na koji učenici percipiraju sebe, svijet koji ih okružuje, te svaku informaciju koju dobijaju na ulici, u školi, porodici, medijima. Ako govorimo o segmentima našeg obrazovanja koje treba unaprijediti u tom kontekstu, na prvom mjestu stoji razvoj kritičkog mišljenja.
Univerzitetska i postdiplomska nastava funkcionišu na sličnim principima. Umjesto pukog memorisanja i reprodukovanja činjenica, studenti uvježbavaju pisanje stručnih i naučnih radova. Od studenata se zahtijeva da se spreme za svako predavanje, tako što će prethodno pročitati radove koji se na tim predavanjima analiziraju. Ovakav sistem rada može biti produktivan jedino ako su njihovi profesori i sami autori radova objavljenih u prestižnim svjetskim publikacijama. Mislim da su ovo samo neki od principa po kojima možemo unaprijediti naše školstvo.
NASTAVNIK MORA BITI UZOR I MOTIVACIJA UČENICIMA
Međunarodni ste ocjenjivač za istoriju i već deset godina radite u Programu međunarodne mature Gimnazije Banjaluka. To je ujedno i jedina srednja škola u Republici Srpskoj koja nudi međunarodni program. Koje su osnovne karakteristike tog programa?
- Pristup je sasvim drugačiji nego u našem nacionalnom programu. Budući da učenici imaju svega šest predmeta, svakom od njih posvećen je veliki broj časova. Finalnu ocjenu ne dajemo mi, njihovi profesori, već eksterni ocjenjivači širom svijeta koji dobijaju učeničke radove pod šifrom. Radi se u malim grupama, pa prosječnu grupu iz istorije u mojoj školi čini svega četiri učenika. Po završetku školovanja učenici dobijaju svjetski priznatu diplomu koja im otvara put za školovanje u inostranstvu, kao i prestižne stipendije. Nastava se odvija na engleskom jeziku.
Kada je u pitanju nastava istorije, i ona se znatno razlikuje od našeg nacionalnog programa. Jedno od ispitnih pitanja je analiza i upoređivanje istorijskih izvora u smislu procjene njihove objektivnosti i vjerodostojnosti. Pored toga, učenici pišu istorijske eseje uvježbavajući precizno pismeno izražavanje. Esej je prilika da učenici pokažu istorijsko znanje, svijest o postojanju različitih perspektiva, kao i izražavanje vlastitog stava zasnovanog isključivo na istorijskim argumentima.
Na ovaj način učenici razvijaju kritičko razmišljanje, vještinu koja je neophodna u savremenom svjetu. Na primjerima iz prošlosti mladi ljudi stiču i medijsku i političku pismenost. Drugim riječima, političke dileme, izbori i mogućnosti svjetskih lidera, ali i običnih građana, predstavljaju dragocjen materijal za političko opismenjavanje učenika. Sa druge strane, način na koji su isti događaji iz prošlosti predstavljeni u različitim medijima pruža osnovu za medijsko opismenjavanje.
Takođe, potrebno je naglasiti da ovi učenici ne dobiju širinu istorijskog znanja koja je predviđena našim nacionalnim planovima i programima. Dok se program međunarodne mature bazira na temeljitoj i detalnjoj analizi manjeg broja istorijskih događaja, učenici u našem nacionalnom programu pređu osnove gotovo cijele evropske istorije od antike do savremenog doba. Budući da učenici širom svijeta dobijaju ista ispitna pitanja, u isto vrijeme, zavisno od vremenskih zona, ovaj Međunarodni program onemogućava temeljitu obradu nacionalne istorije, što predstavlja ozbiljan nedostatak.
Dobitnik ste brojnih stipendija i grantova, britanske, francuske, ruske Vlade, Američke akademije u Rimu, Univerziteta u Rimu, Predstavništva Republike Srpske u Beču. Imate li savjet za mlade ljude željne znanja i rada na sebi, kako da krenu Vašim putem i realizuju svoje snove?
- Iza velikog broja dobijenih stipendija stoji mnogo veći broj odbijenica. Gotovo nijedan grant nisam dobio iz prvog pokušaja. Mlade ljude koji žele da krenu ovim putem savjetovao bih da odbijenice ne doživljavaju lično. Veoma često o uspjehu aplikacije ne odlučuje samo Vaša biografija, već i kvalitet ostalih kandidata koji se baš u tom trenutku prijave za istu poziciju. Osim toga važno je i kako ćete se snaći na različitim intervujima, budući da pitanja mogu biti jednim dijelom i provokativna. Ove vještine se najbolje mogu steći kroz lična iskustva, a neuspjeh je njihov nezaobilazan dio.
Uz sve Vaše diplome, znanja i domete, jeste li zadovoljni poslom kojim se bavite, odnosno, vidite li sebe, možda, na nekom Univerzitetu kao profesora ili imate neke druge ambicije?
- Želio bih nastaviti da radim u prosvjeti. Smatram da bih bilo koji drugi posao radio manje uspješno, budući da me rad u učionici u potpunosti ispunjava. Pored toga želim se i dalje baviti naukom. Smatram da dobar nastavnik mora stalno raditi na svom neformalnom i formalnom obrazovanju. Vjerujem da se to naročito odnosi na gimnazijske profesore, budući da njihovo obrazovanje treba biti uzor i motivacija učenicima koji već imaju visok nivo znanja u različitim oblastima.
