„Nakon 118 godina ponovo se u Hercegovinu spušta tijelo jednog episkopa. I to kakvog episkopa! Episkopa koga zaslužuje Hercegovina, koja je mučeničkim kostima utemeljena i krvlju nevinih natpoljena“, poručio je u oproštajnoj besjedi o upokojenoj episkopu Atanasiju vladika diselfdorfski i cijele Njemačke Grigorije.
Devedesetih godina kada je došao u Hercegovinu, podsjetio je vladika Grigorije, njegov duhovni otac je plakao nad rijekama hercegovačkim, Trebišnjicom i Neretvom, nad razorenim hramovima i domovima, od Prebilovaca do Žitomislića i Mostara, preko krvave Bradine i zatrvene Pridvorice, tugovao nad Bregavom, Stocem i Dubravama – plakao i tugovao, ali nikad nije zaboravio Siona i Jerusalima.
„Onda su štap tvoj i palica tvoja, kao sluge Božije, postali utjeha i oslonac, snaga i stub, utjeha siročadi kojima si posao hranitelj a muku najbolje razumio... Pomagao si vojnicima, kojima si postao saborac i prijatelj, dom i zaštita. Potom, izbjeglima kojima si postao pribježište, ali i svima ucvijeljenima i obeznađenima. Kakav je samo događaj bilo tvoje služenje u Hercegovini!“, kazao je kroz suze episkop diselfdorfski.
Sa episkopom Atanasijem, Trebišnjica je postala velika krstionica, a crkve i manastiri vrela života.
„Bio si strog i neustrašiv, posjedovao kolosalan um i ogromno znanje, a zapravo si uvijek ostao dijete džinovskog srca... Rijetko si hvalio i laskao, bio si vrijedan i neumoran, a ponekad, samo ponekad radostan i duhovit. Bili su to rijetki trenuci kada smo mogli da vidimo ovdje, u ovom surovom svijetu, kako izgleda ljudska dobrota“, poručio je vladika Grigorije.
Vladika Atanasije se nije plašio zemaljskih moćnika, već su se oni plašili njega – njegove grmljavine pune bola i nepravde, koja je izvirala samo iz jednog vrela: njegovog srca koje je krvarilo za one koji su obespravljeni.
„Ako bacimo samo jedan pogled na Hercegovinu, prije i poslije tvog duhovnog oranja u njoj – onda bismo mogli reći: da od tebe ne znamo boljeg orača i sijača sjemena božije riječi koji bi to u onim smutnim vremenima to bolje uradili“, istakao je episkop Grigorije.
Vladika Dimitrije: Epohalna i proročka ličnost
„Zablagodarimo Bogu što smo jednu takvu epohalnu i proročku ličnost kao što je bio vladika Atanasije imali za pastira u Hercegovini. Bio je čovjek lav, velikog, hrabrog i čistog srca“, istakao je episkop zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije iznad odra upokojenog vladike Atanasija.
Navodeći da je vladika Atanasije oko sebe rađao i okupljao ljude koji su brzo naličili na njega, episkop Dimitrije je rekao da osjeća beskrajnu blagodarnost Bogu za tvrdošku sabraću.
„Oni su me, kao najmlađeg i najneukijeg, naučili da slušam i iskreno volim našeg zajedničkog oca i učitelja vladiku Atanasija“, istakao je episkop Dimitrije.
On je uputio zahvalnost svima koji su se danas okupili da posljednji put isprate voljenog vladiku, ali i onima koji su bili spriječeni da dođu i koji su se širom rasijanja molili za vladiku Atanasija.
Vladika Dimitrije zahvalio je i medicinskom osoblju sa kovid odjeljenja Bolnice Trebinje, na nesebičnoj brizi za zdravlje upokojenog vladike.
„Veliko hvala svima njima, naš je vladika otišao ispraćen njihovim iskrenim suzama. Naročitu zahvalnost dugujemo dr Petri Paovici, na čijim je rukama vladika Atanasije i preminuo, hvala i dr Aleksandru Acu Radanoviću i prof. dr, akademiju Predragu Pešku, koji su se niz dugih godina brinuli o zdravlju našeg vladike, veliko hvala i dr Slavici Turanjanin i dr Ljubici Mijanović. Svi su ga liječili i služili kao sopstvenog oca. Veliko hvala i tvrdoškim i petropavlovskim parohijankama, na ljubavi i brizi za našeg vladiku“, istakao je episkop zahumsko-hercegovački i primorski.
On je uputio riječi zahvalnosti i izaslaniku Njegove svetosti patrijarha srpskog Porfirija, mitropolitu dabrobosanskom Hrizostomu, koji je načelstvovao bogosluženjima, jer je patrijarh Porfirije zbog epidemiološke izolacije bio spriječen da dođe, potom predsjedniku RS Željki Cvijanović, koja prisustvuje posljednjem ispraćaju vladike Atanasija, premijeru Crne Gore Zdravku Krivokapiću, princu Filipu i princezi Danici Karađorđević, ministrima u Vladi RS i Crne Gore, gradonačelniku Mirku Ćuriću sa saradnicima, sveštenstvu sa Kosova i Metohije i Crne Gore...
Saris: Mnogi Grci vladici Atanasiju duguju duhovni preporod
Od umirovljenog vladike zahumsko-hercegovačkog i primorskog Atanasija danas se oprostio i grčki sveštenik, akademik i astrofizičar Emanuil Saris, koji je sa episkopom Atanasijom bio prijatelj više od pola vijeka.
Prisjetivši se da se sa upokojenim vladikom upoznao 60-tih godina 20. vijeka, kada je došao u Atinu zbog studija i doktorske disertacije, Saris je naveo da je tadašnjim studentima, među kojima je bio i on, vladika Atanasije izmijenio živote, jer su zahvaljući njemu, po prvi put shvatili značaj i ulogu Hrista u našim životima.
„Došao je u Grčku da studira, učio nas je etosu i bogoslovlju, došao je na kratko, kao student, ostao je sa nama do kraja, i kao starac, vladika, duhovnik koji nadahnjuje, prosvjetljuje i koji voli Grčku i njenu djecu. Cijelo njegovo biće bio je plamen posvećenosti i vjere ljubavi Hristovoj. Mnogi savremeni Grci upravo vladici Atanasiju duguju duhovni preporod, kroz druženja, knjige, besjede, neizmjernu i nelicemjernu ljubav. Volio je mnoge, mnogo smo ga voljeli“, rekao je Sariz.
Podsjetivši na riječi jednog uglednog grčkog teologa - da je kao vrstan poznavalac istorije crkve i neumorni proučavalac crkvenih spisa, vladika Atanasije bio „čovjek carstva vječnog, živa Hristova ikona i svesvijetli svjetionik pravoslavne crkve diljem vaseljene“, Saris je kazao da je svaki novi susret sa vladikom Atanasijem bio i radost, ali i nauk.
„Riječ njegova uvijek je u sebi skrivala bogoljublje, teologiju, svima blisko i pristupačno, kroz primjere iz svakodnevnog života. On je i u fudbalu nalazio bogoslovlje“, istakao je grčki sveštenik.
Gorostas dječije bezazlenosti
U ime naroda Hercegovine, od vladike Atanasije oprosio se privrednik Milan Pešut, koji je istakao da je arhipastir hercegovački bio čovjek sa odvažnošću ratnika ali i dječijom dušom, pun ljubavi i razumijevanja, pouka i poruka, koje su bili dragocjene u vrtlogu vremena u kojem je služio u našem kraju.
„Taj veliki gorostas se tako brzo i lako u čitavom svom životu pretvarao u bezazleno dijete, upravo jednak njima u igri i razonodi. Fascinirao me magnetizam kojim je privlačio djecu na svim merdijanima kuda smo zajedno prohodili i ta njihova dječija radost susreta sa tako velikim a opet njima malenim dušicama bliskog prijatelja“, kazao je Pešut.
Zahvalio je vladici na ljubavi i vjeri u našim srcima, brojnim arihejerima koje je izrodio, monaštvu i sveštenštvu, beskonačnom znanju u mnogim knjigama koje je napisao, ali i dodao da žali - koliko je sa vladikom znanja otišlo nenapisano.
