Emilija Pikić
Trebinjka Emilija Pikić je u svijet atletike ušla sa svojih deset godina i kraljicu sportova je pustila u svaku poru svog bića. Ambiciozna i spremna na sva odricanja zarad sporta koji voli, nije joj teško da uskladi sve svoje obaveze jer, čini se, atletika joj daje neophodnu snagu da prebrodi sve prepreke.
Tako je danas Emilija sedamnaestogodišnjakinja koja niže uspjehe i sa takmičenja se rijetko kući vraća bez medalje. Pored toga što je veoma uspješna atletičarka pred kojom je zasigurno svijetla budućnost u sportu, odličan je učenik srednje medicinske škole u našem gradu.
Balkansko prvenstvo u Mariboru
„Sve je počelo kao zabava i igra, a onda je u jednom trenutku dostiglo mnogo viši nivo. Uozbiljila sam se i potpuno se posvetila atletici, na svakom treningu i takmičenju dajem svoj maksimum pa su tako i rezultati sve bolji. Atletika ima brojne disciplina i svako može da pronađe onu koja mu najviše odgovara. Moja prva disciplina je bilo trčanje. Ipak, treneri su shvatili da je moja snaga na mnogo većem nivou nego brzina te sam prebačena na tehničke discipline. Tako sam počela da radim skok udalj. Zatim sam se oprobala u troskoku i s obzirom da mi on najbolje ide postao je moja primarna disciplina“, priča nam Emilija, članica Atletskog kluba „Trebinje“.
UZBUĐENJE KOJE SE UREZALO U SJEĆANJE
„Kada sam imala jedanaest godina išla sam na takmičenje u Bar i osvojila svoje prve dvije medalje, drugo mjesto iz skoka udalj i treće u trci na 60 metara. Sjećam se tog uzbuđenja i te sreće. Osjećala sam se kao da je cio svijet moj kad sam stala na postolje sa medaljama oko vrata. Uvijek sam maštala o tome i kad se to desilo spavala sam sa njima“.
Da je Emilija čvrsto riješila da bude jedna od najboljih potvrđuje i činjenica da trenira svaki dan i da ne postoji dovoljno dobar razlog za propuštanje treninga. Svjesna je da talenat predstavlja minimum za uspjeh, a da su ključni rad, disciplina i upornost. Jer, kaže, talenat je lijepo imati i potreban je, ali ukoliko niste uporni i ne trudite se dovoljno, talenat je nemoćan. Sigurna je, sve se može postići ako date svoj maksimum pa tako ne sumnjamo da na atletskoj stazi upravo to i radi.
Emilija sa svjetskom prvakinjom Ivanom Španović
Iako fizički apsolutno spremna, ističe značaj i psihičke spremnosti, jer bez sklada između to dvoje, rezultati bi izostali.
„Troskok je teška disciplina u kojoj se lako može povrijediti pa je neophodno mnogo snage i koncentracije da bi se izveo kako treba. Zapravo, koliko je važna fizička spremnost toliko je bitno da nema nekih psihičkih barijera. Ipak, mnogo je teže prebroditi psihičke blokade nego fizičke. Zato, prije svakog skoka, sebi objasnim da moram da se smirim jer sam se spremala za ovo i upravo tim razgovorom uvijek pobijedim eventualnu tremu“, kaže ova perspektivna djevojka.
NAJDRAŽE U KOLEKCIJI
Emilija Pikić je djevojka koja samo niže uspjehe, a za svaku medalju je vežu posebne emocija i sjećanja na druženja, stečena prijateljstva, ali i iskustva. Ipak, kao najznačajniju izdvaja državno zlato iz troskoka u juniorskoj i seniorskoj kategoriji. Kako ističe, ta medalja je nešto za šta je trenirala sa ciljem da bude prva jer je to najveća titula koju može da dobije u našoj državi. Ne krije, drago joj je što je uspjela da ostvari svoj san. Pored državnog zlata, Emilija kao jedan od najvećih uspjeha izdvaja ulazak u reprezentaciju i odlazak na Balkansko prvenstvo.
„Ulazak u reprezentaciju je bio ono za šta smo trenirali i bila sam zaista ponosna što smo uspjeli. Ne samo da sam oborila normu nego sam ušla i u najboljih osam kojima je država finansirala odlazak na takmičenje. To je ogromna satisfakcija. Od mene se nisu očekivali veliki rezultati jer je protekle sedmice bilo dosta takmičenja, ali samo takmičenje je bilo divno iskustvo i potpuno nov doživljaj za mene. Zaista sam ponosna što sam se takmičila za reprezentaciju i što sam imala to iskustvo jer vjerujem da je ovo uvod u sljedeću sezonu koja će sigurno biti daleko bolja“.
Emilija podvlači da je velika podrška koju dobija od svoje porodice samo vjetar u leđa koji je gura da bude bolja i upornija. Ipak, svjesna je da bez trenera Vesne i Dragana Tomića i njihove bezuslovne podrške ni rezultati ne bi bili tako briljantni. Kroz osmijeh kaže da oni najbolje znaju koliko je trema lako savlada pa rade sa njom i na psihičkoj spremnosti prije takmičenja. No, ističe Emilija, nekada je dovoljno samo to što zna da je oni gledaju sa tribina da bi rezultat bio odličan.
Prvenstvo BiH za juniorke, Emilija sa trenerom
„Svake godine sam psihički sve spremnija. Čini mi se da, kako sam starija, sve bolje shvatam sebe i sam proces treniranja i takmičenja pa je tako i trema sve manje prisutna. U posljednje vrijeme me jako privlači psihologija kao nauka, volim da čitam psihološke knjige i pomažem ljudima u tom smislu. Mislim da je svaki problem rješiv ukoliko mu se pristupi na pravi način. Tako da, rekla bih, pored atletike, moja ljubav je i psihologija i u budućnosti sebe vidim kao psihologa koji pomaže ljudima da prebrode svoje psihičke barijere“.
Rekli bismo, Emilija je tek napravila prvi korak kako bi se probila u svijet atletike, a velike stvari je tek čekaju kako u sportu tako i u svemu što zamisli. Jer, kako je sama rekla, upornost i ljubav su ključ uspjeha, a ona ih sasvim sigurno posjeduje.
