„Hercegovina i cijela crkva u prazničnoj atmosferi tuguje i raduje se, jer vladika Atanasija sabira sve kao neposustali sijač riječi Božije. Sve upućuje na Hrista kao hljeb koji silazi sa neba, da nahrani i utješi sve prisutne“, rekao je u besjedi na svetoj zaupokojenoj liturgiji umirovljenom episkopu zahumsko-hercegovačkom i primorskom Atanasiju episkop zapadnoamerički Maksim.
Ističući da je u stradalnoj, ali i slavnoj svetosavskoj eparhiji vladika Atanasije bio i duhovni učitelj, zaštitnik naroda, ali i najveće dijete, oštre fizinomije, ali blage duše, episkop Maksim je naveo da je čitav život našeg arhijereja bio život blagodati liturgije.
„Vladika Atanasije, kao čovjek psalamskih dubina, i živio je tako da je njegovo prisustvo bio blagoslov za sve nas. Tokom 60 godina sveštenoslužiteljstva živio je riječima. I duhovni otac upokojenog vladike, otac Justin Popović, isticao je da vladiku Atanasija treba uvijek slušati jer živi kako govori. Bio je hristoliki sveštenik čija bogoslovska služba ne prestaje da odzvanja u crkvi Hercegovine i cijele vaseljene“, rekao je vladika Maksim.
On je istakao da se danas raduje nebo, jer u svoje naručje Gospod dočekuje svog vjernog služitelja.
„Danas se raduje i majka našeg vladike Savka i njegov otac Milan, i novomučenici kosovski i metohijski, i jadovački, jasenovački, prebilovački, jer je vladika Atanasije bio, prije svega, predstojatelj božanske evharistije, kojoj je nastavljao apostolsko očinstvo“, naveo je episkop Maksim.
Episkop Maksim je kazao da je vladika Atanasije bio jedinstvena pojava, koji nije okupljao pristalice i poklonike.
„Stvori Bog Atanasija i puče kalup, istinito i duhovito je primjetio mitropolit Amfilohije, svjedočeći o jedinstvenosti našeg upokojenog jerarha. Nas je Gospod svojom promisli udostojio da životujemo i vremenujemo sa dvojicom divova, kakvi su bili mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije“, istakao je episkop zapadnoamerički.
Iznad svega, dodao je vladika Maksim, „životni podvig episkopa Atanasija sastojao se u propovijedi i svjedočanstvu istinitosti i ljepote Hristovog bogočovječanskog lika, a najuvjerljiviji njegov dokaz života u Hristu, jeste njegovo učestvovanje u zajednici stradanja Hristovog“.
„Uvijek je bio uz stradalni narod, služio je opijela žrtvama raznih terora, nacističkih, ustaških, komunističkih, založio se da se žrtve identifikuju i sahrane i upišu u živu knjigu narodnog pamćenja i praštanja“, kazao je episkop Maksim.
