Priča protkana ljubavlju i trenucima za nezaborav te iz godine u godinu novim naraštajima koji nastavljaju stopama svojih roditelja, braće ili sestara, u protekle dvije decenije ona je po kojoj je folklor u Ljubinju nadaleko poznat. Po kojoj ova mala hercegovačka opština pokazuje veliko srce i djecu i mlade koji zdušno čuvaju tradiciju. Sve to ne bi bilo tako da nije nje, Desanke Radić, predsjednika Folklornog društva Ljubinje, na prvom mjestu žene koja u današnjem vremenu apsolutno predstavlja rijedak primjer kako se entuzijazmom i iskrenom ljubavlju može stvoriti priča koja nadilazi granice nemogućeg.
Desanka, ipak, ne voli o sebi mnogo da govori i radije svu ljubav poklanja onima zbog kojih i jeste tu, kako ih naziva, svoj njenoj djeci.
„Folklorno društvo vodim više od 20 godina i naša brojka uvijek iznosi oko stotinu članova, tako da je za sve ovo vrijeme kroz KUD prošao ogroman broj djece i mladih, sigurno više od njih 500. Zainteresovanost je velika, ali, na žalost, sama ne mogu da ih primim više jer rad tada ne bi bio kvalitetan. Uglavnom su to osnovci i srednjoškolci, a imamo i školicu folklora, gdje nam dolaze dječica od 3 do 5 godina. Kako polaze u školu tako se formiraju i starosne grupe, s tim da su u prvom ansamblu srednjoškolci i nekolicina onih koji rade i žive u Ljubinju. Zadovoljna sam brojem djece i članovima prvog ansambla“, otvara nam dušu ova po svemu jedinstvena žena.
Kako nam kaže, svih ovih godina ispunjava je prvo ljubav, a potom i želja da onima koji joj vjeruju uzvrati na najljepši način.
„Ono što vam djeca pružaju teško može bilo ko drugi. Koliko god vi imali uredan i sređen život, djeca ako vas vole, onda vas vole iz srca! To su emocije u koje ne možemo da ih ubijedimo. Kad dođem na probu i kada se te male ručice skupe oko mene i zagrle me, to nema cijenu!“
Zato kada je pitaju zašto sve ovo radi i sebe toliko daje, Desanka odgovara iz srca:
„Danas, kada iza sebe imam i više od pola svog životnog vijeka kažem ako ništa, sutra kad me ne bude, biće mnogo onih koji će spomenuti da je u njihovim životima ostao lijep trag na jedno druženje, prijateljstvo, na zajednicu koja je uvijek funkcionisala kao porodica. Jer, osim proba i učenja koraka, mi ovdje dijelimo i tajne, uspomene, prve ljubavi, prva razočarenja, dakle mnogo toga, što je veća vrijednost nego bilo šta što može novcem da se kupi. Djeca osjete iskrenost i to je onda uzajamna energija koja nas vuče dalje“.
Da je ljubav vječiti pokretač i sila koja može promijeniti svijet, potvrda je i rad ovog društva. Desankin nesvakidašnji entuzijazam razoružava, naročito kada znamo da već decenijama sve radi sama, ali i da je za tradiciju folklora u Ljubinju upravo ona zaslužna.
„Već 20 godina djelujemo samostalno kao KUD. Prethodno sam radila u okviru prosvjete brojne sekcije dok nismo uspjeli da se registrujemo kao Udruženje građana. Sve to vrijeme, 11 godina smo radili bukvalno bez članarine, bila je to samo aktivnost koju sam željela na neki način da pokrenem u Ljubinju. Mnogo volim folklor koji u Ljubinju nije imao tradiciju i nisam odustajala ni kada sam radila sa manjim brojem djece. U to vrijeme moja kćerka i sin su igrali folklor pa njihovi drugari i tako smo krenuli od male grupe da bi za vrlo kratak period to preraslo u ozbiljan rad“.
Njena posvećenost maltene je opipljiva. Zato nam je jasno zašto ovo čime se bavi nikako ne doživljava kao posao već iskonski poziv duše.
„Ovo ne mogu nazvati poslom jer tada bi to bilo nešto što mora da se radi. Ovako, radim srcem pa mi nije teško ni kada moram da odvojim bezbroj sati, ne samo za učenje koreografije, već i da nađem sredstva za putovanje, da se snađem za nošnje, za smještaj i hiljadu drugih stvari da bi došlo do nekog koncerta. Ali svemu vas nauči život, uđete u proces i posložite kockice. Hvala Bogu zadovoljna sam i iskreno se nadam da će me zdravlje poslužiti da još par godina budem sa ovom divnom djecom“.
Zahvaljujući tolikoj želji i volji, djeca iz KUD- a Ljubinje obišla su cijelu Republiku Srpsku i veći dio Srbije i Crne Gore i, gotovo na svim takmičenjima ostvarili izuzetne uspjehe.
„Posebno ženska pjevačka grupa koja zadnjih nekoliko godina radi u okviru našeg društva. Na par festivala osvajali smo prva, druga i treća mjesta, što je za nas veliki uspjeh. Učestvovali smo na „Zlatnom opanku“, zatim u Orašju na „Međunarodnom festivalu folklora“, na raznim saborima i gdje god smo bili dobili smo zavidne komentare. Djeca su samo u 2025. godini imala 35 koncerata, a osim nastupa u Ljubinju bili su u Beogradu, Novom Sadu, Čačku... Posebno me raduje što su sva društa sa kojima smo sarađivali uvijek imali želju da dođu u Ljubinje, čime se naša rijeka prijateljstva širi i sa svima smo u kontaktu“.
Ono što je još jedna posebnost rada ovog društva je da svaki nastup predstavlja više od takmičenja pa i samog putovanja.
„Trudim se da svako putovanje pretvorim u edukativnu ekskurziju, da djeca obiđu manastire, crkve, muzeje, biblioteke, sve što je moguće. Potrudimo se da spojimo ugodno i korisno i da osim koncerata, prvenstveno djeca nauče svoju kulturu, vjeru, ko su i odakle potiču. U tom duhu, obilježimo i naše velike vjerske praznike vaskršnjim i božićnim koncertom, a za Dane Svetog Vasilija Ostroškog priredimo lijep koncert na otvorenom, kod crkve na Mišljenu“.
Pa iako je u Ljubinju kreirala potpuno nestvarnu priču, i nakon 20 godina postojanja te brojnih priznanja, i dalje se bore sa nedostatkom nošnji, osnovnim sredstvom za rad.
„Mi smo Udruženje građana i naš budžet nije veliki ali funkcinišemo i snalazimo se. Probe održavamo u prostorijama Društvenog centra, koje su relativno uslovne. Krenuli smo sa nekim projektom u ovoj godini i nadamo se da ćemo nedostatke uspjeti da popravimo. Najpotrebnije su nam nošnje i opanci. Bez njih sav naš trud i rad ne mogu doći do izražaja, pogotovo ako smo u prilici da idemo na neki festival ili takmičenje. Uz sve drugo što nekako možemo da nadoknadimo nošnje su nam prioritet i suština našeg rada, a jako su skupe. Budžet nam ode na gostovanja i prevoz i veliko hvala dugujem svim hercegovačkim kudovima koji su nam nošnje posuđivali. Prije par godina preko Opštine, nekih projekata i uz pomoć roditelja uspjeli smo da napravimo skromni fond za nastupe u okruženju, tako da sad raspolažemo sa šest kompleta nošnji Hercegovine i po osam Leskovca i Pirota. Naša djeca ih sigurno zaslužuju i presrećna sam što smo uspjeli i toliko!“
Desanka razlog za radost uvijek nađe pa iako se neprekidno dovija na razne načine da djeci obezbijedi i ono osnovno. Zahvaljujući podršci drugih hercegovačkih ansambala snađe se i po pitanju koreografija. Tako danas sa puno ponosa i znanja izvode par spletova dječijih igara za mlađe uzraste, zatim igre iz Hercegovine, igre Stare planine, Šumadije, Centralne Srbije, Kosovskog Pomoravlja te igre iz Leskovca, a trenutno primpremaju igre iz Vranja.
Planova imaju mnogo, a jedina želja im je da traju, kako nam reče Desanka, na radost njenu a posebno svih članova ove predivne folklorne priče.
„Sredinom septembra u Ljubinju smo održali „5. Sabor folklora“, na koji se odazvalo više od 300 mališana, a potom koncertom i svečanom litijom učestvovali na obilježavanju slave naše Opštine. U oktobru nas očekuje izlet u Srbiju i gostovanje kod našeg bratskog kuda u Feketiću, u novembru koncert u Vukovaru u „Udruženju Srba iz Vukovara“, dok nas u decembru čekaju pripreme za novogodišnji i božićni koncert. Planova je mnogo i trudimo se da ih ispoštujemo u skladu sa mogućnostima“.
Pored folklora, u KUD-u Ljubinje bave se i drugim zanimljivim sadržajima – edukativnom školicom raznih aktivnosti za mlađi uzrast, kao što su veče malih manekena, maskenbal, sportske igre za „Nedjelju djeteta“, zatim dani voća, povrća te crtanje u prirodi. Sve kako bi imali djetinjstvo ispunjeno bogatstvom uspomena na KUD kroz koji stasavaju, poput i njihovog mentora, koja nikada nije zaboravila ni svoju učiteljicu folklora, Cmilju Vujović.
Nosivši u srcu vlastita sjećanja na one uz koje je i sama rasla, kada pogleda iza sebe, Desanka zna da uloženi sati, dani i godine nisu bili uzalud. Čine poseban pečat svakog člana ovog društva, ali i žene koja je, potpuno nesvjesno ispisala istorijske stranice folklora u Ljubinju.
Zato, kada je pitate zašto je još uvijek tu, dobijete odgovor u kome je sažet sav smisao života i sva nježnost jedne žene, koja najtananijim, majčinskim emocijama svakodnevno bdije nad svojim KUD-om i svakim djetetom koje joj bezrezervno vjeruje.
„Mislim da bi nam svima bilo bolje kada ne bismo sve gledali kroz materijalno. Možda nešto u datom trenutku ne izgleda primamljivo, ali kad prođu godine, ostanu vječne uspomene urezane u sjećanju mom i sve moje djece, koje se ne mogu mjeriti ni sa čim. Uz toliku ljubav, kad se osrvnem na proteklih 20 godina, za sebe punog srca mogu reći da sam bogata žena!“
Ljubav – jedina nit vodilja
Desankin svijet ispunjen je i pisanjem i do sada je izdala dvije zbirke pjesama, jednu ljubavne poezije „Nedosanjani san“, a drugu, shodno njenoj neizmjernoj ljubavi prema djeci „Hajde svijete budi dijete“, kako nam reče, kao poklon unuci i svakom djetetu.
„Naročito sam srećna što sada moji unučići igraju folklor, time se ova naša nit ljubavi prenosi dalje. Posebno sam zahvalna mojoj porodici, suprugu i djeci, bez čijeg razumijevanja ne bih ovo mogla raditi, kao i neizmjernoj podršci roditelja sa kojima mogu sve da se dogovorim. Želim da kažem da pored ljubavi prema folkloru mnogo volim i Ljubinje. Koliko god naša opština bila mala, ima svoje prednosti. Djeca žive zdravim, lijepim životom, a porodične vrijednosti se i dalje čuvaju. Svi su naučili dio naše tradicije jer je važno da sačuvaju svoj identitet, posebno danas, u vremenu modernih shvatanja života. Sa druge strane, medicinski je dokazano da je folklor jedina fizička aktivnost u kojoj su uključeni svi mišići pa pozivam svu djecu, koja to prvenstveno vole, da dođu na neku od proba i vide taj naš čarobni svijet drugarstva, lijepih životnih navika, gdje na putovanjima naučimo da budemo prijatelji, da pomognemo, da se snalazimo u novim sredinama. Ko dođe jednom, teško odustane!“
Kompliment kakav se zaslužuje
„Mnogo životnih lekcija naučila sam baš od te djece. Godine sa njima, uz njihovu neiskvarenu ljubav i maštu, uticale su na moj život. I kad bih imala težak dan, među njima sve prođe, oni su pokretači svega. Znaju mnogo više nego mi odrasli, samo ako znamo da ih slušamo. Stvorili smo odnos da smo više od porodice. Kroz naš rad mnoge sam i udala i oženila i rodila su se njihova djeca koja sad igraju folklor. Proživjeli smo mnogo toga zajedno i zauvijek ostali zajednica koja, na prvom mjestu, funkcioniše sa mnogo ljubavi. Svi naši susreti uvijek su posebni. Bilo da je riječ o onima koji više ne žive u Ljubinju ili onima koji su ovdje, a čija djeca su sada članovi KUD-a. Roditelji su poslali djecu tamo gdje su znali kako se radi, što je meni predivan kompliment!“
Podrška koja se cijeni
„Roditelji su nam velika podrška, trude se da pomognu oko koncerata, prevoza, organizacije, da ugoste djecu koja gostuju u Ljubinju. Prije par mjeseci, cijeloj pionirskoj grupi od 24 dječaka i djevojčice, roditelji su iz ličnih sredstava kupili nošnje i opanke jer im je bilo žao da tako lijepo rade a nismo u mogućnosti da ih opremimo. I sada su tako divno sređeni i prelijepo ih je vidjeti. Prije par dana jedan naš bivši član, koji je davno otišao iz Ljubinja, preko svoje organizacije donirao jenovac za osam kompleta nošnji Kosova i Metohije. I to je jedan od mnogih gestova koji se teško može opisati riječima. Kako nam se ruke povežu u kolo tako se povežu i naša osjećanja!“
