U Muzeju Hercegovine Trebinje danas je održan razgovor pod nazivom „Gostujući radnici Hercegovine“, koji pokreće teme gastarbajtera i uopšte masovnih odlazaka na „privremeni“ rad u inostranstvo.
Iz multidisciplinarne perspektive, ali i od samih povratnika iz inostranstva, posjetioci su mogli da čuju nešto više o projektu „Muzeja Jugoslavije Jugo, moja Jugo - gastarbajterske priče“, načinu istraživanja i saradnje sa brojnim stranama, uključujući i Muzej Hercegovine.
Aleksandra Momčilović Jovanović, kustos iz Muzeja Jugoslavije iz Beograda kaže da je projekat započet u Srbiji, ali sa željom da se proširi na čitavu teritoriju bivše države, jer je tema zajednička i zbog toga su kontaktirali razne institucije i organizacije u BiH, između ostalih i Muzej Hercegovine Trebinje, sa kojima su otvarili odličnu saradnju.
„Inače, sve je inicirano velikom izložbom 2016. godine, otvorenom u Beogradu, koja se zvala 'Jugo, moja Jugo – gastarbajterske priče', po pjesmi Silvane Armenulić. To je tema koja pokriva migracije, pogotovo emigraciju iz ovih krajeva, koja se dešava ne samo decenijama već i vijekovima i ne samo trbuhom za kruhom, već i iz raznih razloga, potrebe za boljim životom i standardom. Kako smo i planirali, projekat bi trebalo da se prilagodi svakoj sredini, sa njenim individualnim i autentičnim pričama na tu temu. To su teme odlazaka i povrataka, doma, pripadnosti i slična pitanja koja se otvaraju kada se govori o privremenim ili trajnim migracijama“, istakla je Momčilović Jovanović.
Ona je dodala da je cilj da se produbi saradnja, da više saznamo jedni o drugima, podijelimo iskustva, prepoznamo da mnogi među nama žive živote koji su tim iskustvima obojeni i da se povežemo ne samo institucionalno nego i na ljudskom planu.
Božana Đuzelović, viši kustos Muzeja Hercegovine Trebinje kaže da su dobili ponudu za saradnju od Muzeja Jugoslavije iz Beograda, na temu gastarbajtera, koju su rado prihvatili.
„Za nas je to bila vrlo interesantna tema, s obzirom na to da se mi, kada je riječ o tradicionalnoj kulturi i etnologiji, prvenstveno bavimo periodom od kraja 19. vijeka do Drugog svjetskog rata. Poznato je da su migracije iz Hercegovine bile prisutne još u tom periodu, pa i kasnije, između dva svjetska rata. Postoji i ona izreka: 'Hercegovina cijeli svijet naseli, a sebe ne raseli'. Upravo nam je bilo interesantno da u istraživanje uključimo i šezdesete i sedamdesete godine, kada je jedan dio Hercegovaca odlazio u zapadnu Evropu“, navela je Đuzelović.
Ona je dodala da im je posebno interesantno što su kolege iz Muzeja Jugoslavije to posmatrale iz kulturološko-antropološkog ugla.
„Pokazalo se da to nisu samo migracije u smislu kretanja stanovništva ka području centralne Evrope, nego da su tu prisutni i određeni kulturni obrasci. Ljudi koji su odlazili tamo sticali su određene vještine i znanja i sa time se vraćali u Trebinje. To je možda jedan od načina da saznamo kako smo, na primjer, prvi put dobili televizor ili mikser, što je značajno olakšavalo tadašnji život stanovništva koje je živjelo na ovom području. Mi smo za ovaj projekat imali dva vrlo interesantna sagovornika, povratnike Dragana Providžala i Vladimira Čarečinu. Oni su nam pričali o iskustvima koja su stekli, a njihove priče će svakako biti dio izložbe koju planiramo za sljedeću godinu“, rekla je Đuzelović.
Svoje iskusto prenio je i Vladimir Čerečina, povratnik iz Kanade, po zanimanju diplomirani ekonomista, a koji radi kao turistički vodič.
„Prije 20 godina sam se vratio iz Kanade. Mislim da se ovdje uz malo truda može lijepo živjeti. U Kanadi sam radio u svojoj struci i što se tiče posla bilo je odlično. Svaki godišnji odmor sam provodio u Hercegovini i tamo nisam imao društveni život, živio sam bez porodice i to je razlog što sam se vratio“, naveo je Čerečina.
Današnji razgovor pod nazivom „Gostujući radnici Hercegovine“ je povod za nastavak prikupljanja građe, započete 2022-2023, kao i elemenata za izložbu koja će se realizovati u jesen 2027. u Trebinju.
