Danas se navršavaju 34 godine od velike razmjene ratnih zarobljenika kod Nemetina, nedaleko od Osijeka, koja je obavljena 14. avgusta 1992. godine po principu „svi za sve“.
Razmjena je ostala jedan od najznačajnijih događaja te vrste tokom ratnih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije, a avgust 1992. godine bio je i vrijeme kada su slobodu dočekali pojedini zarobljenici iz Hercegovine koji su prošli kroz hrvatski logor Lora u Splitu.
O strahotama koje su hercegovački zarobljenici preživjeli u Lori za Radio Trebinje je govorio Vukan Kovač, predsjednik Udruženja logoraša regije Trebinje, koji je i sam bio zatočen u tom logoru.
Prema njegovim riječima, kroz Loru su prošla 62 Hercegovca, od kojih se četvorica nisu vratila kućama – Vlado Savić iz Nevesinja i Dušan Jelić iz Trebinja, dok se za Milivoja Čučagu i Mira Ljepavu nije sa sigurnošću moglo utvrditi da li su ubijeni u Lori ili još u Pločama.
Kovač za Radio Trebinje svjedoči da su zatočenici bili izloženi gotovo nezamislivim oblicima fizičkog i psihičkog zlostavljanja.
„Šta vam treba više ako vam kažem da smo, sabirajući iskustva, registrovali više od 160 načina na koje smo tamo zlostavljani, ako vam još kažem da za 15 dana nisam okusio ni vode ni hljeba, te da je to mučenje glađu i žeđu svakodnevno pratilo krvavo batinanje“, ispričao je Kovač.
On je naveo da se iz Lore gotovo niko nije vratio bez teških povreda, slomljenih rebara, prebijenih ruku i nogu i izbijenih zuba.
Među zatočenicima iz Hercegovine bili su vojnici JNA različitih nacionalnosti, a Kovač je posebno ukazao na stradanje pripadnika takozvane nikšićko-šavničke grupe, od kojih su, prema njegovim riječima, samo dvojica preživjela, dok je 14 ubijeno u Lori, tokom transporta ili neposredno nakon zarobljavanja.
Fotografije iz arhiva Radio Trebinja svjedoče i o trebinjskim logorašima nakon razmjene u avgustu 1992. godine, ljudima koji su se vratili kućama kao živi svjedoci strahota kroz koje su prošli.
