Od skromnih početaka u podrumu, jedne mašine i skoro pa ručnog rada, do kupovine poslovnog objekta površine tri i po hiljade kvadrata, renoviranja i instaliranja automatizovane mašine za proizvodnju pogača i pakovanje meda, preduzeće „BKV group“ iz Bileće odavno je preraslo epitet lokalne priče. Cijelu zamisao pokrenuo je prije 13 godina Rade Kozjak, Bilećanin, koji godinama unazad živi u Trebinju, odakle uspješno balansira na svim poslovnim poljima.
Rade Kozjak
Želja mu je bila da znanje sa Poljoprivrednog fakulteta u Prištini i magisterija sa Ekonomskog fakulteta u Podgorici, te prethodnih iskustavabliskih pčelarenju, donese u svoj kraj. Bio je to potez koji se pokazao ne samo inovativan, nego za istočnu Hercegovinu i marketinški izuzetan, s obzirom da se proizvodi sa „Kozjak“ logom odavno mogu naći u Turskoj, Bugarskoj, Rumuniji, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Španiji, Engleskoj, Slovačkoj i Portugalu. Preko 15 zemalja, među kojima su i BiH, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Albanija, kupuju njihova tri programa pogača za pčele, kao i hercegovački med.
„Preduzeće sam pokrenuo 2011. godine i trenutno je zaposleno 10 ljudi. Pored proizvodnje i izvoza naših proizvoda imamo i maloprodajni objekat, Poljoprivrednu apoteku u Bileći. 90 odsto naše proizvodnje je izvoz i zadovoljan sam kako se cijela priča razvija. Nije tako izgledalo u početku, ali to je nešto čemu sam stremio“, kaže Rade, koji iza sebe ima priličnog iskustva na polju biznisa, ali i samog života.
Naime, pravo iz srednje škole, otišao je na ratište gdje je bio dvije godine, a potom na studije. Radio je u više preduzeća, jedno vrijeme bio i načelnik Odjeljenja za privredu i inspekcije Opštine Bileća. U međuvremenu je zasnovao porodicu i danas je otac četvoro djece. Jedan od rijetkih muževa u Hercegovini vjerujemo, koji je po rođenju blizanaca uzeo porodiljsko bolovanje kako bi porodične obaveze podijelio sa suprugom.
Tada je napustio i angažman u Opštini i odlučio da se vrati u privatni sektor. Znanje je imao, ali i volju i želju pa je uprkos svim rizicima krenuo od nule.
„Počeo sam privatni posao jer u tom momentu nisam radio. Razmišljao sam i shvatio da me zanima proizvodnja pogača. Radeći u Pčelarskoj zadruzi „Žalfija“ stekao sam iskustvo iz ove oblasti, a u skladu sa Poljoprivrednim fakultetom to me i lično zanimalo. Krenuli smo polako. Razmišljao sam kako proizvesti kvalitetnu hranu za pčele a da sastav proizvoda bude približan prirodnom sastavu njihove hrane. Sa druge strane i kako razviti proizvode da istovremeno budu i hrana i lijek. Za kratko vrijeme smo uspostavili nove proizvodne sektore, povećali prihode i obezbijedili distributere. Tako se otvorio put za razvoj kompanije“.
U početku su proizvode prodavali na lokalnom tržištu. Prvobitno manje količine, a odlazeći po sajmovima širom regiona počeo je i prvi, ozbiljniji izvoz za okolne države, Hrvatsku i Albaniju.
„Zatim smo krenuli na sajmove po Italiji, Sloveniji, Njemačkoj, Španiji gdje smo počeli da upoznajemo mnogo ljudi, ostvarujemo saradnju i tako se spontano sve počelo širiti i razvijati. I krenulo je odlično. Sve je bilo dobro do pandemije, a onda i ukrajinske krize. Nije se moglo izvoziti i bio je to prilično izazovan period“.
A ponekad su baš izazovi ono što je čovjeku potrebno, ma koliko suludo zvučalo, da se neke stvari poslože kako treba. Bilo da idu nabolje ili obratno. U Radovom slučaju, scenario je ispao najbolji mogući.
„Danas su nam čak povećani i proizvodnja i izvoz i mnogo je bolje nego prije. Plašili smo se poslije pandemije jer smo izgubili velikog kupca u Francuskoj koji je kupovao 50% naše proizvodnje i 80% profita smo od njega ostvarivali. U suštini, imali smo situaciju ili da gasimo ili da tražimo kupce na svim tržištima. Odustajanje mi u tom trenutku, bez obzira na sve teškoće, nije bilo opcija. Uspjeli smo da nađemo distributere na drugim evropskim tržištima i da nastavimo sa poslom, na zadovoljstvo svih nas u kompaniji“.
Sa povećanjem tržišta uslijedila je veća proizvodnja, novi zahtjevi kupaca, što je rezultiralo i određenim modifikacijama proizvoda. Ovo preduzeće danas neprekidno radi na usavršavanju ambalaže, mašina i svega onoga što od njih traži tržište, naročito specifično evropsko, a trenutno su i jedina registrovana firma za otkup i pakovanje meda u istočnom dijelu Srpske.
Pored dizajna ambalaže, pakovanja i otkupa meda, „BKV group“ interesantna je i sa te strane što, ne samo da je razvila proizvodnju hrane za pčele, nego je kreirala tri vrste ovog programa: konvencionalne pogače, od klasičnog šećera, zatim program sa dodatkom biljnih i eteričnih ulja iz Hercegovine kao i organski gdje se pogače proizvode od organskog šećera. Svaki je na svoj način specifičan, poprilično tražen na tržištu, ali je organski, kako nam Rade kaže, najtraženiji te samim tim i najzahtjevniji.
„Organske pogače se proizvode od organskog šećera i taj segment dosta izvozimo na evropsko tržište. U posljednjih pola godine neprekidno rastu zahtjevi za organskim programom. Imamo evropski sertifikat za ovu proizvodnju, najsloženiju od svih. Ovdje se prate sve sirovine koje ulaze u sastav i apsolutno moraju biti organske. Sve je sertifikovano i kontrolisano od proizvođača šećera, zatim putanja tog šećera do nas kao prerađivača i kasnije samog izvoza do krajnjeg kupca. I pčelar koji kupi naš proizvod je u tom organskom sistemu. Kontrola za ove pogače obavlja se izvan BiH, u Francuskoj gdje se radi kontrola proizvodnje šećera, proizvodnje pogača i krajnjih kupaca“.
Godišnje ovaj bilećki pogon proizvede oko 1.200 tona hrane za pčele, a da bi odgovorili sve većim zahtjevima tržišta, neprekidno rade na unapređivanju kvaliteta proizvoda, kao temelju proizvodnje, a samim tim i cijele kompanije. S tim u vezi, kako kaže, planira da proširuje pogone, ali i da razvija nove djelatnosti, kako u sektoru pčelarstva, tako i u nekim drugim sektorima.
IZAZOVI POZIVA
„Veće zahtjeve kupaca imamo sa inostranih tržišta, koji imaju drugačije dimenzije košnica i trebali smo prilagoditi pogače tim košnicama, njihovim pčelama, klimatskim uslovima. To je jedna dimenzija poslovanja, a drugu smo počeli prije dvije godine – otkup i pakovanje meda. Med otkupljujemo od lokalnih pčelara, pakujemo ga u našoj ambalaži i prodajemo u marketima i prodavnicama zdrave hrane. Tržište meda je veoma složeno, mi smo novi u tom poslu i radimo samo hercegovački med pa zavisimo i od godine kakva bude. Pretprošla je bila teška za naše pčelare, bile su male količine meda i nismo imali dovoljno ni sirovine za taj posao. Druga dimenzija je problem kvaliteta i cijene proizvoda. Cijena je problem i za proizvođače i nas i zahtijeva intervenciju države i inspekcija. Saradnja sa našim pčelarima je odlična, imamo kooperante od kojih smo otkupili određene količine meda. To je početna faza i sada otkupljujemo neke manje količine i prodajemo u BiH. Zajedno sa drugim kompanijama pokušavamo da riješimo pitanje adekvatnog plasmana domaćeg meda na tržištu BiH. Teška je borba sa uvoznim lobijima, ali vjerujemo u kvalitet meda i medarskih proizvoda naših proizvođača. Imamo kvalitetan tim, ali za budućnost pčelarstva i poljoprivrede važno je da naš javni sektor prepozna značaj privatnog i podrži ga, kao i da mi sami prepoznamo i bolje razvijamo sve potencijale koje imamo, a imamo ih mnogo“.
Od nekadašnje vizije do priče koja ima epilog svjetskih razmjera, ovaj čovjek neprekidno radi i stvara. Ideja ima mnogo, poput one da poboljša saradnju između pčelara i njih kao otkupljivača meda u stvaranju uspješnijeg rješenja za hercegovački med i svakog njegovog proizvođača.
„Mi kao otkupljivači meda imamo neiskorištene kapacitete i možemo da ostvarimo zajednički model kako bismo napravili uspješniju priču za med sa ovih prostora, nadaleko prepoznat kao proizvod izuzetnog kvaliteta. Poput sektora mlijeka, gdje imamo sistem podrške proizvođačima mlijeka, na razne načine mislim da je moguće nešto takvo uraditi i za med, a da se uz sve postojeće modele uvedu i neki novi, kako bismo svi bili na dobitku. To je neka moja ideja. Znam da je kompleksna, treba napraviti strategiju razvoja, ali mislim da nije nemoguće“.
S obzirom na sve rezultate koje je do sada postigao, vjerujemo da ideja koju gaji može postati opipljiva. Još uvijek ga, reče nam, vodi glad za uspjehom i ne sumnjamo da je ovaj čovjek rješenje možda već i pronašao.
OD PRIMITIVNE MAŠINE DO AUTOMATIZACIJE
„Kad smo tek počeli imali smo primitivnu mašinu, mikser koji je miješao komponente za pogače. Radilo je pet radnika, većinom sve te operacije ručno i to je do određene faze moglo da funkcioniše za lokalno tržište. Međutim, kada je krenula ozbiljnija proizvodnja i veći kapaciteti, bilo je nemoguće tako nastaviti. Mislim da smo prvi u BiH nabavili automatsku mašinu i sav proces je automatski. Razmišljamo o još o većem stepenu automatizacije jer nam je neophodna kako bismo ubrzali i poboljšali proces proizvodnje. Naš konvencionalni program pogača ide na većinu tržišta, na priličan broj izvozimo program sa dodatkom ekstrakta biljnih i eteričnih ulja koja otkupljujemo od lokalnih proizvođača i dodajemo u naše proizvode, a treći, organski program je natraženiji i zastupljen je širom Evrope. Ova oblast me odavno zanimala tako da sam znanja širio i nakon fakulteta i postdiplomskih studija na specijalizacijama u Beogradu, Italiji, Holandiji. Tamo sam uvidio da se to može raditi i ovdje, na ovaj način. Trenutno smo jedini koji izvozimo izvan naših granica u ovoj dimenziji. Takođe, važni su i sajmovi, posebno na početku da se upoznaju kupci, konkurencija, kako tržište funkcioniše. Bio sam u Italiji, Sloveniji, Bugarskog, Njemačkoj, Crnoj Gori, Srbiji. Svaki sajam je novo iskustvo, nova ideja i odlična prilika da predstavite ono što radite“.
Neprekidno odgovarati zahtjevima evropskih kupaca nije lako, ali je motivišuće pa Rade sa svojim saradnicima uveliko razmišlja i o novim proizvodima. Hrabrosti za nove poduhvate ima, a uz podršku i razumijevanje porodice, najprije supruge, svaki rizik u koji se upustio se isplatio, kao i dani i godine bez radnog vremena.
„Supruga je iz Crne Gore u Trebinje došla prije 11 godina. Bila je direktor jednog elitnog hotela na crnogorskom primorju, a upoznali smo se na pčelarskom sajmu u Podgorici. Mi smo izlagali proizvode sa pčelarima iz Trebinja i poljoprivrednicima iz Petrovog polja, a ona je došla da kupi med. Kada smo odlučili da ćemo da živimo zajedno i stvaramo porodicu, izabrali smo Trebinje za život jer je na sredini, između moje Bileće i njene Crne Gore. Kako su djeca dolazila, ona je napustila posao, ali pošto ima iskustva u menadžerskom poslu, njeni savjeti su mi puno značili u razvoju firme, kao i svakodnevna podrška“.
Korak po korak, ne sluteći da će dostići ovakve razmjere „BKV group“ se postavio u sami vrh kompanija za proizvodnju hrane za pčele na evropskom tržištu. Od jednog čovjeka do čitavog tima, usmjerivši sva znanja na istraživanje i kreiranje jedinstvenog proizvoda sa najboljim sastavom testiranim u laboratorijama, rezultiralo je da se iz male Bileće stigne do evropskih centara, ali i da njihovi proizvodi postanu nezamjenljivi kod proizvođača meda bilo na Mediteranu ili sjeveru Evrope!
