Radovan Parić iz Ljubinja je igrom slučaja naučio da pravi hljeb ispod sača. Sve je počelo u Beogradu prije desetak i više godina. Danas, je ovaj Ljubinjac čuvar hercegovačke tradicije jer hljeb ispod sača je upravo to, spoj tradicije i kulture našeg krša. I ne samo to, Radovan je i neko ko svojom vještinom kult hljeba vraća na naše trpeze kao neizostavan detalj porodičnog ručka, da zamiriše dom i okupi porodicu.
Priprema hljeba ispod sača zahtijeva strpljenje i vještinu, ali je možda najvažniji sastojak ovog hljeba ljubav prema nasljeđu koje se generacijama prenosi s koljena na koljeno, a Radovan je, možda i nesvjesno, krenuo stopama svojih predaka. Po sopstvenom priznanju, pronalazi se u ovom zanatu, uživa da se bavi ovim poslom i malim, ali sigurnim koracima razvija svoj biznis. Na zadovoljstvo svih nas.
„U Beogradu sam radio kao mesar, a paralelno me je zet, koji je radio u više restorana sa domaćom hranom, obučavao da pravim najbolji hljeb ispod sača. Kada smo shvatili da sam spreman za samostalan rad sa ovim specijalitetom naše tradicionalne kuhinje, otvaram u Beogradu svoju radnju koja je radila od 2011. do 2015. godine i bavio sam se isključivo proizvodnjom hljeba ispod sača. Nije bilo lako sve postići i pored dva radnika koja sam imao, ali sam se borio da nađem put do kupaca i uspio sam. Međutim, kako su Srbiju zadesile poplave i kriza, mnoge male prodavnice sa kojima sam sarađivao su se zatvorile, a tržište su preuzimali veliki marketi, tako da ni ja nisam mogao da opstanem. Zatim sam radio u Slovačkoj, Dubrovniku i Njemačkoj, život me je nosio na razne strane, i u jednom trenutku shvatam koliko mi je naporno da se svaka tri mjeseca vraćam u Ljubinje i opet odlazim. Tako se polako počinje razvijati ideja o sopstvenom biznisu“, priča nam Radovan koji je svoj san o proizvodnji hljeba ispod sača u Ljubinju realizovao u aprilu 2024. godine.
Iako relativno nov proizvođač na tržištu, njegov hljeb priča sam za sebe i uspješno pronalazi svoje vjerne kupce koje vraća u djetinjstvo i podsjeća na ljepotu domaćeg hljeba.
Bez obzira koliko se čini da je hljeb lako napraviti, Radovan nam govori kako je tu mnogo faktora koji utiču na kvalitet, od brašna i kvasca pa do vremenskih uslova i ćumura.
„Peć je napravljena u tri sloja i ukupne je dužine 2.8 metara. Prvobitan plan je bio da odjednom pravim 12 sačeva. Međutim, to je velika količina, a ne smije da se gubi mnogo vremena i toplote prilikom stavljanja hljebova tako da sam ipak odlučio da pravim devet sačeva odjednom, a u svakom ćošku imam pomoćnu vatru“, priča nam Radovan i naglašava da prilikom pečenja koristi klasične sačeve prečnika 55 do 60 centimetara.
Parić nas rado uvodi u svoj posao i sa velikim ushićenjem priča svoja iskustva, ali i detaljno nam objašnjava proces izrade hljeba ispod sača da imamo utisak da bismo ga lako i sami mogli napraviti. Međutim, praksa je mnogo teža pa je tako Radovanu potrebno mnogo rada i truda, ali i volje da proizvede hljebove koje će svako jutro plasirati kupcima iz Trebinja i Ljubinja.
„Prvo što uradim kad uđem u radionicu je da pripremim peć i ćumur kako bi se peć dobro zagrijala dok tijesto bude spremno za dalji rad sa njim. Za jedan hljeb mi je potrebno oko tri i po kilograma brašna u koje je već stavljena so, a zatim se dodaje uzavreli kvasac i ručno mijesim. Kada zamijesim svih devet hljebova za prvu turu pečenja, ostavljam ih sa strane kako bi tijesto naraslo, a ja mijesim drugu turu. Tijesto se mora premijesiti dva puta i taj proces traje oko sat i po do dva. U tom periodu i peć se užari i postigne određenu temperaturu. Kada je sve spremno i ćumur je izgorio, razmaknem žar i na termičke ploče stavljamo kukuruzne krupice koje ostanu i na donjoj strani hljeba dajući mu dodatnu čar“.
Radovan ističe da se proizvodnja sve više povećava i da se polako ali sigurno javlja potreba za radnikom koji bi, prema njegovim riječima, razvozio hljebove dok bi on bio zadužen samo za pravljenje ovog specijaliteta.
„Na dnevnom nivou mogu da proizvedem 27 do 36 velikih hljebova koji se, nakon što se ohlade, sijeku na osam dijelova tako da je moj kapacitet oko 200 do 250 hljebova. Jedan veliki hljeb teži oko 5.5 kilograma. Kada se isječe, stavlja se u vakumirku koja je termoskupljajuća folija i na taj način se hljeb štiti od bakterija“, priča Radovan.
Ističe da se u svom poslu potpuno pronašao, ništa mu ne pada teško, a siguran je da ovo ne može svako da radi i da će uvijek biti jedan od rijetkih koji se bavi ovim. Međutim, kako kaže, bilo bi izuzetno teško da nema bezuslovnu podršku brata koji mu i pomaže pri pakovanju.
„Moja vizija je da proširim tržište i ponudim hljeb što većem broju potrošača. Kad sam ušao u ovaj posao, znao sam da cijena mog hljeba ne može biti kao običnog. Izrada hljeba ispod sača je mnogo teža, a sam proces je mnogo zahtjevniji, a vrijeme potrebno da se napravi jedan hljeb značajno duže. Ipak, znao sam da ću proizvesti kvalitetan hljeb koji će naći svoje potrošače. Kada su kupci prepoznali da je riječ o domaćem hljebu iz Ljubinja, potražnja je naglo skočila“.
Iako je izuzetno zadovoljan i svjestan da je njegov proizvod pronašao svoj put do srca kupaca, ne krije da ima i kod njega nedostataka i slabosti koje teži da otkloni i time još više poboljša kvalitet hljeba ispod sača.
„Hljeb trenutno pakujem u termoskupljajuću foliju na koju lijepim deklaraciju, ali težim tome da u budućnosti modernizujem ambalažu i poradim na marketingu. Iako papir najviše odgovara hljebu, papirni fišek ne može da bude moj izbor. S obzirom da siječem hljeb na osam dijelova, mora biti zaštićen od bakterija, tako da planiram da ga pakujem u papirni fišek sa providnim dijelom“.
Podvlači, za ovaj posao je potrebno mnogo truda, rada i odricanja, ali i neprospavanih noći. Međutim, kada nešto volite imate i volju i želju, a i veliku motivaciju za uspjeh. Priča nam, na početku je bilo zaista teško i činilo se da neće izdržati blizinu vatre i veliku toplotu, međutim, svakim danom je bilo sve lakše dok nije došao dan kada je Radovan shvatio da je ovo dio njegovog života i da ne želi ničim drugim da se bavi.
Kako nam pojašnjava, pravi hljebovi ispod sača su upola manji od njegovog, brže se ispeku, ali i osuše te je morao da se prilagodi potrošačima i tako je nastao ljubinjski hljeb ispod sača većeg obima i sa više vlage.
„Hljeb ispod sača je bosansko-hercegovački specijalitet i prepoznao sam ga kao nešto jedinstveno što bi veoma lako moglo da zaživi, posvetio sam se tome i svoj proizvod doveo skoro do savršenstva. Izuzetno mi je drago kada čujem da ljudi hvale ovo što radim i da im se dopada hljeb koji pravim jer u njega ulažem mnogo ljubavi i pažnje“, zaključuje Radovan.
Vjerujemo da će ovaj Ljubinjac svojom vještinom, ali i iskustvom i upornošću tek da razvija svoj biznis i da će njegov proizvod biti sve bolji i bolji jer, na koncu, kako je i sam rekao, hljeb pravi sa posebnom ljubavlju i pažnjom, a sigurni smo, upravo će to biti glavni ključ njegovog uspjeha.
