Irina Ratković, đak generacije Tehničke škole u Trebinju je prelijepa djevojka koja nam još jednom potvrđuje da su mladi, vrijedni i uspješni naša budućnost. Ova, za svoje godine veoma zrela i mudra djevojka je, kaže, do ove titule došla uz mnogo rada i truda. Svoje četvorogodišnje obrazovanje opisuje onom Horacijevom krilaticom da se najviše uspjeha postiže spajajući korisno i zabavno. Kroz srednju školu se trudila da dosta uči i radi ali i da se bavi vanškolskim aktivnostima u kojima uživa.
Ta sinergija, kaže, je formula za uspjeh.
„Ova titula mi daje vjetar u leđa da nastavim dalje da se školujem i živim smisleno, na što bolji način. I dalje ću se maksimalno truditi jer se trud, zaista, uvijek isplati. Koliko god da mi uložimo truda, vrijedi“, kaže Irina.
Tehničku školu je upisala jer je u osnovnoj voljela matematiku i programiranje.
„Nisam baš u početku bila sigurna šta ću da upišem. Dvoumila sam se između Matematičke gimnazije i Tehničke škole i eto na kraju je prevagnula Tehnička. Nekako me osjećaj vodio prema Elektrotehničkoj školi- smjer tehničar računarstva i programiranja. Smatrala sam da će ovo da bude dobar put za mene“, iskrena je Irina.
Želi da, na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu, upiše Primijenjeno softversko inženjerstvo. Priprema se intenzivno za prijemni ali uz to ova vrijedna djevojka radi sezonski posao.
„Pripremam se za prijemni ispit, nadam se da će sve biti kako treba. Učim već neko vrijeme, vježbam matematiku tako da se nadam najboljem. Uz to i zarađujem kao sezonac, tako je već četiri godine, svako ljeto radim i sebi priuštim solidan džeparac“, uz smješak će ova svestrana djevojka.
Ima isproban recept za uspjeh, koji bi preporučila budućim generacijama, koje žele da upišu Tehničku školu.
„Mora da postoji balans, sa jedne strane dosta sam učila za ove četiri godine ali ujedno sam planinarila, bavila se sportom- kik-boksom, izlazila sam. Mislim da život ne treba da bude samo učenje, samo škola, samo karijera ili samo izlasci- mora biti izbalansirano. Mora čovjek da zna granicu i da uspostavi taj balans između rada i uživanja“, ističe mudro.
Na početku srednje škole mnogo je brinula za ocjene, imala tremu ali je, kaže, shvatila da je to samo koči i odlučila je da se trudi i da da sve od sebe, a ishod će biti isti sa tremom i bez nje.
„To je jednostavno činjenica koju sam, srećom, uočila vrlo rano. Ne treba se stresirati i sekirati, samo dati sve od sebe i rezultat će doći“, poručuje ona.
Nekih posebnih očekivanja u narednom periodu, kaže, nema.
„Šta Bog da, tako će da bude“, kaže Irina Ratković, kojoj u budućnosti želimo svako dobro.
