Javne česme u Nevesinju nekad su bile nasušna potreba. Služile su domaćem stanovništvu, ali i putnicima namjernicima. Bile su mjesta predaha, sastajanja i razgovora o gradskim dogodovštinama. Neke su poodavno otišle u zaborav, a tri su nedavno obnovljene i postale su ukras grada.
Doderova česma 1946. godine
Prvi gradski vodovod u Nevesinju napravljen je još 1880. godine za vrijeme austrougarske vladavine. Okolna izvorišta cjevovodom su povezana na nekoliko javnih česmi u gradu, što je za te prilike bila velika novost.
Česme nisu uništene u svjetskim ratovima, a sokolske čete su ih održavale i pravile nove. Izgradnjom vodovodnog sistema Alagovac 1965. godine izgubila se ranija funkcija javnih česmi, ali su pojedine još koju deceniju ostale u upotrebi.
Branislav Pudar, 82-godišnji Nevesinjac, kaže da je na užem gradskom području bilo šest javnih česmi. Sjeća se i gradskog kupatila sa više kabina na Dispanzeru gdje su građani plaćali uslugu kupanja.
− Ova mjesta bila su omiljena sastajališta mlađih Nevesinjaca koji su najčešće sa drvenim posudama strpljivo čekali na red − priča Pudar i dodaje da je dolazak na vodu bio prilika da se porazgovara, prosijeli i sazna kakva gradska novost.
Stariji Nevesinjci tvrde da je Doderova česma prva javna česma u nevesinjskoj čaršiji. Bila je čest motiv na razledanicama iz perioda austrugarske okupacije. Pudar kaže da je dobila ime po vlasniku zemljišta na kojem je napravljena i da nema drugu vezu sa Doderima.
U svim slavinama starih česmi voda je bila izvorska, uvijek hladna i pitka. I nakon što je šezdesetih godina uspostavljeno vodosnabdijevanje iz akumulacije Alagovac, mnogi Nevesinjci su i dalje pravo osvježenje tražili na javnim česmama. Problem je predstavljao zimski period kada bi slavine zamrzle, a prilaze zakovao led. Pudar smatra da je to vjerovatno bio i glavni razlog da su javne česme pale u zaborav.
Izvorište Jedreš je i danas popularno, a tradicionalna Bogojavljenska litija više od sto godina polazi ispred Hrama Vaznesenja Hristovog i završava na ovom vrelu gdje se obavlja vodoosvećenje.
Kada je prije tri godine u gradsku distributivnu mrežu stigla kvalitetna voda sa Udbine pojavila se ideja da se obnove stare javne česme, a poseban pečat ovim gradskim ukrasima dali su umjetnici. Prvo je obnovljena česma u rekonstruisanoj Ulici Cara Dušana. Za dekoraciju je korišten domaći kamen.
Česma u Ulici cara Dušana
Jelena Knežević, čija porodica je već duži niz godina u kamenolomskom poslu, kaže da se rado uključila u ovu priču s ciljem da se nevesinjski kamen koji je do sada korišten u građevinske svrhe primijeni u sferi umjetnosti i uređenja životnog prostora.
− Želimo da ljudima koji žive na hercegovačkom kršu poručimo da i ovaj kraj ima svoju ljepotu i vrijednost – naglašava Jelena i poziva i druge ljude da uređuju svoj grad.
Ističe da lijep osjećaj stvara saznanje da neko cijeni što grad dobija prepoznatljive i uređene kutke, kao što su ove obnovljene česme.
Bilećki umjetnik Dragan Batinić koji je dobro poznat Nevesinjcima po svojim slikama, ali i radovima u kamenu, potrudio se da posljednja obnovljena česma kod kuće Prorokovića zablista u punom sjaju. Pošto radi u prosvjeti bio je posebno inspirisan da na lokaciji prve komunalne škole u Nevesinju sagradi pravo umjetničko djelo sa uklesanom ćirilicom.
Česma kod kuće Prorokovića
− Kada smo odlučili da obnovimo česmu kod kuće prvog nevesinjskog učitelja Rista Prorokovića u kojoj je otvorena i prva škola javila se i želja da se ovo djelo približi prosvjeti – kaže Batinić. Nije žalio vremena i truda − sagradio je česmu od hercegovačkog kamena i uklesao slova srpske azbuke po obodu.
Gradski vodovod uskoro će biti priključen na dva nezavisna izvorišta tako da Nevesinje u budućnosti neće oskudijevati sa kvalitetnom i čistom vodom. Ne manjka ni spremnosti i entuzijazma za uređenje životnog prostora, tako da uskoro treba očikivati nove dekorativne detalje u gradu.
Kaluđer česma odolijeva vijekovima
Kaluđer česma
Najstariji uređeni izvor vode u opštini Nevesinje nalazi se u selu Budisavlju. Kaluđer nikad ne presušuje, a na samoj građevini su uklesane godine 1190. i 1191. Da li je to godina izgradnje ili nešto drugo, ne zna se pouzdano, ali ono što se sa sigurnošću može tvrditi je da je na ulasku u selo, na samoj obali rijeke postojao manastir koji su porušili Turci. Prema predanju, izvor su sazidali sami kaluđeri iz manastira, pa je po tome i dobio ime. Česma je opravljena 1937. godine.
