Oduvijek vrijedan i spreman da se uhvati u koštac sa svakim izazovom, Trebinjac Ljubiša Milić nikada nije bježao od raznih poslova koje je život stavljao pred njega. Tako je bez dvoumljenja prihvatio poziv da ode u Rusiju i ostao tamo deset godina. Ipak, ne krije, spakovati kofere i otići tako daleko od rodnog mjesta i roditelja nije bilo lako, ali mu želja za novim izazovima nije dozvoljavala da taj posao odbije. No, kroz osmijeh kaže, najsrećniji je bio kad je odlučio da se vrati u svoje Trebinje. Ljubiša nesebično evocira svoje uspomene iz Rusije, trudeći se da opiše nešto što, rekli bismo, riječima nije lako opisati, a uz to nam predstavlja i svoj hobi, izradu dekorativnih lajsni od stiropora, koji polako, ali sasvim sigurno, prerasta u jedan ozbiljan posao.
Ljubiša Milić je četrdesetčetverogodišnji mašinski tehničar koji je u svojim dvadesetim godinama radio razne poslove pomoćnog radnika na gradilištu. Međutim, u jednom trenutku, zahvaljujući svojoj angažovanosti i borbenosti, počinje da radi kao pomoćni radnik keramičaru, a ubrzo i sam počinje da se bavi postavljanjem keramike. Dokazavši se kao vrijedan radnik, dobija poziv da radi za jednu rusku firmu. Kako je to za njega bio veliki izazov, nije se dvoumio ni jednog trenutka. Pakuje kofere i odlazi sa jednim kolegom u Moskvu, a u Trebinje dolazi jednom godišnje narednih deset godina.
„Taj deveti septembar nikada neću zaboraviti. Zamislite osjećaj, dolazite iz grada koji ima oko 35.000 stanovnika i kad sletite na moskovski aerodrom u tri ujutru vidite toliko ljudi da vam se učini da je cijelo Trebinje u tom trenutku tu. I kolega i ja smo bili fascinirani i, u neku ruku, šokirani time što vidimo. Nekoliko dana smo proveli u Moskvi i nakon što nam je sređena dokumentacija potrebna za boravak na teritoriji Ruske Federacije odlazimo u Sankt Petersburg gdje smo raspoređeni na gradilište na kom su se pravile vile. Slobodno vrijeme smo koristili za upoznavanje grada i ne znam da li bih riječima uspio da opišem te ljepote. Jednostavno, mislim da neke stvari ipak moraju da se dožive i da nema epiteta koji bi mogli u punom sjaju da dočaraju savršenstvo kojim Rusija zrači. No, veći dio dana smo ipak provodili na poslu pa sam tako radeći u Sočiju stekao radno iskustvo koje će mi u budućnosti veoma značiti, a ujedno sam, radeći sa ljudima raznih nacionalnosti naučio i ruski jezik“, priča nam Ljubiša.
S obzirom da je oduvijek izuzetno odgovoran i precizan u svakom poslu, 2008. godine dobija poziv da dođe u Moskvu, gdje je i sjedište firme za koju je radio, i tamo ostaje do kraja 2017. godine.
„U to vrijeme smo radili adaptaciju stana Tatjani Navki, olimpijskoj prvakinji u klizanju na ledu, i iznenadilo me je da sam baš ja dobio ponudu da budem glavni za sve radove na stanu koji je bio površine oko 280 metara kvadratnih. Ipak, po prirodi veliki borac, bio sam siguran da sam spreman za tako velik i odgovoran posao te ga prihvatam i tu počinje moja priča vođe zanatskih poslova koja, ispostavlja se, traje i danas. Bilo je jako teško uhvatiti se u koštac sa tako velikim projektom, ali mislim da kada čovjek ima volju i želju, granice ne postoje. Ipak, organizacija posla u Trebinju i Moskvi se značajno razlikuje, od materijala koji se koriste pa do radne snage“, priča nam Ljubiša Milić.
FASCINACIJA RUSIJOM NE JENJAVA
„Za Sankt Petersburg kažu da je grad iz bajke i to je apsolutno tačno. Mom oduševljenju nije bilo kraja kad sam video kako se most podiže u određenom periodu noći kako bi prošli brodovi koji vuku razne terete. Peterhovski park u kom se nalazi oko 170 fontana koje rade na prirodan pad i od kojih je većina pozlaćena, jednako je fascinantan. Ipak, Moskva je grad koji ne spava i grad u kom vam nikad ne može biti dosadno. No, u Moskvi je veliki problem gužva u saobraćaju pa nam je jednom trebalo pet sati da pređemo 26 kilometara. Zato, veliku ulogu u transportu igra moskovski metro koji je jedan od najljepših na svijetu jer su pojedine stanice kao muzeji. Ipak, moram da spomenem Crveni trg na kom se nalazi hotel sa dvije različite fasade jer, u vrijeme kad se pravio, arhitekte su na istom papiru nacrtale dvije varijante fasade i odneli na usaglašavanje kod Staljina koji je pogledao i potpisao taj projekat. Međutim, tek kada se sve završilo shvataju da ne znaju koja varijanta je odobrena, a nijedan nije smeo da se vrati i pita ga te je hotel napravljen sa dve različite fasade i stoji tako i danas“.
U oktobru 2017. godine Ljubiša odlučuje da je deset godina boravka u Rusiji dovoljno i da je vrijeme da se vrati u rodni grad i započne jedno novo poglavlje svog života. Svjestan svog iskustva i znanja koje je stekao, siguran je, posla će za njega uvijek biti. Odmah po povratku je počeo da radi u lokalnoj građevinskoj firmi „Herc gradnja“, ali je ujedno razmišljao i o dodatnoj djelatnosti. Ne želeći da mu dopunski posao bude nešto što već postoji u Trebinju, dugo je razmišljao šta je potrebno našem gradu. I, kada se najmanje nadao rodila se ideja te odlučuje da počne da proizvodi dekorativne fasadne lajsne od stiropora.
Fasadni vijenci
„Prije svega sam pristupio istraživanju mašina i materijala koji su mi potrebni kako bi proizvodnja počela. Srećom, danas je sve dostupno na internetu i lako sam mogao da dođem do informacija koje su mi bile neophodne. Ubrzo sam našao i čovjeka koji se bavi proizvodnjom CNC mašina i stupio u kontakt sa njim. Bio sam apsolutno siguran da sam napokon pronašao nešto što me zanima i što bi moglo da mi bude odmor nakon napornog radnog dana, a što bi ujedno i dopunilo kućni budžet. Tako, odlučim da odem po tu mašinu i da mi čovjek ujedno pokaže kako se radi na njoj i u programu koji koristi. To su za mene opet bile dvije nepoznanice, ali nisam odustao. Svjestan da se svaka upornost mora isplatiti, ubrzo sam savladao rad na ovoj mašini kao i crtanje u programu koji mašina koristi i tako kreću prvi uzorci. Ubrzo dobijam i ozbiljnu ponudu za posao koju prihvatam, zapošljavam radnika i krećemo u proizvodnju. Počinjemo sa realizacijom ozbiljnog posla ne znajući ni naš kapacitet ni izdržljivost mašine, ali sa velikom voljom, željom i radošću te posao uspješno realizujemo. Tako počinju da se nižu poslovi jedan za drugim, a isporuku naših proizvoda smo proširili i na region pa je ovaj hobi, koji me je opuštao i pružao mi ogromno zadovoljstvo dok sam u radionici, prerastao u jedan posao, a firma simbolično nosi naziv StiroMil. Najviše smo se bazirali na proizvodnju dekorativnih lajsni kako za eksterijer tako i za enterijer, zatim fasadnih panela, imitacije drvenih greda i letvica, dekorativnih kamina i stubova, novogodišnjih dekoracija“.
Drvene grede i ram za televizor iz Ljubišine radionice
Ljubiša nam priča da u proizvodnji koriste EPS 200 (30 kg/m³), najtvrđi stiropor koji postoji na našem tržištu i koji u kombinaciji sa kvarcnim pijeskom daje proizvod otporan na UV zrake i kišu. Ipak, ističe, veoma je značajna i pravilna ugradnja proizvoda.
PODRŠKA NAJMILIJIH JE NAJBITNIJA
Ljubiša posebno ističe podršku koju mu pružaju supruga i ćerkica i siguran je da ništa ne bi bilo moguće da njih dvije ne stoje uz njega i daju mu vjetar u leđa. Možda u nekom trenutku i one trpe zbog njegove posvećenosti poslu, ali kroz osmijeh kaže, često mu se pridruže u radionici kako bi što više vremena proveli skupa. Upravo zahvaljujući podršci supruge i kćerke može da razmišlja o kupovini veće i savremenije CNC mašine i proširenju posla izvan granica BiH.
No, Ljubiša ne krija da nije sve išlo lagano i da je trebalo mnogo vježbe i dosta bačenog materijala prije nego se prvi proizvod plasira na tržište. Polako, ali sigurno, iz dana u dan je sve bolje i preciznije radio i shvatao način funkcionisanja ove mašine kao i program Corel Draw koji ova mašina koristi. Sada, priznaje, možda ne poznaje savršeno ovaj program, ali zna sve što mu je potrebno i veoma je ponosan što je sve sam naučio. Samouk i uporan, od apsolutnog početnika postao je veoma iskusan u radu i cijenjen od svojih klijenata. Kaže, čini mu se da niko u Trebinju nema ovaj tip CNC mašine, te je ujedno i jedini koji se u našem gradu bavi proizvodnjom dekorativnih fasadnih lajsni.
Dekorativni kamin od stiropora
Da je u životu moguće postići sve što poželite samo ukoliko ste dovoljno posvećeni svom cilju potvrđuje i Ljubiša Milić koji je svoj posao započeo od nule, ne znajući ništa ni o mašini ni o programima. Ipak, kako odustajanje nije bilo opcija, uspjeh je bio siguran. Jer, čime god da se bavite, ukoliko uključite ljubav, rad i trud - morate uspjeti.
