464178762_122199067196062577_5842116399704414173_n.jpg (215 KB)

U pripremi je knjiga koja na duboko emotivan, ali i dokumentovan način svjedoči o stradanju srpskog naroda u Hercegovini tokom Drugog svjetskog rata. Autor djela, profesor istorije u penziji i književnik Anđa Šušić, iz Gajdobre, u razgovoru za Radio Trebinje otkrila je da je knjiga pod naslovom „Suza za svet – kao kap voska nad stratištima i jamama Hercegovine“ završena i da se uskoro očekuje njeno objavljivanje.

Ovo obimno djelo, na preko 350 strana, donosi više od 120 do sada neobjavljenih dokumenata o zločinima nad srpskim narodom, sa posebnim akcentom na Hercegovinu – kraj koji je, kako autor ističe, pretrpio stradanja nezabilježena u svjetskoj istoriji.

„Centralno mjesto u knjizi ima stradanje u Šurmanačkoj jami, gdje je život izgubilo više od 900 stanovnika sela Prebilovci. Pored toga, pominju se i Korićka jama, Kukauša, Bivolje brdo, Pandurica, Gavranica, Ržani Do... Sva ta mjesta su simboli stradanja“, kazala je Šušić.

Knjiga je trenutno na postupku cenzure, s obzirom da se bavi temama koje se tiču prostora koji se danas nalaze u drugim državama. Ali, autor je sigurna u njenu istorijsku i moralnu težinu.

„U pripremi knjige imala sam veliku podršku Muzeja žrtava genocida iz Beograda, kao i brojnih svjedoka, potomaka stradalih i drugih saradnika. Proučila sam i 24 istorijske knjige koje su poslužile kao osnov za rad“, navodi ona.

Pored istorijske i akademske stručnosti, autor je na pisanje knjige podstaknuta i pričom o porodičnoj tragediji i stradanju porodice njene pokojne svekrve iz Prebilovaca.

„Njena čitava porodica je nestala u jami. Dakle, ta kuća je zatvorena – prezime Ćuk je nestalo, zatrveno. Bilo je tu i starih, ljudi srednjih godina, male djece, trudnica – sve je to otišlo tamo kud nije trebalo. Ona je meni, kao istoričaru, ispričala tu priču koju svojim sinovima nije htjela da prenese, ne želeći da nose gorčinu i žestinu u sebi“, prisjeća se Šušić.

Prelomni trenutak da knjiga bude napisana, kako kaže, desio se tokom njene posjete Prebilovcima prošle godine.

„Jedno je čitati, drugo pričati, a nešto sasvim treće je naći se na tom prostoru, obići to staro groblje prebilovačko, vidjeti kako su se u ovom najnovijem ratu, ’90-ih godina 20. veka, opet osvajači ponašali – obračunavajući se sa upokojenima, rušeći, streljajući spomenike. Pronaći porodični grob. Doći na kućni prag gdje je ta porodica živjela – tamo stoji omeđina, vidjeti taj nar koji raste gdje su nekad bila vrata, vidjeti tu stazu kojom je moja svekrva kao djevojčica, djevojka hodala, odakle se udala – to je nešto sasvim drugo. Onda se u čovjeku pokrenu sva osjećanja i osjeti se duboka potreba da se to sve ovjekovječi“, ističe Šušić za Radio Trebinje.

Na knjizi je, kaže, nakon decenijske pripreme, intenzivno radila godinu dana, po desetak sati dnevno, uz česte prekide zbog emocija koje bi je savladale dok je čitala arhivsku građu.

„Nisam mogla da vjerujem, u kontaktu sa tim dokumentima, da je tako nešto moglo da se dešava. Jednostavno, moja osjećanja, moja glava, moja duša, moje srce – nisu mogli da izdrže. Morala sam da pravim pauze. To je dokaz, dokument onih nekih vremena kada ljudi više nisu ljudi. I u jednom trenutku sam pokušala i tu psihologiju da dotaknem, da je nekako rasvijetlim. Ne znam ni sama šta me je vodilo, ali sad mogu da kažem – da je to bila sasvim sigurno neka viša sila, jer ja tu snagu koja je potrebna da se uradi takva knjiga – nisam imala u sebi“, navodi Šušić.

Svoju misiju autor doživljava kao ličnu i duhovnu obavezu, za koju kaže da joj je data sa „nedokučivih kosmičkih visina“.

„Mislim da je to bio moj dug rodu. Istina treba da se zna – ne zato da bi se nekom svetilo ili prkosilo. Ti ljudi su posvećeni. Oni su novomučenici. Svetitelji na nebu. A naš zadatak je da govorimo o tome s poštovanjem, sa uvažavanjem, i s dubokom željom da se više nikada ne ponovi“, ističe Šušić.

Knjiga „Suza za svet“ se očekuje u rukama čitalaca tokom septembra, a prema riječima autora, rado će organizovati i promociju u Trebinju – gradu koji takođe ima svoje mjesto u ovom djelu.

„Trebinje je stradalo, kao i mnogi drugi hercegovački gradovi. Nije se moglo, niti se smije, zaobići. Sa velikim zadovoljstvom ću knjigu promovisati u Trebinju, gradu koji volim i često posjećujem“, poručila je Šušić.

Osim ove, profesor Šušić radi i na novom romanu pod nazivom „Čarobni bunar“, koji, kako kaže, govori upravo o Trebinju.