Od prijave među tri hiljade kandidata do prvog kuvanja sa 21 takmičarem, od prve do pretposljednje epizode i ulaska među troje finalista, od trenutaka stresa preko beskrajnog uživanja do istraživanja novih ukusa i kreiranja čudesnih jela, put je koji je uspješno savladao Bilećanin Novak Mišeljić, trećeplasirani treće sezone „MasterChef Srbija“. Prikazao je svu autentičnost, snagu i nevjerovatno kulinarsko umijeće. Dušu podario svakom tanjiru, čime je više puta fascinirao kuvare svjetskog nivoa, iznova nadmašivši sebe, potvrdivši nesalomivost i snagu hercegovačkih gena.
Kao prvi učesnik iz BiH u sve tri dosadašnje sezone ovog kulinarskog takmičenja, i više je nego opravdao očekivanja. Njegovo treće mjesto u izuzetno zahtijevnom i teškom takmičenju te žestokoj konkurenciji, svima nama koji smo ga pratili i navijali, jednako je prvom jer ono što je uspio nagrada je bez konkurencije.
A Novak, po prirodi skroman, dosljedan sebi, i sada je onaj isti dečko koji se jednom odlučio da sanja neke veće snove, ne sluteći da ih može i dosegnuti. Kuvanje je, priča nam, njegova velika ljubav, strast koju je dodatno učvrstio, uvjerivši se da granice postoje samo ako ih sami sebi postavimo.
„Hrana je ljubav, sebe izražavam kroz svaki pripremljeni tanjir i to je ono na čemu sam od početka insistirao čim sam kročio u „MasterChef Srbija“. Za takmičenje me prijavila djevojka, a to saznanje sam dočekao sa stavom - pa, hajde da pokušam - jer je sve, zaista, bilo samo na nivou ideje kada sam krenuo. Ni u jednom trenutku nisam računao da ću uspjeti da uđem u takmičenje među 3.000 kandidata, s obzirom da je potrebno mnogo toga da se uošte dođe do kecelje. Imali smo četiri faze kastinga za ulazak. Bilo je veoma zahtijevno i trebalo je pokazati znanje da bi uopšte ušao u takmičenje, a kamoli da kasnije osvojim 3. mjesto. Sve je bilo nevjerovatno uzbudljivo, zanimljivo, turbulentno i prepuno emocija“, daje nam Novak i ovaj putu dušu, istu onu koju je podario i svakom svom jelu.
Izuzetan plasman u sam vrh takmičenja ostvario je, reče nam, isključivo radom i trudom, neprekidnim učenjem i usavršavanjem. Mi bismo dodali i inovativnošću, s obzirom da smo svjedočili nevjerovatnim kombinacijama namirnica, naizgled nespojivim, koje je ovaj, sada već izuzetan kuvar, tako vješto i vizuelno stapao u savršenu cjelinu. Upravo u tome dala se naslutiti sva njegova strast prema kuvanju, ali i ogromni kreativni naboj koji je iznjedrio fascinantne gastronomske kombinacije.
„Svaki tanjir je pokazatelj karaktera, a po meni, karakter u jelu je najvažniji. Zaista sam u svakom momentu predstavljao sebe preko svakog serviranog jela. I inače, u životu sam hedonista u svakom smislu, a hranu naročito volim, to mi je pasija oduvijek. Sve je počelo na fakultetu, kada sam bio primoran ili da spremam sebi ili da jedem brzu hranu u gradu. Odabrao sam da kuvam, pripremao sam hranu za društvo, nas nekoliko koji smo živjeli zajedno i to je preraslo u ljubav koja traje i danas!“
Djevojka kao neizmjerna podrška
Kada govorimo o ovoj Novakovoj ljubavi i toj delikatnoj strani njegove ličnosti, ne možemo da se ne prisjetimo makar dijela onoga što je priredio tokom takmičenja u „MasterChef Srbija“. Od prve emisije, kada je, prema ocjeni vrhunskih kuvara spremio elegantno jelo, među četiri najbolja, u narednoj briljirao u vještini tehnike siječenja povrća, zatim uprkos „stresu na maksimum“, kako je govorio po pitanju deserata napravio najbolji te servirao poparu u savršenim zalogajima do momenta kada mu je šef kuhinje Nikola Rosić poklonio vlastitu kecelju za pripremu „Gjoze“, opet najboljeg jela uz kompliment - da je sudiji čast kuvati sa njim - čime se na dostojan način plasirao u top 10. Nezaboravan je, naravno, i trenutak njegovog ulaska među troje najboljih, neizvjesnost koja je trajala do samog kraja, a koju je prekinuo samo jedan poen razlike u sveukupnom zbiru ocjena.
GEST KOJI SE NE ZABORAVLJA
„Radost i uzbuđenje koje sam osjetio kada su mi javili da sam prošao kastinge i da ulazim u takmičenje može se mjeriti sa trenutkom kada sam postao top 3 finalista, kao i kada sam osvojio tako visok plasman. Jer, sam ulazak je na prvom mjestu značio veliki uspjeh. Taj prvi kontakt sa takmičarskim duhom i pojavljivanje svih nas učesnika nešto je nevjerovatno. I tek tada, kad stigneš i kada dođu svi ti ljudi, postaješ svjestan svega. Trenutak koji naročito pamtim je kada sam dobio kecelju od šefa Nikole Rosića, koju niko za ove tri godine nije dobio u takmičenju. To je, izuzev finala i glavnog jela kojim su bili oduševljeni, ipak za mene poseban pečat, ta poklon kecelja i njegovo zadovoljstvo i oduševljenje mojim radom i jelom!“
Doživio je brojne pohvale, kako od renomiranih šefova Nenada Atanaskovića i Filipa Ćirića, koji su ih svemu učili od početka do kraja, tako i od gostujućih, kojih je u ovoj sezoni bilo više nego u prethodne dvije. Imao je čast da uči od najboljih kuvara i poslastičara svjetskog glasa. Bilo je i kritika, onih konstruktivnih, koje je Novak bezrezervno prigrlio i usvajao, što ga je i dovelo do samog finala.
„Treće mjesto smatram odličnim plasmanom i uspjehom. Jesam imao peh koji me koštao dobrih ocjena, ali bez obzira, presrećan sam kako sam iznio sve kroz šta sam prošao. Veliko životno iksustvo! Ne mogu ga porediti ni sa čim i zbog emocija koje sam doživio, ali i svega ostalog. Odvojen od porodice, od svakodnevice, stavljen u kuću, takmičim se među 21 karakterom, neprekidna je borba, učenje, a sve je deset puta izraženije tamo nego da se dešava kod kuće. I sve proživljene emocije su mnogo jače. Sve vrijeme je prisutan i taj momenat odgovornosti, želja da opravdam očekivanja onih koji su procijenili da zaslužujem biti dio jednog takvog takmičenja. Neophodan je konstantan rad, a uz znanje i poznavanje namirnica, i umijeće spajanja i primjene svega naučenog. Najvažnija stvar u „MasterChef“ - u je biti specifičan. Ne može se sa prosječnim tanjirom biti najbolji. Kreativnost je neminovna i bez nje se ne može postići uspjeh“.
A osim svih znanja, zahvaljujući kojima se tako visoko plasirao te iz male Bileće napravio značajan iskorak na gastronomsku scenu, posebno važnim momentom takmičenja izdvaja prijateljstva. Svu dragocjenost susreta koji su mu promijenili i dodatno obogatili život, na izvjestan način je i slavio 13. jula u svom lokalu „Trebišnjica“ u Bileći, kada je organizovao nesvakidašnji kulinarski događaj.
Pet masteršefova u Novakovom lokalu - prijateljstvo prije svega
„Skupilo se nas pet kuvara iz takmičenja sa željom da u Bileću donesemo specifične ukuse, sve ono što smo naučili i zajedno smo kuvali za goste. Bio je to otvoreni tip kuhinje, veoma zanimljiv „fine dining“ način spremanja hrane, nešto što u BiH još nije zaživjelo. Oduševljen sam kako je sve prošlo, kako su ljudi prihvatili ovaj koncept, a posebna priča, svakako je bilo družiti se i spremati hranu sa meni bliskim i dragim ljudima. Sa mnom u kuhinji su bili Nina, Stefan, Mihajlo i Nikola, i bilo je zaista emotivno, predivno! Ponoviću i ovaj put da je malo takmičenja za nagradu, uopšte ovakvih formata u kojima se ljudi bore da pobijede, a pritom ne doživite nijedan loš trenutak, nijednu ružnu riječ, bilo šta negativno. Upoznao sam mnogo divnih, dobrih ljudi i presrećan sam što smo nastavili da se družimo, a potvrda tome upravo je ovo veče koje je prošlo i više nego savršeno! Odlično smo se zabavili, a poseban gušt bio je što smo, ne samo nama, nego i gostima priredili veče za pamćenje!“
PODRŠKA NAJBLIŽIH KAO NAJVEĆA SNAGA
„Učešće u „MasterChef“ - u mi je omogućilo mnogo. Proširio sam znanja, upoznao se sa dosta kuhinja i namirnica koje do sada nisam vidio u životu, što je pokazalo i finale u kome sam pripremao jela sa ukusima Azije, dakle onim sa čime prije uopšte nisam bio upoznat. Sve što sam naučio sabrao sam u ta tri jela i primijenio sve tehnike koje sam uspio da savladam. Kad god imam vremena nastojim da takva jela i sada spremim, da usrećim meni najdraže, djevojku, porodicu i drugare. Najviše se radujem dolasku mojih prijatelja jer se „MasterChef“ gledao i u Americi i u Rusiji. Jedva čekam da njih dvojica dođu da im priuštim kompletan doživljaj - pripremu hrane i prezentaciju cjelokupnog ugođaja. Oni su to zaslužili kao velika podrška i bez njih, djevojke i porodice ništa od ovoga ne bi bilo, niti bih uspio sve sam da iznesem!“
Kako stvari stoje, pred ovim Hercegovcem već je novi kreativni talas. Da je nastavio i dalje da nadograđuje znanja i brojne stvaralačke zamisli potvrdio je, najprije sebi, a onda i svima nama, pomjerajući granice ustrajnošću i ljubavlju. Vodeći se maksimom da je čovjek srećan tamo gdje su mu srce i dom, želja mu je da se usidri tu gdje je i ponikao, na tlu rodne zemlje, u malom ušuškanom mjestu, odveć spremnom da prigrli sve koji dolaze.
„Gdje god se čovjek nalazio ako ima rad, ljubav i diciplinu, može mnogo toga da stvori pa i uspješan biznis. Ostajem ovdje. Vjerujem da je Bileća spremna da ugosti ljude sa raznih strana, što se i pokazalo na „Elan večeri“, 13. jula, kada su nam došli gosti iz Banjaluke, Beograda, cijele Hercegovine, sa primorja iz Herceg Novog i Budve. Ovim smo već postigli dosta. Bez ozira što je Bileća mala, plodovi ljubavi i rada beru se vrlo lako“, jasan je Novak Mišeljić, jedan od najboljih kuvara amatera u Hercegovini, ali i šire.
U DEDINIM NOVINAMA
„Presrećan sam reakcijom sugrađana i svih Hercegovaca koji su mi uputili lijepe riječi podrške. Ovo nije samo moj, već veliki uspjeh za cijelu Hercegovinu, koju sam neprekidno pominjao u takmičenju, želeći da skrenem pažnju na prostor prepun dobrih i vrijednih ljudi, kao i gastronomski plodonosno i poznato podneblje. To je neki moj, skromni doprinos kraju u kome sam rođen i u kome živim. Posebna mi je čast pričati za „Glas Trebinja“, novine koje za mene imaju sentimentalnu vrijednost. Naime, moj deda, koji nas je na žalost napustio 2013. godine, pored „Novosti“, redovno je čitao i „Glas Trebinja“, to nikada nije propuštao. Vjerujem da bi bio ponosan što se o meni piše u „njegovim“ novinama!“
I nije uzalud dobio epitet najkreativnijeg takmičara. Koliko domišljatosti je poslužio, toliko ih je prošao i kroz sam život. Odrastao u poratnom vremenu, devedesetih godina prošlog vijeka, kada se iz ničega trebalo stvoriti maltene sve, ostavilo je na Novaka svojevrsni pečat. Pečat dostojanstva i hrabrosti da se upusti u nepoznato. Da se ne odustaje ni kada zdravstvene prilike sugerišu suprotno. Da se ide naprijed baš onda kada nam život servira izazove.
Zato je i ovaj kulinarski uspješno savladao. Na tom terenu gdje se sprema što se voli i ne voli, što je poznato i apsolutno nepoznato, iznose jela i kada ste njima nezadovoljni a sobom razočarani, staje pred sudije i ostaje profesionalac do kraja. Sve to jača karakter, a čovjeka čini boljim, što mu nije nepoznanica, već dodatni elan iz koga se crpe snaga i motivacija. Uz sve to, nikada nije zaboravljao da poput svojevrsne razglednice na najljepši način predstavi i svoj kraj. S toga, njegovo danas, još više sutra, nagovještava da pred sobom imamo stamenog čovjeka nepokolebljive odlučnosti da u svakom, sa pažnjom pripremljenom zalogaju, ponudi najtopliju dobrodošlicu, kad već pripada onima koji se jezikom ljubavi izražavaju!
