Maja Čečur – najbolji nastavnik regiona: Podrška učenika je najveće priznanje

Rad u prosvjeti nikada nije bio lagan. Zbog izazovnosti vremena u kome živimo, brzine informacija i novih tehnologija, generacija djece koja savršeno barataju novim alatima, danas možda još i teže nego ikada prije. Ipak, znati odgovoriti sadašnjem trenutku, imati umijeće pristupa tim mladim ljudima, povesti ih i voditi putem novih saznanja, učiti ih na inovativan način, postižu rijetki. Prosvjetni radnici kojima odlazak u školu nije tek posao, već poziv života.

Jedna takva sasvim sigurno je Maja Čečur, profesor stručnih predmeta i praktične nastave u struci ugostiteljstvo i turizam, Centra srednjih škola Trebinje, kojoj je početkom maja, na 10. jubilarnoj konferenciji najboljih nastavnika i lidera regiona na Zlatiboru, među više od 120 učesnika iz šest zemalja dodijeljeno priznanje najbolji nastavnik regiona.

Ova izuzetna i posvećena profesorica, nagradu je apsolutno zaslužila.

Koliko profesionalnim zalaganjem, toliko i divnim odnosom koji više od decenije njeguje sa brojnim sadašnjim, ali i nekadašnjim đacima.

Pored svih dometa, tri fakultetske diplome, nebrojenih projekata, seminara i takmičenja, prilika da od svojih đaka dobije podršku potvrda je da je priznanje otišlo u prave ruke.

„Najviše me obradovalo kako su učenici reagovali! Nebrojene poruke od bivših i sadašnjih učenika, roditelja. Najveća satisfakcija je kad mi kažu: Profesorice zasluženo! Čuti to od učenika je najveća nagrada, a posebno od onih koje sam izvela još prije 10 godina. Njihove poruke su mi pokazale da radim pravu stvar, nad nekim sam se čak i rasplakala. Divno mi je bilo i kad sam došla na posao, a ta sjajna mladost me sačekala ispred učionice da mi čestita. Srce mi je zaista bilo puno!“

A kada neko vaš trud, rad i zalaganje vrednuje, naročito danas, kada se često učini da se upravo znanje, obrazovanje i profesionalizam minorizuju, onda ovakva nagrada sa sobom nosi još veći značaj.

„Osnivač asocijacije je žena koja je imala viziju da obrazovanju vrati vrijednost, Željana Radojičić Lukić, svojevremeno uvrštena među 50 najboljih nastavnika svijeta. Tada je i odlučila da vrijedni nastavnici treba da se umreže, da nas spoji i dva puta godišnje dovodi na isto mjesto. Doživjeti da neko prepozna i vrednuje ono što radiš, zaista je neprocjenjivo! Čini da se sa ovakvih događaja vratiš ispunjen nekom posebnom energijom, iskustvom, da dobiješ mnogo ideja. I ta povezanost je veoma važna, svi mi iz šest zemalja regiona sada radimo zajednički projekat, koji ćemo predstaviti na sljedećoj konferenciji!“

Maja Čečur prošla je kroz nekoliko Konferencija, od ovogodišnje na Zlatiboru, prošlogodišnje u Baru, zatim Trebinju, te Banjaluci, gdje je prije dvije godine, 2024. dobila status punopravnog člana Asocijacije.

Ove godine jedini je profesor iz Trebinja kojoj je pripala nagrada za izuzetno zalaganje. Ali, kao ostvarena ličnost i čovjek prije svega, rado pominje i druge kolege iz Trebinja koje su ovo značajno priznanje ponijeli prethodnih godina.

„Prije mene nagradu Asocijacije najboljih nastavnika i lidera regiona dobio je i Trebinjac Danilo Kovač, ali kao nastavnik u Gimnaziji u Banjaluci, kao i moje divne koleginice Žanela Pažin i Rada Butulija, koje su u naš grad i dovele 5. Konferenciju i u Gradu sunca organizovale ovaj impozantan događaj. To je meni bio podstrek da se uključim i saznam o čemu se radi. Oduševila sam se jer ništo slično prije nisam vidjela – takva razmjena ideja, iskustava, fantastične panel diskusije, potpuno zaokružena priča. A da biste uopšte mogli konkurisati za nagradu morate ispuniti 27 vrlo zahtjevnih kriterijuma. Pritom, sve što napišete mora biti potkrijepljeno dokazima, argumentovano. I to je još jedna stavka koja me oduševila. Bio je to težak posao, čitava dva mjeseca sam prikupljala dokaze. Ali, trebalo je raditi i dala sam od sebe maksimum“.

Dok nam priča, evidentna je njena ushićenost. Nama fascinantna i spoznaja da nekada davno sebe uopšte nije vidjela u prosvjeti. Ali, kako to često biva, život se pobrine da nas usmjeri baš tamo gdje trebamo biti. Koliko zbog nas samih, toliko i zbog drugih.

„Uvijek su me zanimali turizam i ugostiteljstvo i još kroz gimnaziju sam maštala da budem turistički vodič. Kad sam maturirala, te 2007. godine turizam u Trebinju je tek bio u pomenu i moja prva ideja bili su jezici.

Međutim u Trebinju se otvorila Visoka škola za turizam i hotelijerstvo i, naravno, odlučila sam se za turizam, moj dječiji san. Nakon završenih studija, na istom fakultetu sam završila i hotelijerstvo, a potom i smjer ekonomija turizma“.

Između dva odsjeka, kao jedini diplomirani menadžer hotelijerstva u tom trenutku na birou za zapošljavanje, primljena je u Centar srednjih škola.

Bila je to 2012. godina i Majin prvi susret sa učenicima – kulinarski tehničari. Generacija koju i danas pamti i zahvaljujući kojima je otkrila da u sebi ima potencijal, ali i ljubav za rad sa djecom.

„Nisam nikad razmišljala da radim u školi, ali odlučila sam da probam. Nije mi bio lagan taj prvi susret, ali sam se brzo snašla i što je najvažnije, shvatila da se meni ovaj poziv jako sviđa. Sklopila sam se sa učenicima i danas znam da sam tamo gdje trebam biti. Iako nisam planirala da radim u prosvjeti, čvrsto vjerujem da mi je ljubav prema ovom pozivu nesvjesno usađena još od malena, odrastajući uz prosvjetnog radnika. Moja majka, profesor srpskog jezika, Snežana Grbić uvijek je gajila veliku ljubav prema svom pozivu i učenicima, i mislim da je sve to prenijela i na mene. I danas, par sedmica pred penziju, radi sa istim entuzijazmom. Iskreno se nadam da će i kod mene biti tako“, kaže nam Maja, a mi u to ne sumnjamo, s obzirom da i nakon skoro decenije i po rada u školi, u učionicu i danas ulazi sa istim zanosom kao sa početka svog prosvjetnog angažmana.

Pored tri diplome, uspjela je da ostvari i svoj vječiti san i postane licencirani turistički vodič. Primjer da sve ono što se iskreno radi, uvijek daje rezultate. I baš zbog toga, ne odustajući, svoj prosvjetni put gradila je temeljno, polako, na povjerenju, uzajamnom poštovanju, razumijevanju, u konačnici na prijateljstvu sa svakom novom generacijom đaka, kojih je izvela priličan broj.

Zato ono što je, uz sve diplome i bogato znanje čini profesorom sa kredibilitetom, upravo je odnos koji kada uđe u učionicu, ali i mimo nastave, njeguje sa mladim ljudima, čije duše oblikuje na poseban način.

„Prvo što moramo imati na umu kada ulazimo na čas je da pred nama sjedi nečiji cijeli svijet! Tada je veoma lako djeci dati prostora, uvažiti njihove ideje, koje su fantastične. Ne slažem se s tim da su nove generacije gore od prethodnih. Čvrsto vjerujem i znam da su ova djeca divna, samo su drugačija od nas i treba ih razumjeti i prihvatiti da nose nešto svoje. Oni jednostavno idu u korak s vremenom, a mi smo ti koji to trebamo shvatiti i zbog čega ih ne smijemo osuđivati, ni tražiti da budu kakvi smo mi bili. Važno ih je i motivisati. Potrebno je mnogo truda i dobre pripreme za čas. A kada im pristupimo na pravi način oni nam, bez dileme, uzvrate pažnjom i odgovornošću“.

Ono na šta se sa ponosom osvrće, kao profesor stručnih predmeta i praktične nastave, je i činjenica da trogodišnje smjerove Centra srednjih škola Trebinje sve više upisuju odlični đaci, te godinama unazad ispraćaju i učenike generacije. I ne radi se isključivo o ocjenama, već mnogo više o spoznaji da se kreira radna atmosfera iz koje niču izuzetni rezultati.

„Promjena u školi je krenula kada je u Trebinju zaživio turizam, čime je zanimanje ugostiteljstvo dobilo na značaju i podignuto na viši nivo, ali i kada su i roditelji i djeca počeli da shvataju da će čim maturiraju moći da se zaposle. Sada nam i Vukovci upisuju smjer kuvar i imamo učenike generacije iz trećeg stepena! To su djeca koja sa toliko entuzijazma rade.

Upravo smo ispratili generaciju kulinarskih tehničara, 4. stepen, sa kojima je bilo pravo uživanje raditi. Jedna ekipa čak nije htjela vani na praksu, nego isključivo sa mnom da pripremaju hranu u našoj školskoj kuhinji. Bili su fantastični, toliko da sam mogla i da ne dođem, oni bi sve uradili bez greške. I to i jeste naš cilj - da djeca steknu iskustva i spremni izađu iz škole“.

Da njena predanost odavno seže mnogo dalje i šire izvan same učionice, u prilog govori i to da godinama unazad sa koleginicom Bogdankom Janković i đacima, u okviru praktične nastave učestvuje i u kreiranju užina u Centru srednjih škola Trebinje, kao i nezamjenljivog keteringa za mnoge važne događaje i manifestacije u našem gradu. Ne krijući zadovoljstvo zbog svake divne saradnje, podsjeća nas i na još jednu, veoma značajnu kako za profesore i učenike, tako i za samu školu.

„Već četiri godine vodimo jako uspješnu školsku sekciju pod nazivom „Okusi Hercegovine“, koja je 2022. godine nominovana u TOP 3 za „Zvijezdu turizma Bosne i Hercegovine“ u gastro kategoriji. Ovo je prvi put da se jedna školska sekcija našla rame uz rame sa hotelijerima i restoraterima sa višedecenijskim iskustvom!“

Stoga, sve što radi je i čini jedinstvenom. Njena sposobnost da osluškujući svakog učenika, stvara neraskidive veze, svrstava je među one posebne prosvjetne radnike koji se nikad ne zaboravljaju. Formula je jednostavna – ljubav i znanje kada idu ruku pod ruku stvaraju kompletnog čovjeka. Onog koji razumije, poštuje, voli pa takvu energiju i dobija natrag. Jer, poštovanje se zaslužuje, a kada vam ga pruže oni koje pripremate za život, onda ono ima još veću težinu. Zato je biti među odabranima neprocjenjiva privilegija!

Potvrda da se obrazovanje i rad vrednuju

„Ove godine na Zlatiboru smo predstavljali i gradove domaćine Konferencije najboljih nastavnika i lidera regiona. Bila je to prilika da na originalan način svako prikaže svoj grad. Koleginica Žanela i ja smo odabrale karakteristične simbole za Trebinje pa je tako ona bila obučena u sunce, a ja u grožđe. Poseban je ponos znati da je Trebinje dio te priče, kao i da imamo priliku da naš grad predstavimo na Zlatiboru.

Od deset predstavnika gradova koji su do sada bili domaćini ove konferencije, tri su dobili „Povelju zahvalnosti“, među njima i naše Žanela Pažin i Rada Butulija. Koliko je značajno za njih, toliko je i za Trebinje. Na ovogodišnjoj konferenciji učestvovale smo nas četiri predstavnika iz Hercegovine. Pored Žanele i mene iz Trebinja, tu su bile i učiteljica Mara Šaran iz Osnovne škole “Risto Proroković” Nevesinje i nastavnica engleskog jezika Ljudmila Milošević iz Osnovne škole “Sveti Sava” Bileća. Njih tri su ponijele titulu “Iskra regiona” za profesionalni trag koji traje. Imamo mnogo kvalitetenih prosvjetnih radnika, samo ih treba podstaći da nam se pridruže. Jer, divno je kada znaš da postoji neko ko te vrednuje, da ima mnogo prosvjetnih radnika koji se trude i vole svoj posao. Ova nagrada je potvrda da se rad i danas cijeni i uvažava!“

Radoznalost je ključna

„Nikada mi u učionici nije problem reći da nešto ne znam. Turizam i ugostiteljstvo je kao živ organizam, stalno se mijenja, novi trendovi dolaze i djeca su mnogo puta ta od kojih saznam nešto novo. Smatram da je to divno i da nam je takva saradnja potrebna. Sa druge strane, oni vole kad vide da smo i mi od njih nešto naučili. Zato je važno da i mi nastavnici budemo učenici, da poštujemo njihovo mišljenje, jer u suprotnom gubimo razred. Radoznalost je ključna. Moderne tehnologije nisu loše, samo ih treba znati upotrijebiti na pravi način. Mnogo puta su me učenici sa nekom idejom motivisali da ne odustanem. Kada vidim koliko su srećni,  to me pokreće i nemam srca da ne radim s njima. Veliki izazov imala sam već na početku rada, kada sam dobila razredništvo u prilično problematičnom odjeljenju. Treći razred, kuvar/konobar, nezainteresovani. Malo po malo uspjela sam sa njima da ostvarim komunikaciju i na kraju su bili razred za primjer. Tu sam se i sama izgradila i već tada znala da je ovo moj poziv!“

Povjerenje koje se njeguje

„Naročito pamtim takmičenje Svjetske turističke organizacije u ruralnom turizmu, na koje sam prije tri godine išla sa šest učenika zanimanja turistički tehničari. Naša ekipa pod nazivom „Tribuni“ ušla je u finale, jedini iz RS među četiri ekipe iz BiH. Radili smo preko ljeta, a oni su izuzetno odgovorili na temu “Turizam u službi ruralnog razvoja” na primjeru mogućnosti turističkog afirmisanja Bilećkog jezera i njegove okoline. Napravili su instagram profil i kompletnu promociju tog dijela Hercegovine. Na takmičenju u Sarajevu dočekali su nas članovi komisije iz Španije, Italije, Francuske... Djeca su na engleskom jeziku pričala o somu iz Bilećkog jezera, o manastiru Dobrićevo, okolnim selima, ribolovu. Bio je to čitav koncept. Mogla sam otići na more sa svojom porodicom i djecom, ali učenici su me toliko motivisali da sam im pomogla u pravljenju projekta. Sam ulazak među četiri ekipe iz BiH je izuzetan uspjeh za te mlade ljude i našu školu. Zahvaljujući njihovom trudu, dobili smo putovanje od pet dana – posjeta ruralnim područjima BiH. Prvi put sam išla u prašumu Janj, u mjesto Tušila na planini Visočici, a djeca su mi rekla da bi mijenjali ekskurziju u Italiji da još jednom odu ovamo, toliko im se dopalo. Zahvalna sam roditeljima na povjerenju, što su pustili djecu u trećem razredu srednje škole da ih vodim po tim prašumama i vrletima i beskrajno ponosna i radosna zbog uspjeha svakog svog učenika! Zato je i saradnja sa roditeljima značajna. Kada nismo, a svakako ne trebamo ni biti, na suprotnim stranama već na istoj, tada se zajednički, pa samim tim i najljepše radi u interesu učenika, jer djeca i jesu jedini i najvažniji motiv svih nas!“