„Mi smo pomalo i dinosauri i teško da ću, kao dinosaur, moći da dam neki pametan savjet mladima. Mogu ponoviti ono što sam čitao - da je jako važno biti na Ju-tjubu i da imaš Fejsbuk stranicu. Ali mislim da se jedna stvar nije promijenila: da moraš biti uživo uvjerljiv, da moraš dati sve od sebe na bini. To je nešto oko čega nema kalkulacija i što tehnologija nikad neće moći zamijeniti. Važno je i da tebi bude lijepo na bini, a ako tebi bude lijepo - onda će biti i publici...“
TREBINJE │Veče iza nas bila je praznik za trebinjske ljubitelje „Hladnog piva“. Legendarni zagrebački pank-rok bend nastupio je prvi put u našem gradu, u programu druge večeri četvrte trebinjske gitarijade „Mostok“.
Zvijezde ovogodišnje revije neafirmisanih i poznatih rok bendova regiona nisu razočarale svoje fanove, koji su do kraja ispunili ljetnu baštu Doma mladih, a za podršku i posebnu atmosferu na koncertu nagrađeni su - „pošteno“ odrađenom svirkom, sa bis serijom pjesama.
Uz pjesme sa posljednjeg albuma „Dani zatvorenih vrata“, koje Pivo promoviše koncertima širom regiona – u dvočasovnom nastupu na repertoaru su bile i hitovi sa prethodnih albuma, koji su odavno osvojili publiku širom eks-ju prostora.
„Trebalo nam je trideset godina da dođemo u Trebinje, a nadam se da neće trebati narednih trideset – da ponovo budemo sa vama“, poručio je sa scene trebinjskoj publiki Mile Kekin, frontmen zagrebačkog benda.
Najavljen kao specijalan gost, bendu na sceni pridružio se i najvatreni trebinjski fan „Hladnog piva“ Darko Kurtović, koji je sa Kekinom u duetu otpjevao pjesmu „Teško je ful biti kul“.
Darko je za Radio Trebinje danas razgovarao sa frontmenom Piva, koji nakon prespavane noći i sabiranja utisaka ne krije zadovoljstvo reakcijom trebinjske publike.
- Za prvi put mislim da je bilo odlično! Tako sam uvijek govorio djevojkama kad ih upoznam - nemoj od prvog puta da očekuješ previše. Ovaj prvi put je bio za pamćenje. Publika je bila odlična. Imali smo u prvih nekoliko pjesama problema da se namjestimo. Ali je važno kad posle sve krene uzlaznom putanjom i kad se sve završi nekim zajedničkim klimaksom. Mislim da se taj klimaks sinoć dogodio.
Mile, „Hladno pivo“ je skoro pa 30 godina na sceni. Sprema li se šta za tu priliku?
-Ja mislim da ćemo vrlo skoro morati da proslavimo tih 30 godina. Vjerovatno ćemo napraviti pregled našeg rada do sada, neki CD, ako tada oni budu i postojali – naših najvećih hitova. Uz to i neku turneju. Spremam i jednu mali knjigu tekstova koje sam do sada napisao. Tu su i neke pjesme koje još nemaju muziku.
Aleksandar Dragaš je 2006. godine napisao „Trening za umiranje“, kratku biografiju o vama. Da li se možda sprema neki nastavak te biografije?
-Mislim da se skupilo od tada dosta novoga, mnogo novih pjesama, albuma, koncerata, o čemu bi se moglo pisati. Ali ja nekako uvijek imam strah od tih biografija ili autobiografija. Mislim da je još prerano. Trebalo bi sačekati još deset ili dvadeset godina - da zatvorimo tu knjigu, da bi se mogla staviti i ona definitivna tačka na ono što mi radimo. Sale je to jako lijepo napisao. Ponekad uzmem tu knjigu u ruke - čisto da se podsjetim nekih stvari koje sam zaboravio.
Ima tamo i jedna slika - Mile sa kosom?
-Da, ima. Slika koja je digla veliku buru – tako kažu na ovim portalima. I onda moraš kliknuti da bi vidio šta je (smijeh). Ma, imam ja još nekoliko tih fotografija, koje nikad nisu objavljene i na kojima su moji momci - još vitki i čupavi.
Album „Dani zatvorenih vrata“ izašao je prije godinu i kusur mjeseci. Da li se sprema nešto novo?
-Krenuli smo pomalo stidljivo. Imamo mi ostavljenih još dosta pjesama, koji nisu ušle na album, nekih ideja sa kojima nismo bili skroz zadovoljni, pa smo ih ostavili po strani nek malo sazriju. Mi smo obično takvi – kada izdamo album, onda godinu i po ili dvije samo sviramo. I tek nakon toga, kad se sve malo slegne, krenemo raditi nove pjesme. Taj sljedeći album treba da se razlikuje od „Dana zatvorenih vrata“. Zato je, po meni, važno ostaviti malo prostora. Dakle, još čekamo da se skupi kritična količina kreativne snage.
Sa posljednjim albumom ste pogodili, bar što se publike tiče. Na koncertima publika pjeva zajedno sa vama, pokazuje da već zna sve tekstove. Kako ste vi zadovoljni albumom?
-Da ga sada radimo možda bi bio malo drugačiji. Možda bi stavio manje pjesama. Natrpali smo ga dosta – tu je 15 pjesama. Tako da bi imao već pola pjesama za neki sljedeći album (smijeh). Možda bi mijenjao i neke pjesme. Ali sve u svemu: mislim da smo pogodili. Napravili smo album koji se može svirati uživo: nismo pretjerali sa instrumentima i solažama koje ne bi mogli uživo izvesti. Znači, album je „svirljiv“ i dobar je za rok en'rol događaj – u kojem ljudi treba da učestvuju, uzvraćaju tu energiju. S te strane, rekao bih da smo napravili jedan pošten rok en' rol album. Ne komlikovan, ali zato direktan i sa dosta jakim porukama.
Šta bi neko ko je već 30 godina na sceni - i u samom vrhu muzičke scene regiona - poručio bendovima koji tek počinju?
- Vremena su se promijenila. Mi kad smo počinjali bilo je najbitnije naći izdavača. Bez izdavača nisi mogao puno toga napraviti – morao si imati taj LP, biti na televiziji. Sad je situacija tehnološki mnogo drugačija da mladi bendovi imaju mnogo veće mogućnosti da kvalitetno snime ono što rade. Čak i na mobitel – i da taj snimak bude kvalitetniji nego što su naši prvi albumi, snimani u studiju. Mi smo pomalo i dinosauri i teško da ću, kao dinosaur, moći da dam neki pametan savjet mladima. Mogu ponoviti ono što sam čitao - da je jako važno biti na Ju-tjubu i da imaš Fejsbuk stranicu. Ali mislim da se jedna stvar nije promijenila: da moraš biti uživo uvjerljiv, da moraš dati sve od sebe na bini. To je nešto oko čega nema kalkulacija i što tehnologija nikad neće moći zamijeniti. Važno je i da tebi bude lijepo na bini, a ako tebi bude lijepo - onda će biti i publici...
Svirate stalno, u skoro svakom gradu regiona imate fanove. Razmišljate li o tome – otkuda tolika popularnost?
-Nismo mi nikad išli sa tim da budemo popularni. Samo smo htjeli imati svoj rok en' rol bend i svirati svoje pjesme. Onda je popularnost došla nekako sama od sebe. Počelo se okupljati sve više i više ljudi. I strpljivost je jako bitna, što bi bila još jedna moja poruka mladima. Ne treba juriti za onim rijaliti momentom – da preko noći odjednom postaneš popularan. Polako, i ako ustraješ, prepoznaće to ljudi i početi se okupljati oko tebe. Tako dolaziš do svojih sljedbenika, svojeg plemena. Za 30 godina mislim da je i ćorava koka našla koje zrno, a mi smo ih našli nekoliko. Tako smo došli do faze da možemo svugdje svirati, barem u regionu - gdje ljudi mogu razumjeti riječi i identifikovati se sa tekstovima...
Za kraj, neka poruka za Trebinjce?
-Htio bih da se vrlo skoro vidimo ponovo. I da nadmašimo ovaj koncert koji se dogodio sinoć. Htio bih da sljedeći put ispred nas nastupi jedan dobar i perspektivan trebinjski bend. Htio bih da se scena razvija uopšte u regionu, da u svakom gradu postoji neki prostor gdje bi mladi mogli svirati - a da mi dođemo tu samo kao neko ko će malo da pogura stvari u tom pravcu...
Razgovarao: Darko Kurtović
*Razgovor sa Miletom Kekinom možete poslušati u emisiji TOP7 Radio Trebinja, u četvrtak, 4. avgusta.
(foto&video: Rade Savić)
Četvrta gitarijada okupila osam bendova
Prije koncerta „Hladnog piva“, druge večeri „Mostoka“ nastupili su i pank sastavi iz Nikšića „Of-djuti“ i „Pankreas“.
Prve večeri gitarijade ljubitelji tvrđeg zvuka imali su priliku da prvi put čuju trebinjski bend „Industija alata“, zatim i „Hor bečkih šnicala“, koji obilježava deceniju postojanja, a nastupili su i „Mangrov“ iz Nikšića i „Ispad“ iz Banjaluke, te kao zvijezde večeri – smedrevski hevi-metal bend „Alogija“.
Organizator gitarijade „Mostok“ je JU Dom mladih, a pokrovitelj Grad Trebinje.
