„Ako si ti, veliki učitelju, imao volju i potrebu iz bilo kojih razloga da napustiš ovu zemlju i da radi žrtve i molitve odeš u pećinu, shvati i mene, sveti prethodniče, što sad idem u hladnu tuđinu. Vjerujem da sa tvojim blagoslovom mogu pomoći našem rasijanom narodu i pokazati im da je naš Bog Hristos svuda i da si ti sa nama ma gdje mi bili“, rekao je u molitvi svetom Vasiliju preosvešteni vladika Grigorije.

TREBINJE │ I ove godine, praznik Svetog Vasilija Tvrdoškog i Ostroškog Čudotvorca u svečevom rodnom selu Mrkonjići okupio je veliki broj vjernika.

Kolone ljudi pristizale su od ranih jutarnjih časova da bi se okupili oko Crkve Svetog Vasilija, smještene ispod starog stabla košćele, za koje se tvrdi da potiče iz doba svetitelja i da bi prisustvovali Svetoj arhijerejskoj liturgiji koju je predvodio episkop zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije.

Za Hercegovce je ovaj dan uvijek bio poseban, ali danas je bio - više i od toga.

Sa velikom sjetom i suzama u očima, preosvešteni vladika Grigorije pozdravio se sa svojim Hercegovcima. Nakon služenja svom narodu oko 25 godina, kao sveštenik, monah i episkop, odlukom Svetog sinoda Srpske pravoslavne crkve, vladika Grigorije uskoro odlazi u Njemačku, gdje će biti ustoličen za episkopa frankfurtskog.

„Požurio sam iz Beograda kako bih stigao u svoje milo Trebinje i bio danas ovdje sa vama u Mrkonjićima. Pomislio sam da je to najbolje mjesto i najljepši praznik da zahvalim svetom Vasiliju, ocu i vladici hercegovačkom. Molim i vas dobri Hercegovci, potomci svetog Vasilija, da u ovom času zajedno sa mnom zahvalite svetom Vasiliju“, ovako je počeo besjedu vladika Grigorije i molitvu velikom svetitelju kojeg danas praznujemo.

Dirljiva molitvena besjeda episkopa Grigorija, koja je ujedno bila i riječ oproštaja od naroda čiji je duhovni pastir bio, nikoga nije ostavila ravnodušnim, a kod mnogih je potakla i po koju suzu, zbog čega njene dijelove prenosimo u cjelosti.

„Blagodarim ti za ovih 25 godina sveštenstva u tvojoj svetoj Hercegovini. Hvala jer me nijednog časa nisi ostavio samog. Pomogao si mi da s tobom pogled usmjeravam ka Hristu, a svojim životom si me učio da jednovremeno moramo primati udarce i blagoslove. Svojim blagoslovom si me pokretao i podsticao da volim susjede, ljude druge vjere i nacije, jer si ti tako činio i činiš. Uputio si me da budem pastir pastirima. Da ljubim i poštujem svoje sveštenike i satrudnike, monahe i monahinje. Ti si me upućivao da treba da se radujem tuđoj sreći i napretku i još više si me upućivao da koliko mogu i kako mogu blago spustim ruku na rame bolnih i nemoćnih.“

„Tvoj pogled i oči su me pokrenule da sa radošću gledam ova polja, rijeke, jezera i gore i da ih doživljavam kao svoje, kao tvoje, kao Božije i da ih osjetim i vidim kao dar, kao sliku, kao pjesmu. Od tebe sam naučio da mi srce zaigra kada ogledam dijete i da mi utroba zatreperi kad vidim vitke i prelijepe mladiće i djevojke sa divnim, umnim i blistavim očima. Da se radujem svakom čovjeku. Da se topim od miline sa našim plemenitim staricama i starcima. Da uživam i blagodarim na čudesnim plodovima ove zemlje, na vinu, voću, povrću“.

„Da gledam i mirišem naše trave. Naučio si me, sveti oči, da se ne plašim zmija i škorpija, da volim sunce i tugujem tiho kad pada kiša. Naučio si me da se ispovijedam Trebišnjici, Neretvi, Bregavi, Zalomki, da cijenim i volim Orijen i Prenj, Zelengoru, Morine i Lebršnik. Ohrabrio si me da pjevam na Čemernu i Pridvorici, da tiho plačem u Žitomisliću i Prebilovcima. Da Mostarom šetam otmeno kao Šantić, da volim Trebinje slično Dučiću, da nikad ne zaboravim kada sam u Dubrovniku ni Vladislaviće ni Boškoviće. Da podjednako poštujem gorštake i poljake. Ti si me učio da su svi ljudi braća. Da je crkva majka, da je Bog prijatelj i otac i svedržitelj“.

„.Ako si ti, veliki učitelju, imao volju i potrebu iz bilo kojih razloga da napustiš ovu zemlju i da radi žrtve i molitve odeš u pećinu, shvati i mene, sveti prethodniče, što sad idem u hladnu tuđinu. Vjerujem da sa tvojim blagoslovom mogu pomoći našem rasijanom narodu i pokazati im da je naš Bog Hristos svuda i da si ti sa nama ma gdje mi bili“, rekao je u molitvi svetom Vasiliju preosvešteni vladika Grigorije.

Vrlo je moguće, draga braćo i sestre, da je ovo drvo pred ovim hramom zasadio Sveti Vasilije. Ali se nije pod njim odmarao. Otuda i mi moramo da razumijemo da se čovjek rijetko kad odmara i hladuje pod drvetom koje je sam zasadio. Takva je valjda pravda... Možda je suvišno govoriti da mi pola srca ostaje ovdje i, htio ne htio, moram se vratiti jednog dana da ovdje umrem jer se ne mogu sahraniti u bijelom svijetu sa onom drugom polovinom srca...

Nakon  pričešća i svete liturgije, episkop Grigorije je nazdravio narodu i zahvalio za neizmjernu ljubav pažnju i brigu u vremenu episkopstva na tronu svetog Vasilija hercegovačkog.

„Molim vas i preklinjem kao braću i kao sestre i kao narod Božiji da isto tako kao što ste mene ljubavlju i dobrotom pomagali na tom strašnom mjestu i na najvažnijem mjestu u našoj eparhiji - isto tako pomažete i časnog i divnog i Bogom blagoslovenog i Bogom izabranog oca Dimitrija, koji je punih 18  godina monah u manastiru Tvrdošu i svešenoslužitelj“, kazao je vladika Grigorije i nazdravio gradonačelniku Trebinja Luki Petroviću.

„Nazdavlje gradonačelniku koji je uvijek sa nama i koji je učinio veliko djelo zalažući se za ovo selo da se ono, ako Bog da, uz pomoć vlade Srbije obuče u novo ruho, u ono ruho koje ovakvom jednom selu, ali i svakom našem selu, priliči. To je bila najveća njegova želja da se baš taj novac uloži u Mrkonjiće, kao što je moja da se dovede voda u jedno selo kraj Bileće i, hvala Bogu, te su nam želje uslišene.“

Gradonačelnik Trebinja Luka Petrović, vidno potaknutih emocija besjedom vladike Grigorija, kratko se zahvalio dugogodišnjem duhovnom pastiru Hercegovine i nazdravio narodu.

Rade Bošković, predsjednik Crkvenog odbora opštine Mrkonjići se zahvalio vladici Grigoriju na svemu onome što je učinio za rodno mjesto najpoštovanijeg hercegovačkog svetitelja.

„Neka vam Bog podari mnogo sreće zdravlja i ljubavi i nadam se da ćete još više pomoći našem narodu sa kojim ste bili sve ovo vrijeme“, kazao je Bošković.

Dragiša  Šekarić je budućem vladici Dimitriju poželio svako dobro i uspješan rad jer imao je od koga, kako kaže, da uči. A vladici Grigoriju je poručio:

„Želim vam da vam Bog da snage da u novoj eparhiji u Njemačkoj budete veličanstveni kao što ste bili u  Hercegovini, da hrabro kao što i doliči korijenima vaše porodice budete krepki i da naš i vaš  narod saberete i da ga  Gospodu provodite kao što ste privodili nas skoro 25 godina“, rekao je Šekarić, koji je bio uz vladiku od samih njegovih početaka u Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj.

Sunčica Pešić

Foto/video: Zoran Begenišić