Iz štampe je izašao novi broj našeg lista. Uz aktuelnosti koje su obilježile novembar, donosimo i sljedeće naslove:
Zdrave navike stvaramo od malena: UMJERENOST JE KLJUČNA
Dr Natalija Komnenović: „Naši sugrađani se sve više trude da se hrane zdravo, u skladu sa svojim mogućnostima. Ja sam ljekarka koja bi željela da se ishrana bazira prema svom geografskom području, a mi u Trebinju imamo raznolikost zdravih namirnica te možemo da napravimo pravilan izbor. Može se hraniti zdravo i jeftinije. Nisam za varijantu da se hranimo previše skupim namirnicama, nego da jedemo sezonsko voće i povrće koje ovdje uspijeva...”
Prvi dječiji Bobat terapeut u Trebinju: VJEŽBAMA DO PRAVILNOG POKRETA
Fizioterapeut Snežana Runjevac: „O Bobat terapiji kod nas se malo zna i malo govori. Da je neophodna, pokazuju pacijenti kojih iz godine u godinu ima sve više. Nekada je riječ o zdravoj djeci, koja samo ne izvode neki pokret tijela pravilno, a ima i mališana sa lakšim i težim oboljenjima. Na fizioterapiju dolaze po preporuci ljekara“...
Zlata Kocić, prva žena koja je dobila Dučićevu nagradu: MOJE SRCE VEĆE JE OD MENE
„Ja sam najpre snaja trebinjska, supruga pokojnog Ivana Rastegorca, pesnika koji je tu ljubav preneo na mene, ali ni meni nije mnogo trebalo da zavoliM ovaj grad u koji sam se zaljubila odmah kada sam ga videla. Povrh svega, otkrila sam i da tu postoji selo koje se zove Željevo, a moje rodno mesto kod Svrljiga se takođe zove Željevo“...
I POSLIJE NIKOLE NIKOLA
Iz Dola opet dopiru zvuci mašina i udarci čekića... Oni su nas i doveli pred kamenorezačku radionicu Šišića, da tamo zajedno upoznamo unuka koji nije naslijedio samo đedovo ime, nego i zanat... „Kao djetetu od tih godina nije mi ništa draže bilo od prostora oko kamene radionice i moje prve igračke su bile čekić i gogice, špice i odbojci...Đed mi je dao prve zadatke, kroz moju igru i višesatne boravke u toj bijeloj prašini da štokujem komade odsječenog otpadnog kamenja, samo toliko da me zadrži u radionici i da se ne primičem mašini radi moje bezbjednosti“...
Tradicionalni vez kao moderan detalj: SAVREMENOST NAŠIH STARINA
Sena Đurica: „Sve što je u našoj mogućnosti uradimo. Same smo stekle iskustvo gledajući starine koje nam ljudi često donesu. Proučavamo kako se nekada radilo i pokušavamo da to što vjerodostojnije prenesemo na materijal. Hiljadu je načina na koji se naši stari motivi mogu uklopiti i osavremeniti“...
Čega sve ima u trebinjskim oazama zelenila: STARI I RIJETKI, PAŽNJE VRIJEDNI
„Platani su uvijek bili u prvom planu. Svi znamo za njih. One najpoznatije je sadila Austrija. Kasnije smo ih sadili i mi. To je moćno drvo, gorostas. Lijepo i prilagodljivo, zaista drvo vrijedno pažnje. Ali Austrija nam je donijela i alepske borove, zatim murve, čemprese, divlji kesten, bagrem, nešto i crnog bora...“ Ovako našu priču o trebinjskoj urbanoj hortikulturi počinje Persa Aleksić, naša sugrađanka koja je svoj radni vijek, u nadležnoj službi preduzeća „Komunalno“ Trebinje, posvetila podizanju i održavanju gradskog zelenila. U šetnji sa Persom saznaćemo čega sve to ima zanimljivog u trebinjskim oazama zelenila i koja su to stara i rijetka, posebno vrijedna stabla...
Crtice iz našeg arhiva (11): ZAČECI DVIJE VELIKE KULTURNE TRADICIJE
„Dučićeve večeri poezije“ ove godine održane su po 55. put. Zato u crticama iz arhiva našeg lista podsjećamo na tri oktobarska dana iz davne 1968. godine, kada su održane prve Večeri. Sjetićemo se i osmomartovske svečanosti iz 1971. kada je nakon decenija gradnje Trebinje konačno dobilo reprezentativan Dom kulture. Zahvaljujući ovom zdanju, samo godinu kasnije, ovdje se začinje još jedna važna i danas živa kulturna tradicija –Trebinju je povjereno domaćinstvo završne smotre dramskih amatera Jugoslavije. Te 1972. godine postali smo festivalski grad...
OKUKE IZMEĐU KAMENA IZ ULOGA I KAMENA IZ PREDOLJA
Znate li da u selu Predolju kod Berkovića stoji spomenik na kome je uklesano da Marko Okuka poživje 127 godina? Ko bješe taj čovjek za koga potomci tvrde da je oženio Milevu Vrtikapu iz ljubinjskog sela Ivice, s njom stekao četiri sina, pa kao turski vojnik dobio tapiju da kupi jedno imanje i da se osamostali? Njegov kameni spomenik je drugi, gotovo mitski značajan kamen u bratstvu Okuka. A o onom prvom Okukinom kamenu, onom u Ulogu, pjesmu je napisao moj školski drug Đorđo Sladoje...
Ovo su samo neke od priča iz novembarskog broja našeg lista. Potražite na kioscima vaš “Glas Trebinja” za samo marku i po!
