Novi soj koronavirusa, koji je potekao iz Kine i proširio se na više od stotinu zemalja širom sveta, a zbog brzog širenja Svetska zdravstvena organizacija proglasila je pandemiju Kovida-19.

Kuga-1.jpg (271 KB)

Iznenadno širenje novog virusa može da posluži i kao podsetnik da je čovečanstvo kroz istoriju preživelo veliki broj epidemija i pandemija, koje su prouzrokovale veliki broj smrti.

Crna smrt

Kuga je jedan od najvećih ubica u čovekovoj istoriji. Uzrokuje je bakterija Yersinia pestis, koja može da zarazi čoveka preko buve orijentalnog pacova. Tokom ljudske istorije uzrokovala je smrt stotina miliona ljudi.

Iako se kuga vraćala u više navrata, dve najveće epidemije ostale su u istoriji zabeležene kao: Justinijanova kuga i Crna smrt.

Prva je izbila u šestom veku i prvo zahvatila Vizantijsko carstvo, da bi se nakon toga proširila na Sasanidsko carstvo, a potom na čitavo Sredozemlje i ostatak sveta. Vrhunac je dostigla u Konstantinopolju 541–542. godine, a u narednih 250 godina bilo je još nekoliko povremenih epidemija.

Usmrtila je između trideset i pedeset miliona ljudi, što je bila skoro polovina stanovništva tadašnje Azije, Severne Afrike i Evrope.

Druga pandemija kuge koja je zahvatila srednjovekovnu Evropu ubila je između 75 i 200 miliona ljudi. Vrhunac je dostigla 1347–1351. godine. Dobra ilustracija koliko je ljudi umrlo jeste da je Evropi trebalo 200 godina da se broj stanovnika vrati na nivo od pre izbijanja pandemije.

Boginje

Variola Vera Major i Veriola Vera Minor izuzetno su zarazne virusne bolesti. Prvi tip poznatiji je kao Velike boginje, koje izazivaju smrt 20 do 40 odsto zaraženih. Preživeli najčešće ostaju unakažene kože, sa delimičnim ili potpunim slepilom.

Spanski-grip-1.jpg (213 KB)

Početni simptomi bolesti su groznica i povraćanje, praćeni čirevima u ustima i osipom na koži, koji nakon toga sazreva u velike, okrugle bubuljice koje vremenom pucaju i otpadaju. Virus veoma agresivno napada ćelije kože, a od kada bubuljice izbiju na koži bolest može da se razvije u četiri osnovna tipa: osnovne boginje (90 odsto slučajeva), promenjene, hemoragične i maligne. Poslednja dva tipa obično uzrokuju smrt.

Velike boginje nisu imale posebno jake pandemije, ali se javljaju tokom velikog dela ljudske istorije. Samo tokom 18. veka svake godine od velikih boginja umiralo je oko 400.000 ljudi godišnje. U poslednjih 100 godina pre iskorenjivanja, velike boginje odnele su 500 miliona života, a samo u 20. veku oko 300 miliona.

Tokom španskog osvajanja Novog sveta, evropski kolonizatori doneli su virus boginja na američki kontinent, na koji domorodačko stanovništvo nije razvilo nikakav imunitet. Velike i male boginje pokosile su stanovništvo usmrtivši većinu domorodačkog stanovništva.

Još krajem 18. veka otkriveno je da vakcinacija može da spreči velike boginje, a pošto virus inficira isključivo ljude, ukoliko bi se iskorenio ne bi mogao da se vrati. Svetska zdravstvena organizacija intenzivirala je napore vakcinacije 1967. i već 1980. godine velike boginje su zvanično iskorenjene.

Kokolictli

Poput ebole ili denge groznice, virusne hemoragijske groznice veoma su zarazne, uporne i u velikom procentu smrtonosne. Iako Veliki pomor u Srednjoj Americi tokom 16. veka ne može da se podvede pod pandemiju jer se nije proširio širom sveta, broj preminulih čini ga jednom od najubitačnijih epidemija.

Zaraza je između 1545. i 1548. godine odnela između pet i petnaest miliona domorodačkog stanovništva, čime je postala najgora epidemija u istoriji tog dela sveta.

Asteci su ga nazvali „kokolictli“, odnosno Veliki pomor, a istoričari i stručnjaci smatraju da je uzrok bila virusna hemoragijska groznica, koju je uzrokovala snažne bolove u grudima i stomaku, snažne grčeve, tremore i dizenteriju.

Male boginje

Morbili su izuzetno zarazno virusno oboljenje, a do 90 odsto svetske populacije zarazilo se tom bolešću do svoje 15 godine. Pre nego što je počela vakcinacija, desetine miliona dece godišnje obolevalo je od malih boginja.

Spanski-grip.jpg (182 KB)

Kao i velike boginje (sa kojima nemaju mnogo veze), male boginje nisu imale posebno intenzivne pandemije već su prisutne tokom velikog dela istorije. Morbili su u proteklih 150 godina ubili više od dvesta miliona ljudi.

Bolest uzrokuje malaksalost, opštu slabost, groznicu, zapaljenje vežnjače i sluzokože disajnih organa, kao i karakterističan osip po koži. U nekim slučajevima virus može da dovede do zapaljenja pluća i meningitisa.

Tuberkuloza

Još jedna endemska bolest široko rasprostranjena po svetu, koja je tek u 20. veku pojavom antibiotika streptomicina postala izlečiva. Ukoliko se ne leči, smrtnost je oko 50 odsto. Uzrokuje je bakterija, od koje je, kako se procenjuje, zaražena četvrtina svetske populacije, ali u većini slučajeva nije aktivna.

Tokom 19. veka u nekoliko epidemija, tuberkuloza je odnela više od četvrtine odraslog stanovništva. Čak i danas, širom sveta oko osam miliona ljudi oboli, a dva miliona umre. Procenjuje se da je u 20. veku ubila više od sto miliona ljudi.

Pandemije gripa

Iako su sezonske epidemije influence uobičajena stvar, virus je u određenim periodima dovodio do pandemija, kojih je samo u 20. veku bilo tri.

Španski grip izazvao je smrtonosni podtip H1N1 virusa u periodu od 1918. do 1920. godine. Virus je zarazio oko pola milijarde ljudi, a pokosio je između pedeset i sto miliona. Za razliku od uobičajenog gripa, koji pretežno napada decu i stare, španski grip je takođe izazivao ozbiljne probleme za mlade ljude, kao i one koji nisu imali narušen imuni sistem.

Azijski grip bila je pandemija influence A od H2N2 podtipa, koja je izbila u Kini 1956. i trajala do 1958. godine. Proširio se većim delom Kine do Hongkonga i Singapura i u SAD. Svetska zdravstvena organizacija kaže da je umrlo oko dva miliona ljudi.

Hongkoški grip bila je pandemija gripa izazvana sojem H3N2 virusa influenca A. Od 13. jula 1968. godine kada je prijavljen prvi slučaj, trebalo je 17 dana dok se nije proširio u Singapur i Vijetnam, a u naredna tri meseca postao je globalan problem. Uprkos niskoj stopi smrtnosti (0,5 odsto) oko milion ljudi je umrlo, uključujući 500.000 samo u Hongkongu.

Pandemija HIV-a

Prvi put identifikovan u afričkoj državi Kongo 1976. godine, HIV je postao globalna pandemija, a od 1981. godine odneo je više od 36 miliona života. Trenutno je zaraženo između 31 i 36 miliona osoba, od čega 21 u subsaharskoj Africi.