Naša sugrađanka, poetesa i prozaista Nataša Stanić bila je gost novog izdanja emisije „Blago cara Radovana“, nakon nedavne promocije njenih nagrađivanih knjiga – lirske proze „Krešendo kiše“, romana „Gde je konac, Arijadna“ i zbirke pjesama „Kosovski krici“ u Narodnoj biblioteci Trebinje.
Stanićeva, iza koje je šest knjiga poezije i proze, ističe da stvara iz duboke vjere.
„U ’Krešendu kiše’, koji su moji ’Znakovi pored puta’ podsjećam na zapis na vrhu Akonkagve – svaki vrh je lako osvojiti ako imate Boga za vodiča. U ovoj rečenici se nalazi svekolika mudrost i istina, to je putokaz koji vodi do cilja jer je bezbroj prepreka koje u životu treba savladati. Imamo svoj krst koji nosimo, ali i vjeru i snagu da izdržimo na putu stradanja“, pojašnjava za Radio Trebinje.
Roman „Gde je konac, Arijadna“ prati sudbinu pojedinca u brojnim ratovima na našim prostorima, ali i kolektivno stradanje našeg naroda, koje se iznova ponavlja.
„Mnogo se više našem narodu lošeg desilo nego što smo u stanju da kažemo, dugo vijekova ćutimo. Zato treba više da kazujemo istinu“, smatra naš sagovornik.
Zbirku „Kosovski krici“, u kojem krik nije za izgubljenim već vaskrslim Kosovom, još u rukopisu, pročitao je i pohvalio blaženočivši vladika Atanasije.
„Puno mi znači podrška vladike Atanasija. Božija je promisao, vjerujem, što je knjiga objavljena u vrijeme njegovog upokojenja. Vladika Atanasije je puno učinio za naš stradalni narod i u Hercegovini i na Kosovu i Metohiji, veliki je čovjek, u svakom pogledu, a mi ostali smo samo ’mutavi’, kako nas je nazivao. Kosovo je naša velika rana, ali i dokaz našeg trajanja, naš indentitet, to je srpski Jerusalim. Recenzent mog romana Nevena Milosavljević je divna, mlada žena, sa troje djece, koja živi i radi na Kosovu i Metohiji. Ona svojim postojanjem dokazuje optimizam na kraju moje poeme, da ima nade za vaskrslo Kosovo“, ističe naša talentovana sugrađanka.
U rukopisu već ima spremnu novu zbirku poezije, započela je i novi roman, a piše i zapažene kratke priče.
Razgovarala Vlatka Musić.
