Krajem februara ove godine bioskopska sala trebinjskog Kulturnog centra bila je premala da primi sve ljubitelje sedme umjetnosti na premijeru filma „Nijanse“, trebinjskih osnovaca i srednjoškolaca, polaznika škole glume Dramskog studija Kulturne scene „Male stvari“. U tridesetak minuta, koliko traje njihov prvi kratkometražni film, na veoma potresan način progovorili su o, na žalost, sve češćem problemu današnjice – vršnjačkom nasilju. Ali i nasilju uopšte, kao ozbiljnom društvenom problemu. Otud i premijera filma, 25. februara na Svjetski dan kojim se skreće pažnja na problem nasilja i dalekosežne posljedice koje ono ostavlja.
I kada se učini da je najlakše skrenuti pogled i ostati tih, razoružava svijest ovih divnih mladih ljudi da ćutati na nasilje nikada nije odgovor, već da je važno biti čovjek onda kada je potrebno. Pružiti ruku prijateljstva, a naročito znati da se jedino ljubavlju, razgovorom i razumijevanjem dolazi do rješenja. Sa druge strane, bez riječi ostavlja i njihov zreo pogled na svijet kojim su okruženi. Mogućnost da savremene tehnologije, toliko im bliske, ipak upotrijebe na pravi način, kreirajući izrazito potresnu i emotivno slojevitu priču, koju su, moramo naglasiti, iznijeli na visini zadatka!
Ideja je realizovana prema scenariju Dušana Sušića, u režiji Iva Karadžića Neveša, kao i pomoćnika režije Viktora Joksimovića, glavnih aktera. U filmu su igrali i Mihajlo Sparavalo, Luka Gurović, Anđela Pejović, Nađa Jokanović, Uroš Sušić i Darko Kurtović, iskusni glumac i uvijek rada podrška kolegama, naročito mladim.
Dušan, učenik prvog razreda srednje Medicinske škole i Ivo, deveti razred osnovne škole, imaju tek 15 godina, a samo godinu od njih stariji je Viktor, učenik drugog razreda srednje Tehničke škole, smjer Informacione tehnologije. Sva trojica sa priličnim glumačkim iskustvom. Ipak, pored ljubavi prema glumi na ovakav poduhvat, najprije ih je navela želja da skrenu pažnju na ovaj gorući problem, ali i da, bez osude, probude emocije i pokažu da biti čovjek nije teško.
Dušan Sušić, Ivo Karadžić Neveš i Viktor Joksimović
„Ideja za temu filma nastala je nakon što nam je naš mentor glume Željko Milošević ispričao nešto više o nijansama vršnjačkog nasilja. Nedugo zatim Ivo i ja smo odlučili da to adaptiramo u kratki film. Počeo sam da pišem scenario, Ivo da režira, Viktor nam se pridružio i tako smo krenuli. Sve smo radili u dogovoru, a zadnja scena potpuno je moja. Želim reći da je sve čista mašta i nije povezano sa stvarnim događajima. Ova problematika našoj generaciji je, na žalost, bliska, iako ne bi trebala biti“, uvodi nas u čitav projekat Dušan Sušić, dodajući da iako su veći dio scenarija radili zajedničkim snagama, drugi dio inspirisan je sličnim temama odavno zastupljenim u našoj i svjetskoj kinematografiji.
Dušan, koga gluma privlači od njegove pete godine, a iza sebe ima više predstava i glumačkih nagrada, u filmu „Nijanse“ tumači negativca. Igrati jedan takav lik, nimalo nalik njemu, a na koji je toliko upečatljivo odgovorio, predstavljalo je, reče nam, izazov koji se ne odbija.
„Nije mi bilo jednostavno ući u ovu ulogu. Radi se o nekome ko je moja potpuna suprotnost, zbog čega sam joj se od svih dosadašnjih najviše posvetio. Sa te strane mi je bila najteža, pa nekako i najdraža. Ono što mi je jako važno i čemu se nadam je da će gledaoci u Dući prepoznati sve loše strane njegovih postupaka i da će naš film kod današnje generacije probuditi svijest da se odmaknu od nasilja, da to nikada ne čine, već da budu oni koji će uraditi nešto da nasilje spriječe“, kaže nam ovaj izuzetno talentovani momak, ozbiljnog pristupa glumi, dodajući da komplimente za ovo glumačko ostvarenje prevashodno doživljava kao dodatni motiv da još više uči i radi na sebi.
Pored toga, imao je priliku da u filmu glumi i sa bratom Urošem, što naziva posebno dragim iskustvom.
„Bilo mi je zanimljivo da igram sa bratom i drago mi je što su ga ljudi mnogo pohvalili, zaslužio je. Puno nam je pomogao, kao i svi drugi koji su cijelo vrijeme bili uz nas. Na prvom mjestu naše porodice, a zatim veliku zahvalnost dugujemo i Gradskoj upravi Trebinje, Slađani Skočajić, načelniku Odjeljenja za kulturu i Miljanu Vukoviću, direktoru Kulturnog centra. Bez njih premijera ne bi bila moguća“.
U SVIJETU GLUME OD NAJRANIJEG DJETINJSTVA
Dušan Sušić je za predstave Dramskog studija Kulturne scene „Male stvari“ – „Put po svijetu“ i „Mala princeza“ dobio nagrade za najboljeg glumca na Festivalu dječijeg dramskog stvaralaštva u Doboju, odnosno 25. Festivalu dječijeg teatra BiH, što govori u prilog, ne samo njegovoj ljubavi, nego i posvećenosti glumi. Kao posebno iskustvo izdvaja lutkarsku predstavu „Crvenkapa“, sa kojom su prošle godine gostovali na Međunarodnom festivalu u Rusiji „Lutka u dječijim rukama“.
„Imao sam pet godina kada su vaspitačice u vrtiću predložile mojoj majci da se upišem na glumu. Do sada sam igrao u predstavama „Buđenje“ po režiji i tekstu Marije Đajić, kao i mnogo pozorišnih komada u režiji Željka Miloševića: „Put po svijetu“, „Šašava ordinacija“, „Smiješna bajka“, „Mala princeza“ i naravno „Crvenkapa“, lutkarska predstava meni i Ivu, po mnogo čemu jedinstveno iskustvo! Gluma me oduvijek privlači i volio bih da nastavim tim putem. Razmišljam da li odabrati Fakultet dramskih umjetnosti ili možda Lutkarsku akademiju u Sant Perterburgu“.
Lutkarsku predstavu „Crvenkapa“, neponovljivim doživljajem naziva i Ivo Karadžić Neveš, za koju je u Trsteniku na osmom Međunarodnom festivalu dječijeg dramskog stvaralaštva „Moravski cvetić“ dobio nagradu za glavnu mušku ulogu. Glumom se bavi deset godina, a kao budući poziv trenutno razmišlja i o režiji.
„U prvom razredu osnovne škole upisao sam se na glumačku sekciju, a onda u Dramski studio „Male stvari“. Glumio sam u skoro istim predstavama u kojima i Dušan i Viktor. Gluma me privlači, ali radeći naš film mnogo sam zavolio i režiju, tako da sada nisam siguran šta bih odabrao. Fotografija mi je hobi i posebno iskustvo mi je bilo što sam za „Nijanse“ napravio plakat. Sve je povezano, pa vidjećemo“.
U svijet glume i Viktor Joksimović zakoračio je rano, još u osnovnoj školi. Da se pronašao, ukazuje da je izuzev pozorišnih predstava i filma „Nijanse“, imao priliku da bude i dio ekipe koja je kreirala projekat Studentski film.
„Kao manji učestvovao sam na mnogim dječijim muzičkim festivalima. Muzika me privlačila, a onda sam čuo za školu glume i odlučio da se upišem. Od starta mi je bilo zanimljivo i tu sam već devet godina. Glumio sam u dosta predstava, kao i u studentskom filmskom projektu i svako iskustvo mi je dragocjeno. Što se tiče izbora u budućnosti, još nisam siguran. Za sada ostajem u glumi!“
Ivo Karadžić Neveš, osim što je režirao film, tumačio je lik dječaka žrtve i kako nam priča, iako je na pozorišnim daskama do sada imao slična iskustva, ova uloga bila mu je posve drugačija.
„Kada smo dijelili uloge složili smo se da glumim tog dječaka koga drugi maltretiraju. Po blagoj prirodi dosta je nalik meni, a i na sceni sam već imao slične uloge. Međutim, ovdje sam shvatio da moram mnogo jače iznijeti emocije pa mi je sa te strane bilo zahtijevno. Dao sam puno od sebe, iako mislim da je moglo bolje“, skromno nam kaže Ivo, koji je do sada igrao u više pozorišnih predstava te ima i glumačko priznanje.
Posebnost njegovog rada na filmu „Nijanse“, dodaje, čini režija pa ne krije radost i zahvalnost na prilici koju je dobio.
„U početku smo se svi oprobali u režiji, a na kraju je taj posao Dušan prepustio meni, uz Viktora koji mi je pomagao. Što se tiče snimanja, koristili smo profesionalnu kameru i tu nam je pomogao naš prijatelj Damjan Rikalo. Nismo imali prijašnjeg iskustva i najveći problem u filmu nam je zvuk. Ipak, s obzirom na naš mali budžet, mislim da je na kraju sve ispalo dobro. Ljudi su pohvalili kadrove, da je većina scena dinamična i zadovoljan sam onim što smo uradili“, dodaje ovaj osnovac, za koga s punim pravom kažemo da se u prvom rediteljskom poduhvatu odlično snašao.
Među njima važno mjesto pripalo je i Viktoru Joksimoviću, čija odlična interpretacija predstavlja prijeko potrebnu antitezu u tmurnoj svakodnevici vršnjačkog i svakog drugog oblika nasilja. Biti onaj koji staje na ispravnu stranu i hrabro progovara za dobrobit drugoga, biti pravi prijatelj, iskonski je gest koji poništava svaki čin nasilja, ne dozvoljavajući mu da kod žrtve izbriše nijanse ljudskosti.
„Moj lik kroz cijeli film predstavlja onu pozitivnu stranu, odnosno važno utočište za žrtvu. On je taj koji je tu da podigne svijest o žrtvama vršnjačkog nasilja i da ukaže da nisu sami, da uvijek postoji neko kome mogu da se obrate i da dobiju pomoć. Generalno, iz mog teksta se i vadi pouka filma, jer su te mirnije scene između mog i Ivovog lika glavna poenta cijele priče – da niko zbog nasilja ne smije postati sjenka od čovjeka koji je bio. Sa glumačke strane nije mi bilo zahtijevno pošto sam po prirodi mirnija osoba i u životu bih uvijek postupio poput lika koga igram“, kaže nam Viktor, kome ovo, takođe, nije prvo glumačko ostvarenje, ali shodno tematici, jeste posebno važno.
Biti pomoćnik režije, dodaje, nezaoboravno je iskustvo, a ono što ga je naročito ganulo, ističe, su divne reakcije publike na priču koju su mjesecima zdušno radili.
„Ono što je najvažnije, film je probudio emocije i drago nam je što je toliko ljudi došlo da vidi i podrži naš projekat. Kada smo vidjeli punu bioskopsku salu, a poslije čuli da niko nije ostao imun na poruku filma, bio sam baš srećan i drago mi je da su „Nijanse“ prihvaćene onako kako treba – sa puno empatije!“
MALI DOPRINOS VELIKOG NOVOG NARAŠTAJA
„Reakcije na film premašile su sva naša očekivanja. Mi smo samo željeli da to bude nešto naše, mali doprinos na stvarnost kojom smo okruženi. Otkako je film izašao na YouTube mnogi su nam rekli da su film pogledali i po nekoliko puta i da nisu ostali ravnodušni, što nam daje motivaciju da se još više trudimo za svaki sljedeći. To je ujedno i prilika da budemo bolji i da sve čime nismo zadovoljni sada, popravimo u nekom idućem filmu“, uglas kažu Dušan, Viktor i Ivo.
Film su snimali oko četiri mjeseca, a ukupno uz montažu, cijeli proces trajao je nekih pola godine. Ova uigrana ekipa, koju pored glume, povezuje i dugogodišnje prijateljstvo, ne krije da im je snimanje bilo zabavno i zanimljivo, ali i veoma poučno.
„Najteže nam je bilo na početku. Scene su tražile ozbiljnost i trebalo nam je vremena da se uhodamo. Najzabavnije je bilo druženje na setu, mnogo smijeha, ali i razmišljanja kako da sve uradimo odgovorno s obzirom na temu. Bilo nam je važno da na emotivan način prikažemo koliko je nasilje tragično po svakoga i kakve posljedice ostavlja. Posebno uzbuđenje nam je bilo pred premijeru. Izgurali smo i nadamo se da će naša poruka stići do svakoga“, podvlače mladi glumci Viktor, Dušan i Ivo.
Film „Nijanse“ dostupan je i na YouTube-u, a ova nadarena mladost ovdje se ne zaustavlja i uveliko se spremaju za realizaciju novog ostvarenja. Otkrili su nam tek toliko da će tema biti posve drugačija. A šta god da odaberu, znamo da će imati isti pristup – iskrenost i plemeniti cilj. Jer, njihov osjećaj za druge, primjer je kojim su pokazali koliko je važno pustiti glas. Glas koji dolazi iz čistog srca, bez skrivenih namjera, jasan, a nadamo se i dovoljno glasan da dopre gdje treba. A kada su oni imali hrabrosti da progovore, mi moramo imati još više da ih čujemo!
