Poemu „Kanada je to“ sam napisao prije četiri godine i objavio na raznim sajtovima po svijetu, a nisam se potpisao. Pustio sam je neka se sama „brani“ i bolje od svih preporuka. Poslije mnogo pregleda nakon godinu dana, na književnoj večeri u „Kolarcu“ u Beogradu je govorila Ivana Žigon i tada sam otkrio da sam ja autor. Poslije su napravljeni spotovi i govorili su je meni dragi ljudi Badi Đogović i Biljana Đurić. Ko bi to mogao bolje od cijenjenog profesora Delića proniknuti ne samo u poemu, već i u porive straha i ljubavi prema svojoj grudi. To nije stara već vječita tema odlaska, to je jednostavno postao način življenja, gotovo svi misle ili bi negdje išli, posebno mladi ljudi. Ne potcjenjujte mlade, mlada krv vri, oni ne mogu i ne žele da čekaju bolje, jer gdje god da žive oni su u vezi sa cijelim svijetom ako žele. Lijepo neko reče „studirajte ljude koji se bune“. Sve drugo, drukčije je u poemi „Kanada je to“: „Ovdje krivca nema, /sažvakano zube kvari. /Karma se ugodno servira, /a čovjek je osuđen na slobodu“...
Novica Telebak Teni
Čovječe,
rekao sam, Kanada je to.
Šta će ti te krpice, sandale i čarape?
Šta će ti voštane igračke,
kućice, vozići i vodenica?
Tamo sve ima.
Igračaka ima, velikih i većih od pravih
i to od leda, snijega i nikada se ne tope.
Toplu odjeću od vražije kože i obuću
i sve drugo zadužuješ čim stigneš.
Tamo sve ima.
Kanada je to.
Majka lagano k'o svetu naforu
dodaje malu vodenicu
i vezan jastuk punjen travama.
Sine, vodenicu pokaži djeci.
Tamo vode ne teku.
U jastuku su naše trave.
Ova ti je za ovo,
ova ti je za ono,
a pomiješana ova i ona
ti je za sve.
Vriju i grgolje riječi,
potiljak puca od naboja i bola.
Kao da ga ona tamo tjera.
Zaboravi se i prijekorno majci reče:
„Šta je dobro za glavu i san?“.
A starica prozračna ko naše nebo,
nježno ko nekad nagnu se i tiho reče:
„Moj sine za glavu ti treba jastuk,
a za dobar san vodenica“.
Grlenom knedlom podvezuje vreću
u rastanku snoviđenja ima.
Velika ptica u mjestu kriješti,
svi mašu samo majka po strani se grči,
svima je teško samo ocu nije...,
na vrijeme umrije.
Letim i sanjam da se rađam i pjevam,
a drugi plaču.
Tamo svega ima.
Kanada je to.
I drugi su našli
pojilište neostvarene ljubavi,
letim i ja.
Od čeone kosti predaka
sačinio sam morsko jedro,
razlomio rodnu pogaču.
Stigao sam, zar ne vidite?
Evo nepregledne svjetlosti,
od koje se ništa ne vidi.
Ima svega i sve ti lako daju.
Brzo se otapa naša okamenjena stvarnost,
smislenost je đavolja rabota,
duhovna sablast se ne zabranjuje,
svoja zaboravnost se nagrađuje.
Ovdje svega ima.
Kanada je to.
Gladna pčela se tuđim medom vraća,
prvorodni grijeh je sve razumjeti,
kada shvatiš već je kasno.
Prostranstvom se ne vlada širinom,
već smislenom jakom manjinom.
Ako ih već imaš ili djecu stvaraš
brzo si protrula grana
sa koje se i zadnji plod bere.
Mlada plodnost puni
bezdušnu prašinu.
Evo radosti, evo rose
evo nama našeg roda.
Garav, žut, kos i bos
svak’ ti može biti rod.
Gvinejac, Indijac, Tajlanđanin,
il’ne daj Bože svoj.
Djeca se našim jezikom služe
ako neko viđen u goste dođe.
Kada se sve u kući otme,
tad nevoljan kaže:
„Ništa više nije bitno
samo da je na dvije noge
i nek’ je čovjek“.
Ovdje svega ima.
Kanada je to.
Za tovara više nisam
leđa škripe, jugovinu traže,
selio bih tamo u tu ljepotu.
Kako ti je tamo,
kada ti je ovdje lijepo?
Sad razumijem što mi majka
samo vrapce hrani.
U kolopletu vremena i rada
upokojiše se mnogi nejaki i mladi
po grobovima ih potraži.
Samo napuštena majka i zalutala pčela
umiru u zraku.
Ovdje praživot nije duhovna volja već nevolja.
Raspolućen hodim
da l’ idem kod vas od nas
il’ od sebe sebi
ili svugdje, a nigdje.
Gdje je onaj zanos
što se pretočio u novac,
te preraste u gordost
a ona raste, raste li da zauzme Božije mjesto.
Evo bolne rane što u grob vodi.
Prometej se na mit navikava
taština se sa zovom srela
da l’ u grob domovine
il’ garevina, pa tu u more.
„Ovdje, ovdje jeftinije je
ko će ga voditi tamo?
U more, u more
naš je tata volio more.“
Ovdje svega ima.
Kanada je to.
Ovdje krivca nema,
sažvakano zube kvari.
Karma se ugodno servira,
a čovjek je osuđen na slobodu.
Kanada nije prirodna razvalina,
već vijenac zemaljskih ljepota.
Gospod je jednako Velik kad stvara,
otvara i od čovjeka skriva.
Planina je u čovjeku,
a vjetar u domovini.
Izvor nije samo voda,
već rađanje.
Ovdje svega ima.
Kanada je to.
Sve si mi dala, a djecu uzela...
