Odjeljenje za ginekologiju i akušerstvo kao primarni cilj ima pružanje što bolje i kvalitetnije usluge, bilo da su u pitanju porodilje ili pacijenti sa nekim drugim ginekološkim problemima. Svjesni da svaki dan nosi nove izazove, u opremu i kadar ulažu sve više pa zato i ne čudi što broj porođaja u trebinjskom porodilištu ima uzlaznu putanju, a ljekari i babice sve više posla. Čini se, trebinjskim ginekolozima je dan kratak, prepun stresa i odricanja, ali sa krajnjim ciljem koji je vrijedan svake žrtve. Ipak, i pored svih obaveza, doktorica Marija Andrić, načelnica Odjeljenja za ginekologiju i akušerstvo je izdvojila vrijeme i pokušala da nam približi odjeljenje koje vodi.
„Veliki je teret i odgovornost biti načelnik, prije svega što sam došla na čelo odjeljenja koje nije bilo uređeno i u koje je izgubljeno povjerenje. Sada je na doktorici Kseniji Grubač Čorlija i meni, mladim ljekarima, da to povjerenje izgradimo. Sam posao načelnika donosi dodatne odgovornosti pa sam odgovorna i za organizaciju rada cijele službe. Sa druge strane, ova pozicija je izazov i prilika za mlade ljude da se dokažu. S obzirom da kod nas ne postoji sistem dežurstva nego pripravnosti, to je dodatno otežavajuća okolnost jer minimum 15 dana u mjesecu morate biti dostupni za sve što se dešava u bilo koje doba dana i noći“, kaže doktorica Marija.
Iako svaka hirurška grana zahtijeva mnogo odricanja, čini se da ginekologija ipak prednjači s obzirom da ginekologa u porođajnoj sali nijedan kolega ne može zamijeniti. Ova mlada ljekarka ujedno ističe i važnost ginekološko-akušerskih sestara odnosno babica koje su prve u kontaktu sa pacijentom, te moraju da prepoznaju akutna stanja i pozovu doktore. To je, kaže, veoma stresna situacija i za ljekare i za babice i svaki minut se čini kao da sati prolaze.
Ovo odjeljenje danas broji četiri ginekologa, jednog doktora na specijalizaciji, a očekuju još jednu specijalizaciju ove godine. Ipak, doktorica Andrić ističe da bi još jedan ili dva ginekologa-akušera značajno poboljšali stanje na ovom odjeljenju i svako od njih bi bio malo rasterećeniji. Ovim sistemom rada, kaže, njih četvoro uspijevaju da odgovore svim potrebama pacijenata, ali je na duge staze opterećujuće kada uvijek morate da budete dostupni.
„Dok moja koleginica i ja nismo došle na odjeljenju su radile samo dvije doktorice, a jedan ljekar iz penzije je dolazio dva dana u nedjelji kako bi im pomogao i odradio veliki dio operativnog programa. Oprema je u velikoj mjeri obnovljena, mada uvijek postoji nešto što bi se dodatno moglo nabaviti. Tako smo za porođajnu salu dobili novi porođajni sto, setove za epiziotomiju za završavanje porođaja kao i vakuum ekstraktor. Takođe smo nabavili i dva nova CTG aparata dok je nabavka novog ultrazvučnog aparata u proceduri. Uz to, dobili smo i instrumente za laparoskopiju međutim na tom polju nam uvijek nešto nedostaje s obzirom da je to potrošni materijal koji se lako kvari i ošteti tako da ih redovno zamjenjujemo“.
Doktorica Marija je posebno ponosna na projekat „Škola za trudnice“ koja je zapravo dvodnevno predavanje svakog mjeseca i gdje se trudnice upoznaju sa načinom rada na odjeljenju od samog prijema pa do poroda i nakon toga.
„S obzirom da je Trebinje mala sredina gdje ovo još nije zaživjelo, odziv trudnica je zaista odličan. Veliki benefit ovog kursa je povratna informacija koju dobijemo na porođaju gdje trudnice koje su pohađale školu sarađuju mnogo bolje od onih koje nisu. Takođe, za organizovanje Škole za trudnice imam pomoć od nekoliko babica koje budućim majkama prenesu informacije o njezi novorođenčeta i dojenju i primijetim koliko im to znači kad odu kući, naročito prvorotkama“, priča nam ova mlada doktorica svjesna značaja onoga što radi za trudnice, jer naposlijetku, najbitnije je da trudnice, a kasnije i porodilje osjete da im je neko posvećen u potpunosti i da želi da ih pripremi za ono što ih čeka u porođajnoj sali.
Pored toga što doktorica Marija Andrić, zajedno sa svojim kolegama, kroz Školu za trudnice teži da naše sugrađanke pripremi i približi im kako sve izgleda u porođajnoj sali, priznaje, svjesna je koliko je važno ulagati i u edukaciju kadra, kako ljekara tako i medicinskih sestara i babica.
„Prošle godine je najmlađa babica išla na Univerzitetski klinički centar u Banjaluci i mnogo toga što je tamo naučila uspjela je da primijeni ovdje i uvede novitete na naše odjeljenje. Nekoliko babica išlo je na edukaciju reanimacije novorođenčeta u Banjaluku i na Jahorinu i veoma su zadovoljne jer iskustvo i znanje koje su tamo stekle praktično su upotrijebile u našoj bolnici. Sa druge strane, ljekari imaju svake godine svoje kongrese i ginekološke nedjelje koje ja lično ne propuštam jer tu čujete zbirne utiske iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, Slovenije... S obzirom da je medicina živa materija koja se konstantno mijenja i donose se novi stavovi, vodiči i protokoli, edukacije nam mnogo znače jer je to jedini način da budemo savremeni“, kaže doktorica, svjesna nedostataka na odjeljenju koje vodi i spremna na cjelodnevni rad kako bi ga osavremenila i povratila povjerenje pacijenata.
NAČELNICA PREDUZELA INICIJATIVU
U Bolnici Trebinje nikada nije samostalno urađena laparoskopska operacija rješavanja ektopičnog graviditeta odnosno vanmaterične trudnoće. Prva koja koja se odvažila i uradila ovu operaciju bila je upravo doktorica Andrić, uz pomoć i asistenciju doktora Vlada Raševića, načelnika hirurgije sa ortopedijom, koji se bavi laparoskopskom operacijom žučne kese. Zatim su uslijedile još dvije operacije koje je izvela mlada i perspektivna načelnica odjeljenja i, rekli bismo, na taj način podigla svoje odjeljenje na jedan viši nivo.
„Drugu laparoskopsku operaciju rješavanja vanmaterične trudnoće, koja je jedno od najurgentnijih stanja u ginekologiji, uradila sam sa specijalizantom hirurgije, a treću sa koleginicom Ksenijom. Rekla bih da naše odjeljenje ide u pravom smjeru. Lijep je osjećaj kad znate da je taj aparat tu skoro 20 godina i da su svi ljekari imali mogućnost da urade tu laparoskopsku operaciju jer su mnogo duže od doktorice Ksenije i mene ulazili u salu sa doktorom Anđelićem i gledali operacije. S obzirom da nismo dugo u bolnici nije bilo lako skupiti hrabrosti i uraditi ovu operaciju, ali smo i veoma ponosne što je sve uspješno završeno i sve tri pacijentkinje su bile dobro, veoma brzo su izašle iz bolnice, a najbitnije je da je mnogo manja trauma tkiva, a samim tim brži oporavak pacijenta“, kaže doktorica Andrić, zadovoljna što je ova operacija napokon izvršena samostalno u našoj bolnici, a pritom svjesna da je upravo ovo prekretnica i za bolnicu i za pacijente.
„Porodilje od prošle godine imaju mogućnost da izaberu ljekara koji će ih porađati dok za pregled na CTG aparatu, sa kojim se počinje od 37. nedjelje, mogu svaki put drugog doktora da traže ukoliko žele. Ovakav način rada jeste opterećenje za nas, ali mislim da je to jedan od načina da se pacijenti vrate i da je upravo to uticalo na povećanje broja porođaja u našoj bolnici“, kaže načelnica ovog odjeljenja i navodi da je u trebinjskoj bolnici 2021. godine bilo 208 porođaja, 2022. godine 222, prošle godine 266 poroda, a ove godine je znatno veći broj porođaja nego prošle godine u isto doba.
PODRŠKA GOSTUJUĆIH LJEKARA NAM JE VEOMA ZNAČAJNA
„Trenutno na našem odjeljenju ordiniraju dva gostujuća ljekara, doktor Luka Anđelić i doktor Vladimir Pažin. Doktor Anđelić se bavi laparoskopskim operacijama i dolazi u Trebinje jednom u 15 dana kako bi uradio laparoskopske i histeroskopske operacije. Prilikom njegovog boravka u našoj bolnici prioritet imaju žene sa sterilitetom i one koje su u programu za vantjelesnu oplodnju. Lista čekanja je desetak do petnaest dana jer doktor ne može češće da dolazi, a i taj dan kad dođe ne možemo da radimo više od pet operacija kako ne bismo opteretili ni doktora Anđelića a ni našu službu većim brojem operacija. Pored doktora Anđelića, od velikog značaja nam je i dolazak doktora Pažina iz Ginekološko-akušerske klinike Narodni front. Kako je on ginekolog onkolog, bavi se rješavanjem maligniteta i radi najteže i najsloženije operacije. Dolazak ova dva ljekara nam je od krucijalnog značaja s obzirom da zahvaljujući njima imamo priliku da se ranije osposobimo i pokušamo da uradimo nešto što ne bismo mogli bez njihove pomoći i podrške“, ističe načelnica Odjeljenja za ginekologiju značaj gostujućih ljekara kako za njih kao doktore tako i za bolnicu, a prije svega za pacijente.
Doktorica ističe da je potpuno normalna pojava da svaki ljekar, u nekom trenutku, osjeti strah no to nije razlog da ne budu dovoljno djelotvorni i da dopuste da ih to sputava. Ovo je, kaže, posao koji se nosi kući, a strah i stres su sastavni dio njega. Ova mlada načelnica ginekologije navodi da joj je pomoć nekadašnjeg načelnika ovog odjeljenja, doktora Srdana Lugonje, od velikog značaja i da se ne libi da ga pita za savjet ili da se konsultuje sa njim. Tako joj je, sjeća se, upravo on ukazao da je potpuno normalno što je pod stresom i da će se sve više plašiti kako godine odmiču, ali ujedno je to karakteristika koja će od nje napraviti odličnog i cijenjenog ljekara ginekologa.
„Najstresnija situacija koja može da vam se desi je porod koji morate da završite hitnim carskim rezom, a anesteziolog radi po sistemu pripravnosti i čekamo ga da dođe od kuće. Nemoćni ste, ne možete ništa da uradite dok on ne dođe, vrijeme vam prolazi, minuti vam se čine kao sati, a u akušerstvu je svaka sekunda bitna. Nije lako opisati kolika je to koncentracija stresa u jednom ljekaru, kakav je osjećaj za jednog doktora da bude nemoćan u tako važnom trenutku. Ali, i najljepši osjećaj je biti u porođajnoj sali i vidjeti da je majka rodila živo i zdravo dijete. To ni sa čim ne može da se uporedi. U ginekologiji nikada nemate tako lijepe ishode kao u porodilištu. Naravno da su i na ginekologiji često pozitivni rezultati, u smislu izliječenja pacijenata, ali nemate tu satisfakciju i osjećaj kao u porođajnoj sali. Ujedno, kao što se ništa ne može porediti sa osjećajem kad sve dobro prođe u porođajnoj sali tako se ništa ne može porediti ni sa osjećajem kad se desi nešto loše“, zaključuje doktorica Marija Andrić.
Pored načelnice odjeljenja, svoje utiske i zapažanja nam je prenijela i Vesna Ninković koja je glavna medicinska sestra tri godine dok na Odjeljenju za ginekologiju i akušerstvo radi već 21 godinu. Iako posao ginekološko-akušerske sestre zahtijeva dosta rada, truda i odricanja, ističe, ništa joj nije teško i svaki dan na posao dolazi srećna što je baš ovo njen poziv. Kaže, bez obzira na sve što nosi dan na ovom odjeljenju, posao ginekološko-akušerske sestre je za nju najljepši.
„Porođaj i činjenica da prisustvujete rađanju jednog novog života su najljepši dio našeg posla. Trenutak kada beba zaplače je poseban doživljaj, to što u tom momentu osjećamo ne može se opisati nekome ko se nikad nije bavio ovim poslom. Svijest da ste pomogli da jedan novi život dođe na ovaj svijet i kad je ta beba pritom zdrava je nešto što se ne može uporediti ni sa čim. Zaista je divno raditi sa trudnicama i znam da sam za sebe izabrala pravi poziv, ne mogu da zamislim da se bavim nečim drugim. Ipak, ovaj posao se ne sastoji samo od lijepih priča. Radimo i sa pacijentima koji imaju maligna oboljenja i to su zaista stresne situacije. Nije lako isključiti se nakon radnog vremena i ne razmišljati o pacijentima koji su ostali na odjeljenju. Bez obzira što se svako od nas trudi da ovim pacijentima bude na raspolaganju i olakša im proces kroz koji prolaze, zaista je to situacija u kojoj se osjećate nemoćno i možete samo da se nadate da će što pre doći do izlečenja“, priča nam glavna medicinska sestra.
Vesna navodi da su uslovi za rad u Bolnici Trebinje i na Odjeljenju za ginekologiju i akušerstvo značajno poboljšani i da je odjeljenje renovirano, a dobili su i novu opremu. Jedino, podvlači, nedostaje im babica.
Glavna medicinska sestra ističe značaj svake edukacije na koju odu i sa koje se vrate sa nekim novitetima koji doprinose poboljšanju kvaliteta rada i pružanja usluga te su od koristi i njima i bolnici i pacijentima.
Evidentno je da se na Odjeljenju za ginekologiju i akušerstvo dešavaju promjene sa krajnjim ciljem povratka povjerenja pacijenata. Tako su mladi doktori spremni da, udruženim snagama sa iskusnijim kolegama, preduzmu inicijativu i bore se za unapređenje ovog odjeljenja, a samim tim i bolnice, čime bi se i broj pacijenata, prije svega porodilja, iz godine u godinu povećavao. Upornost, sposobnost, ambicija i čvrsta volja krase trebinjske ginekologe, a sa takvim kvalitetima moguće je postići sve. Jer, na kraju, ljubav prema poslu i želja da se pomogne pacijentima su imperativ, ali i ključni sastojak svakog uspjeha.
