„Vrlo je moguće, draga braćo i sestre, da je ovo drvo pred ovim hramom zasadio Sveti Vasilije. Ali se nije pod njim odmarao. Otuda i mi moramo da razumijemo da se čovjek rijetko kad odmara i hladuje pod drvetom koje je sam zasadio. Takva je valjda pravda… Možda je suvišno govoriti da mi pola srca ostaje ovdje i, htio ne htio, moram se vratiti jednog dana da ovdje umrem jer se ne mogu sahraniti u bijelom svijetu sa onom drugom polovinom srca...“
Ovo je jedna od poruka iz besjede i molitve Svetom Vasiliju episkopa zahumsko-hercegovačkog primorskog Grigorija kojom se danas u Mrkonjićima, na proslavi praznika najpoštovanijeg hercegovačkog svetitelja, duhovni pastir Hercegovine, glasom drhtavim od emocija i u suzama, oprostio od svog naroda.
Donosimo integralni audio zapis.
Radio Trebinje
