Švedski kralj Karl Gustav uručio je na ceremoniji u Stokholmu Nobelovu nagradu za književnost austrijskom piscu Peteru Handkeu.
Uz Handkea, nagradu za književnost ove godine dobila je i poljska književnica Olga Tokarčuk.
Prethodno je dodijeljena Nobelova nagrada za doprinos psihologiji za 2019. godinu koju su primili Vilijam Kejlin, ser Piter Retklif i Greg Semenca.
Priznanja za hemiju Švedske kraljevske akademije za dodjelu Nobelove nagrade uručena su Džonu Gudinafu, Stenliju Vitingemu i Akiri Jošino.
Nobelova nagrada za fiziku uručena je Džejmsu Piblsu, Majklu Mejoru i Didjeu Kelou.
Ranije danas, održana je ceremonija dodjele Nobelove nagrade za mir koja je uručena premijeru Etiopije Abiju Ahmedu.
Handke je inostrani član Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske od 2008. godine i Srpske akademije nauka i umetnosti od 2012. godine.
Odluka Švedske akademije da ovogodišnju Nobelovu nagradu za književnost dodijeli Handkeu naišla je na kritike dijela javnosti na Zapadu i Balkanu zbog navodne podrške koju je austrijski pisac pružao bivšem predsjedniku SR Jugoslavije Slobodanu Miloševiću tokom oružanih sukoba u bivšoj Jugoslaviji devedesetih godina prošlog vijeka.
Handke je održao govor na Miloševićevoj sahrani 2006. godine.
Handke je 1996. godine napisao esej pod nazivom "Pravda za Srbiju". U međuvremenu, on je doveo u sumnju takozvani "genocid" u Srebrenici, a za opsadu Sarajeva, za koju su optuženi Srbi, rekao je da su je inscenirali muslimani u BiH.
Handke je stvorio više od 70 proznih radova i dvadesetak pozorišnih djela, oprobao se i kao liričar, esejista, scenarista, prevodilac i režiser. U teatrima širom svijeta već decenijama se igraju predstave prema njegovim tekstovima - "Kaspar", "Psovanje publike", "Putovanje u sonornu zemlju".
Roman "Golmanov strah od penala", koji je ušao u školsku lektiru, ekranizovao je Vim Venders, a Handke je napisao scenario i za čuveno ostvarenje ovog reditelja "Nebo nad Berlinom".
Rođen je u Grifenu u Koruškoj 6. decembar 1942. godine. Odrastao je u Istočnom Berlinu i Grifenu, a studije je započeo u Gracu. Prvi roman "Stršljeni" objavio je u ljeto 1965, pa napustio fakultet da bi se potpuno posvetio pisanju.
Pažnju na sebe skrenuo je 1966. godine, kada je na Prinstonu u Njujorku optužio literarnu "Grupu 47" za "opisnu impotenciju". Neposredno poslije praizvedbe u Frankfurtu, u dvorištu Kapetan-Mišinog zdanja, u čuvenom Rasovom pozorištu, predstavu "Psovanje publike", koja je i danas na repertoaru KPGT-a u Beogradu, postavio je Pit Teslić.
Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka vidljivost mu na svjetskoj literarnoj sceni donose i romani "Ljevoruka žena", "Kratka pisma za duga rastajanja" i mnogi drugi.
Osim u Gracu i Berlinu, živio je u Diseldorfu, a kasnije u Parizu, Kronenbergu i SAD. Od 1990. živi u Francuskom gradiću Šavilu, 12 kilometara jugozapadno od Pariza.
