„Sve što je u poljoprivredi razvojna šansa ovog kraja može se raditi na manjim domaćinstvima, ne zahtjeva velike površine, niti velika početna ulaganja. Pritom, imamo mnogo zapuštenog zemljišta, takođe i državnog koje dajemo u zakup. Upravo je to način da procvjetaju porodični biznisi: da možete sa jednom farmicom muznih grla ili sa 500 kvadrata plastenika porodici da obezbijedite pristojnu platu. Potrebno je samo da u sebi probudimo svijest da je budućnost u porodičnim biznisima. A sve ono što se u Trebinju proizvede garantujem vam da se može prodati već ovdje na lokalnom tržištu i u lokalnim lancima snabdijevanja i ne mora se voziti dalje.“
Jedno posebno priznanje bilo je povod da u ovom broj „Glasa“ pokucamo na vrata Agrarnog fonda grada Trebinja. Privredna komora RS na „Izboru najuspješnijih u privredi Republike Srpske“ za 2024. godine nagradila je Hercegovačku kuću Agrarnog fonda „Posebnim priznanjem - za razvoj domaće primarne proizvodnje, promociju i plasman domaćih proizvoda“.
Direktor Agrarnog fonda Veselin Dutina kaže nam da je priznanje svojevrsni pečat na rad i trud ulagan svih ovih godina, da ne pripada ni njemu, ni jednom pojedincu niti bilo čijoj ideji - već svim radnicima Agrarnog fonda koji su te ideje provodili i nosili sve aktivnosti. Priznanje je, dodaje, i motiv i obaveza da se ubuduće radi još više.
Dutina za „Glas“ govori o programima podrške Agrarnog fonda, nagrađenoj Hercegovačkoj kući i planovima oko otvaranja novih prodajnih objekata u Srbiji, razvoju sistema za navodnjavanje, perspektivama poljoprivrednog dobra i uopšte agrara na području Trebinja...
- Agrarni fond je osnovan 2017. godine s ciljem unapređenja poljoprivredne proizvodnje na području Trebinja. Kad se osvrnete unazad, na ovih osam godina rasta i razvoja ustanove, koliko se postiglo u pravcu zacrtanih ciljeva? Da li postoje neki mjerljivi indikatori koji bi pokazali da iskorak u ovdašnjem dobrano napuštenom i zapuštenom agraru ipak postoji?
- Svake godine kroz analizu rada mjerimo učinak. Godina iza nas je po svim parametrima bila jedna od najboljih u osmogodišnjem radu Agrarnog fonda. Broj registrovanih poljoprivrednih gazdinstava prema podacima iz APIF-a, bilo da je riječ o komercijalnom, nekomercijalnom gazdinstvu ili privrednom društvu, mjerljiv je pokazatelj da svake godine bilježimo bolje rezultate. Na kraju 2024. godine mi smo na području Trebinja imali hiljadu registrovanih gazdinstava. To je 125 gazdinstava više nego što je bilo godinu ranije. Poređenja radi, kad je Agrarni fond osnovan 2017. godine bila su 454 gazdinstva upisana u registar.
Posebno priznanje Privredne komore Republike Srpske
Da bi neko dobio podršku od Agrarnog fonda mora biti upisan u našu bazu podataka i biti proizvođač sa registrovanim poljoprivrednim gazdinstvom. Jednostavno, želimo da znamo gdje ide novac građana Trebinja. Ali bih napomenuo da ljudi ne registruju poljoprivredno gazdinstvo samo zato da bi dobili neku podršku od nas. Time oni ostvaruju i pravo na podršku Ministarstva poljoprivrede, naravno zavisno od vrste i obima proizvodnje. A programi ministarstva praktično „pokrivaju“ svaki vid proizvodnje, štaviše okrenuli su se i mikrolokalitetima kao što je naš, pa su u podsticaje uvrstili i proizvodnju kultura ovog podneblja, poput smokve ili masline.
- Godišnji programi podrške proizvođačima svakako su jedna od okosnica angažmana Agrarnog fonda na unapređenju poljoprivrede. Pomagalo se u prethodnim godinama na razne načine i u više pravaca - od dodjele poljoprivredne mehanizacije i opreme, pčelarskih paketa, preko žive stoke, sjemenskog i sadnog materijala, do namjenskih novčanih sredstava i besplatne obrade zemljišta i sličnih usluga. Na koji način se biraju prioriteti koji će biti u fokusu podrške? Koji su programi ove godine planirani?
- Prije svega slušamo naše poljoprivredne proizvođače. Vodimo računa da to budu programi za koje su ljudi iskazivali interes i prethodne godine i na koji se prijavljivao znatan broj korisnika. Te programe ostavljamo i u svakoj narednoj godini. Naravno, potrudimo se da imamo i neki novi program. Postoje i oni koje ne uspijemo da realizujemo jer sve opet ne zavisi od nas, već i od punjenja budžeta grada i rasploživih sredstava. U prošloj godini realizovali smo sedam programa podrške i kroz njih direktno pomogli 366 korisnika. Za tu namjenu je utrošeno 174.000 maraka. Ovdje mislim samo na podršku iz budžeta Grada Trebinja.
Tako smo kroz program subvencija računa za struju utrošenu za pumpna postrojenja sistema za navodnjavanje pomogli 12 udruženja korisnika voda a indirektno - preko hiljadu korisnika ovih sistema. Zatim, pomagali smo i u slučaju šteta, kroz intervencije na popravci objekata. Obradili smo besplatno preko 500 dunuma zemlje za 54 korisnika, kojima su trebale različite usluge - od bušenja rupa i podizanja novih zasada, preko oranja i frezanja njiva, do koševine. Znači i ova pomoć ljudima jer smo im kroz ovaj program, kad se sve sabere, uštedjeli preko 40.000 maraka. Zatim smo dijelili besplatne sadnice voća, ukupno 1.200 sadnica, za 47 novih voćnjaka. Radili smo i program dodjele prasadi za kooperantsku proizvodnju, kroz koji je za 50 korisnika podijeljeno ukupno 150 prasadi. Obnovu stočarskih objekata za 22 korisnika. Podijelili smo preko 25.000 struka rasada paprike, paradajza i krastavca za 193 naša korisnika.
Podržavamo naše proizvođače i kroz različite međunarodne projekte. Takođe, i kroz otkup proizvoda. Kada se sve to zbroji, podrška poljoprivrednicima prošle godine iznosila je - više od milion maraka. Kad je ova godina u pitanju, novina je da će programi biti realizovani preko nadležnog Odjeljenja za porodicu i razvoj sela. Direktno će se na adresu Grada podnositi zahtjevi. Agrarni fond će proizvođačima biti servis u smislu informisanja i pomoći oko popunjavanja aplikacija. Pravilnici oko programa podrške u nadležnom odjeljenju upravo su u fazi usvajanja.
HERCEGOVAČKA KUĆA JE PODSTAKLA LJUDE DA RADE I PROIZVODE VIŠE
- Hercegovačka kuća - danas najprepoznatljiviji brend Agrarnog fonda - osmišljena je s ciljem tržišne valorizacije tradicionalnih hercegovačkih proizvoda. To u konačnici znači - da malom proizvođaču obezbijedi kontinuiran i siguran plasman, što ne reći - i bolju cijenu za njegov rad i trud. Izrasla je u ozbiljnu i uspješnu priču, u mjeri da i drugi pokazuju interes da sličan projekat primijene u svojim sredinama. Kakva su vaša razmišljanja na ovu temu?
- Hercegovačka kuća je zasigurno podstakla ljude da više rade, proizvode i prerađuju u poljoprivredi. Naši objekti svake godine ostvaruju veće promete. Iako profit nije bio naš primarni cilj, niti je Hercegovačka kuća osnovana da služi nama za zaradu. Cilj je podrška poljoprivrednim proizvođačima kroz plasman njihovih proizvoda. Zarada koja se ostvaruje od marži nama služi za promociju i Hercegovačke kuće i naših proizvođača, za pokrivanje troškova učešća na sajmovima ili organizaciju sličnih događaja kod nas, kao što su „Herceg fest“, Sajam meda i vina a sad i „Vajn fajn“ /Wine Fine/ festival. U prethodnoj godini naši prodajni objekti ostvarili su ukupan prihod od skoro 900.000 maraka. Počev od ovoga u Trebinju, koji najbolje i posluje, preko naših objekata u Banjaluci i Istočnom Sarajevu, gdje smo franšizu dali Centru za razvoj poljoprivrede i sela, odnosno Sportskom centru „Slavija“, do naše „kćerke“ firme u Beogradu, koja je još uvijek u nekoj fazi „razrađivanja“.
Hercegovačka kuća - posjeta Maje Gojković, predsjednice Pokrajinske vlade Vojvodine
Već razmišljamo o otvaranju novih prodajnih objekata u Srbiji. Svakako, sa samo jednim objektom ne možemo ni poslovati zbog skupih analiza, koje se prvo rade ovdje da bi se proizvod izvezao, a potom i u Srbiji prilikom uvoza. Ako imate samo jedan objekat, onda i izvezete samo onoliko robe koliko taj objekat može da primi, a sve to poskupljuje proizvode. Zahvaljujući saradnji koju je naša gradska uprava uspostavila sa gradonačelnikom Novog Sada, već smo dobili prostor za prodajni objekat Hercegovačke kuće u Njegoševoj ulici u Novom Sadu, koji je upotpunosti renoviran i samo treba da se opremi. Tako da ćemo u ovoj godini dobiti i prodajni objekat u Novom Sadu. Sa našim zemljacima u Srbiji radimo na tome da se i u Beogradu otvori još jedan manji objekat, oko kojeg Grad Trebinje, upravo zahvaljujući toj saradnji sa našim ljudima u matici, neće imati nikakav trošak.
Još jedna veoma važna stvar, koju u priči o Hercegovačkoj kući često zaboravimo da napomenemo, jeste da smo našim kooperantima obezbijedili potpuno besplatne analize u Institutu za javno zdravstvo za sve proizvode koji se prodaju kroz Hercegovačku kuću. Samo u prošloj godini urađeno je 177 analiza za naše proizvođače, što bi koštalo da se plaćalo oko 13,5 hiljada maraka. Usluga je uštedjela novca našim proizvođačima, ali i pojeftinila sam proizvod jer bi ovaj trošak, da se analiza plaćala, svakako ušao u cijenu proizvoda.
- Prošle godine, dodaćemo i to, izgrađen je i pogon za preradu i pakovanje, koji je takođe zamišljen da bude na usluzi ovdašnjim poljoprivrednim proizvođačima?
- U saradnji sa Gradom i našom razvojnom agencijom TREDEA aplicirali smo ovim projektom kod Investiciono-razvojne banke Republike Srpske, dobili smo sredstva i prošle godine izgradili objekat pakirnice u Petrovom polju, površine 40 kvadrata. Nabavljena je i procesna oprema za preradu i pakovanje i ono što je nedostajalo jeste uvođenje HASAP standarda. Ove godine ćemo izdvojiti sredstva i za standardizovanje pakir centra, što je i posljednji uslov da bude registrovan kod nadležnih institucija.
Pogon za preradu i pakovanje čeka HASAP standardizaciju
Zašto smo sve ovo radili? Da biste mogli neki proizvod da izvezete van granica zemlje, mora da zadovolji stroge norme zdravstvene ispravnosti hrane, kako naše tako i zemlje uvoznika. Ključan faktor tu je da postoji sljedivost – od same proizvodnje do pakeraja. A ako bi neko od naših proizvođača krenuo da radi za izvoz, prvo bi morao da postigne dovoljno veliki obim proizvodnje, a zatim bi morao da izgradi i svoj vlastiti pakeraj na domaćinstvu. Sve to ljudima poskupljuje proizvodnju. Zato smo i došli na ideju da mi izgradimo jedan takav pogon za pakovanje, da mi otkupljujemo sirovinu od proizvođača i pakujemo robu u našem pogonu, pri čemu će na etiketi stajati ime proizvođača, ali i Agrarnog fonda koji taj proizvod puni i pakuje. To je dovoljno da bi se proizvodi biljnog porijekla mogli izvesti u neku zemlju. Ali za sve ovo najprije je potrebno obezbijediti HASAP standard.
- Gdje su limiti kada je u pitanju projekat Hercegovačke kuće? Drugim riječima, da li je i u kojoj mjeri proizvodnja kooperanata dovoljna da osigura redovno snabdijevanje danas četiri, a već sutra pet ili više prodajnih objekta?
- Svakako da limita nema. Zakoni ponude i potražnje diktiraju otvaranje novih prodajnih objekata. Kako mi otvaramo nove prodajne objekte, tako i naši proizvođači povećavaju svoj obim proizvodnje. Danas imamo oko hiljadu različitih proizvoda u Hercegovačkoj kući i preko 140 aktivnih ugovora sa našim poljoprivrednim proizvođačima. Do sada nismo imali ozbiljnijih problema sa nestašicom robe. Obično bude samo sa medom kada su loše godine. Ali naši pčelari, dugogodišnji kooperanti sa kojima sarađujemo još od prvog dana, vode računa i uvijek negdje ostave na policama svojih magacina određenu količinu meda za Hercegovačku kuću. Kad je godina bolja i desi se da ljudi ne prodaju med, nama nude da taj med otkupimo, a mi uvijek rado prihvatamo svakog proizvođača koji ima kvalitetan proizvod.
Problem nekad može da bude i sa sirom jer mi otkupljujemo uglavnom sir grudu i sir u ulju, a opšte je poznato u Trebinju da nijedan proizvođač sira nema problema sa prodajom: sve se proda na pijaci, kroz restorane i hotele, svadbene salone, a dobar dio i na kućnom pragu. Ali smo i tu radili na saradnji sa proizvođačima pa smo prije nekoliko godina kroz jedan projekat obezbijedili više sirana koje smo dali ljudima da povećaju proizvodnju. Svakako da ima još prostora da se kapaciteti povećaju.
PERSPEKTIVA JE U KULTURAMA OVOG PODNEBLJA
- Značajan poduhvat Agrarnog fonda bio je osnivanje vlastitog poljoprivrednog dobra. Kako je zamišljen njegov razvoj?
- U vrijeme korone podigli smo veliko poljoprivredno dobro: razorali smo preko 27 hektara državnih površina, u slučaju da ne bude uvoza i nestane hrane kako ne bi oskudijevali sa nekim primarnim kulturama, kao što su krompir, luk, boranija, grašak... Razlog više bio je da pripremimo zemljište za podizanje zasada koji bi nam u budućnosti donosili veću korist - a to su na našem podneblju vinogradi.
Trebinjsko vinogorje je najveće u Republici Srpskoj, ovdje je i najveći broj vinarija registrovanih kod nas, a vina sa ovog područja najbolja su u ovom dijelu Evrope. Pritom, velike količine grožđa se moraju uvoziti. Ljudi su uložili ozbiljne novce u svoje vinarije i ne mogu sebi dozvoliti da nemaju dovoljno sirovina. A sirovine je sve manje. Za početak, prije tri godine podigli smo vinograd na tri hektara. Tih oko 8.000 čokota loze izvedeno je na rod i ono što od njih zaradimo investiraćemo dalje u nove zasade. Od ministarstva poljoprivrede smo dobili deset hektara zemlje i to je za sada neki optimum koliko možemo mi da obradimo. Cilj je za početak da sirovinu prodajemo vinarima, a u nekoj perspektivi - da Agrarni fond ima svoju vinariju, svoju proizvodnju vina i rakije, koje će prodavati pod svojim brendom u Hercegovačkoj kući. Imamo već dobru logistiku, svoju mehanizaciju i ljudstvo koje će to moći da radi.
Proizvodnja rasada u plasteniku Agrarnog fonda
Kad već govorimo o proizvodnji Agrarnog fonda, podsjetio bih da mi u našim plastenicima svake godine proizvodimo rasad paradajza, paprike i krastavaca, koji dijelimo našim korisnicima kroz programe. Jedan dio ostavimo i za sebe i sadimo u plastenicima kako bi prodavali na slobodno tržište. Svake godine podijelimo između 20 i 25 hiljada sadnica rasada, što je značajna podrška ljudima. Uvijek vlada veliko interesovanje za naš rasad. Takođe, i dvije do tri hiljade sadnica smokve i nara, koje mi ožilimo i takođe besplatno dijelimo ljudima putem javnog poziva za podizanje novih zasada.
- Koju biste od aktuelnih aktivnosti još izdvojili iz prilično širokog djelokruga rada Agrarnog fonda?
- Radimo na promociji Trebinja, Hercegovačke kuće i naših proizvođača. Prošle godine smo učestvovali na 17 međunarodnih sajmova u zemlji i inostranstvu. Rado se odazivamo svakom pozivu i prilici da se predstavimo, ali smo svugdje i rado viđeni gosti. I zahvaljujući ovoj aktivnosti, daleko se čulo za Hercegovačku kuću i ono što radimo.
Takođe, značajno smo angažovani oko sistema za navodnjavanje. Grad Trebinje je Agrarnom fondu dodijelio na upravljanje kompletan sistem za navodnjavanje Trebinjskog i Petrovog polja i zubačkog platoa, koji su zajedničkim snagama izgradili Grad, ministarstvo poljoprivrede i Hidroelektrane na Trebišnjici. Prethodnih godina smo radili na razvođenju mreže i izgradnji preklopnih stanica na zubačkom platou i defektažu čitavog sistema. Sada na zubačkom platou imamo razvedenu kompletnu mrežu do svih korisnika koji su iskazali interesovanje za priključak na sistem za navodnjavanje. Takođe, i na području sela Čičeva. Samo u prošloj godini je izgrađeno 70 priključaka, ukupno je do kraja prošle godine postavljeno 280 satova, a još pedesetak je urađeno u ovoj. U narednim danima slijedi izgradnja pedesetak priključaka u selu Grab, čime će kompletno biti završen sistem za navodnjavanje na Zupcima.
Zubački plato nikada nije imao vodu. Kad se počelo raditi na tome, mnogi su sumnjali da će to uopšte moći da funkcioniše jer je riječ o vrlo kompleksnom sistemu, sa prepumpavanjima sa 270 na skoro 1.000 metara nadmorske visine. I sve, evo, funkcioniše besprijekorno. Plan u ovoj godini je, kako rekoh, da završimo sve na zubačkom platou, a zatim slijedi priključivanje na sistem u Petrovom polju. Tamo je dobar dio mreže već razveden: mještani su sami to finansirali jer nisu imali strpljenja da čekaju, pa zato neće plaćati ni puni priključak na sistem. Da zaključim, ono što se u Trebinju izgradilo u sistemima za navodnjavanje - to u Republici Srpskoj sigurno nema nijedna lokalna zajednica, da domaćin do svoje njive ima dovedenu tehničku vodu i sat kako bi mogao da je zalijeva.
- Kakve su razvojne perspektive poljoprivrede na području Trebinja ako ovu oblast privređivanja sagledamo sa svih aspekata – od prirodno-geografskih uslova, preko plasmana i tržišta, mogućnosti za zaradu, radne snage i uopšte volje ljudi da se bave i žive od zemlje?
- Poljoprivreda jeste jedna od najtežih proizvodnih djelatnosti. Najlakše se baviti trgovinom. Svaka proizvodnja traži više odricanja, naročito poljoprivredna, koja zahtjeva mnogo rada i stalno prisustvo, gdje sve i ne zavisi od vas već i od vremenskih prilika, zemljišta i još mnogo drugih faktora.
Sigurno je da razvoj poljoprivrede u Trebinju treba više oslanjati na biljnu proizvodnju i na kulture koje ne uspijevaju u nekim drugim, kontinentalnim krajevima. Jedna od perspektiva je proizvodnja grožđa za potrebe naših vinarija. Pogotovu što je cijena grožđa sada prilično visoka u odnosu na neke ranije godine. Smokva i nar su takođe kulture u kojima je razvojna šansa našeg kraja. Maslina posljednjih godina i ovdje doživaljava ozbiljnu ekspanziju. Imamo već nekoliko velikih maslinjaka, sa brojem stabala koji se kreće od 600 i do hiljadu i po. Podrumi Vukoje i Manastir Tvrdoš nedavno su dobili i priznanja svjetskog ranga za maslinovo ulje. To će sigurno dodatno podstaći ljude da podižu maslinjake.
Školarci na praktičnoj nastavi u plasteniku Agrarnog fonda
Perspektive su i u plasteničkoj proizvodnji ranog voća i povrća. Najbolju cijenu uvijek imaju oni proizvodi koji se prvi pojave na tržištu. Za nekoliko godina biće inače nemoguće baviti se „sitnom“ poljoprivredom bez plastenika. O tome već danas moraju ljudi da razmišljaju i ulažu u plastenike. I na kraju, svakako i proizvodnja naših tradicionalnih sireva ima budućnost. Turisti kada dođu ovdje žele da probaju tradicionalne lokalne proizvode, a to može da im ponudi samo ovdašnji proizvođač.
Sve što je u poljoprivredi razvojna šansa ovog kraja može se raditi na manjim domaćinstvima, ne zahtjeva velike površine, niti velika početna ulaganja. Pritom, imamo mnogo zapuštenog zemljišta, takođe i državnog koje dajemo u zakup. Upravo je to način da procvjetaju porodični biznisi: da možete sa jednom farmicom muznih grla ili sa 500 kvadrata plastenika porodici da obezbijedite pristojnu platu. Potrebno je samo da u sebi probudimo svijest da je budućnost u porodičnim biznisima. Mi više gotovo i nemamo velikih kombinata na koje smo se ranije oslanjali. A sve ono što se u Trebinju proizvede garantujem vam da se može prodati već ovdje na lokalnom tržištu i u lokalnim lancima snabdijevanja i ne mora se voziti dalje...
