Četiri snažne priče o čovjeku, njegovim izborima, strahovima, identitetu i traganju za smislom, sažete u knjizi „Ni život nije sve“ Vladimira Arsića, predstavljene su premijerno pred publikom Festivala festivala u pratećem programu.
U pitanju su, kako je rečeno, snažne drame: „Bajka o sanjaru i psu“, „Naši“, „Beleg“ i „Upredanje vetra“, koje otvaraju najdublja pitanja ljudskog postojanja - ko smo, gdje smo pogriješili i da li postoji izlaz iz sopstvene sudbine, a autor ih je stvarao godinama.
Izdavač i vlasnik Izdavačkog preduzeća „NNK internacional“ Miroslav Damjanović istakao je da je izdavaštvo ove knjige koja sadrži četiri dobre drame – za njega bio izazov, a otkrio je i zašto.
„To je za mene zaista bio izazov iz jednog prostog razloga zato što u mom tridesetogodišnjem izdavačkom radu niko nije ponudio dramu, ni da je objavim, niti da na neki način učestvujem u toj radnji. Zato, kada je Vlado objavio i ponudio mi te četiri drame – to je za mene bio izazov i neka novina koju sam od srca prihvatio, sa željom da `poguram` ovu knjigu, da se neka vrata, od nekog pozorišta (da li državnog ili amaterskog) otvore i da oživi barem neki od ovih tekstova i da na taj način Vladov i moj rad daju puni rezultat. To me je najviše gonilo da ih objavim, pa sam to i učinio. Tako nas je taj rad i doveo u Trebinje, da govorimo o ovoj knjizi i da učestvujemo u ovoj značajnoj manifestaciji“, istakao je Damjanović.
Dodaje da se nadaju da će, s obzirom da je ovo prva promocija,uspjeti u otvaranju nekih pozorišnih vrata.
Prošavši kroz bogatu karijeru Vladimira Arsića, član Umjetničkog savjeta Festivala Slobodan Radović je istakao da je autor i dramaturg, dramski pisac, esejista, pozorišni kritičar i scenarista.
On je pomenuo i Arsićevu uredničku karijeru na RTV Beograd, ali i naglasio da je nagrađivan za dramske tekstove i za nekoliko režija, dok je prva u nizu od pomenute četiri drame – „Bajka o sanjaru i psu“, dobila nagradu na konkursu Pozorišta „Boško Buha“.
„Po izboru samog pisca, iz opusa njegovog dramskog stvaralaštva, izbor od četiri drame počinje ovim dramskim tekstom. U knjizi Vladimira Arsića `Ni život nije sve`, nalaze se još tri dramska teksta, a svi su nastali u različitim vremenskim periodima. Tematski su sva četiri teksta drugačija, ali ih povezuje čovjekova sudbina i težnja za slobodom ličnosti. Povezuje ih čvrstina, odlučnost i snažna volja da ostvare svoje naume, kako u realnom, tako i u irealnom svijetu“, istakao je Radović, polazeći u analizi od poetsko-bajkovite priče „Bajke o sanjaru i psu“, preko drame „Naši“ koja razotkriva naše vrijeme i nas same, preko tragične priče o izborima i posljedicama u „Belegu“, pa sve do snažnog komada „Upredanje vetra“.

Na kraju promocije je o svome djelu govorio i sam autor, napominjući da je veliki vremenski raspon bio između nastajanja sve četiri drame, punih četrdeset godina.
„Nisam žurio sa tim. Nisam bio u obavezi da to radim, pa sam se vrlo ležerno odnosio prema tome radu, ali, dok sam se bavio time - bilo mi je zabavno. Kasnije, kada morate da se vraćate na tekst i kada tekst dotjerujete, da ga usklađujete sa nekim pravilima ako vam se učini da ste negde pogriješili – to je manje zabavno. To je, u suštini, jedan beskrajan posao, jer možete jednu knjigu da popravljate koliko želite, iako nekada morate staviti tačku“, rekao je Arsić.
Napominje da je knjiga nastala iz razloga što je želio iza sebe da ostavi i takav trag, a da li će ona nekoga zainteresovati, da li će njegove drame neko htjeti da uradi – prosto kaže da ne zna, ali se nada da hoće.
Objašnjava da mu je teško da neku od ove četiri drame po bilo čemu izdvoji, iako dodaje da je prvu najbrže napisao.
„Najbrže sam napisao `Bajku o sanjaru i psu`, za nekoliko dana. To je strašno brzo išlo zato što su mi se sklopile sličice u glavi i znao sam kako će to da funkcioniše, pa je išlo, dok je pisanje drame `Naši` potrajalo sedamnaest godina. Dakle, to ništa ne znači, osim činjenice da je djelo dovedeno do jedne forme kojom sam ja najzad bio zadovoljan. Čak i `Upredanje vetra` nije išlo brzo, jer mi se činilo da trebam da napravim malu pauzu, da se malo smirim u odnosu na materiju kojom sam se bavio, kako bih mogao sa jedne distance pročitati sopstveni tekst i odjednom se i sam začudim da sam napisao ono šta sam napisao. To je, ipak, dosta zdravo sa stanovišta dramaturgije zato što možete da se posvetitite malo ozbiljnije toj građevini drame, kako biste vidjeli gdje ste eventualno pogriješili i da to probate ispraviti. Generalno, pošteno, tom poslu – nikad kraja“, kazao je Arsić.
On je, sudeći po mišljenjima svojih kolega koji su knjigu već pročitali, uspio u vođenju čitaoca kroz svijet u kome se stvarnost i simbol neprestano prepliću, odnosno, prepliću se san i java, pa i život i smrt.
