
U Trebinju je u toku Preobraženjski kamp „Svjetlost Preobraženja“, koji organizuje Centar za razvoj fizičke i duhovne kulture pri Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj.
Kamp je prvenstveno namijenjen djeci iz dijaspore, ali i djeci sa naših prostora koji žele da kroz molitvu, učenje, kreativnost i druženje, saznaju još više o vjeri, srpskom jeziku i kulturi.
U okviru kampa održavaju se radionice iz vjeronauke, srpskog jezika, crkvenog pojanja, ikonopisa i veza.
Milja Tupanjanin, vjeroučiteljica ističe da se radionice održavaju uglavnom u Eparhijskom domu i Sabornoj crkvi, a jedan dan će provesti i u Muzeju Hercegovine. Kamp pohađa 30-oro djece, iz Amerike, Kanade, Hrvatske i naše regije.
„Program je koncipiran tako da traje otprilike tri sata. Svako jutro počinje zajedničkom molitvom u crkvi, potom po rasporedu za taj dan slijede predviđene radionice. Negdje na polovini, djeca imaju zajedničku užinu“, navela je ona.
Cilj je da se djeca upoznaju sa sadržajima koje u redovnoj nastavi nemaju.
„ Po njihovim utiscima bih mogla da kažem da im se jako sviđa, neki su otkrili svoje talente za pjevanje ili za vez. Zanimnjivo nam je da dosta djece iz dijaspore, na vrlo zainteresovan način, prate sve sadržaje i čini mi se da ćemo postići bar djelimično cilj zbog koga su ih njihovi roditelji tu upisali. Da im postane prirodan i zanimljiv srpski jezik, da uče vjeronauku, pojanje, ikonopis, vez i da se lijepo druže i da to bude jedna baza za njihov boravak i narednih godina u Trebinju. Crkvene zajednice u dijaspori su aktivne ali to je na drugačijem nivou nego kod nas. Neki od njih su po prvi put ovdje uzeli četkice da slikaju na platnu, nastavnik slikanja je oduševljen grupom i kaže da su vrlo talentovani i da im dobro ide. Za vez – šta tek da kažem, to nije neka uobičajna aktivnost. Tek kada su oni vidjeli gotove proizvode, koje su radili njihovi vršnjaci na sekciji veza, to ih je motivisalo da i oni probaju. Pojanje je posebna radost-oni u Sabornom hramu sa nastavnicom Brankom, su dobili mogućnost da čuju svoj glas i da sami proizvedu neke kratke bogoslužbene prozbe. Čini mi se da će nekim od njih to biti motiv da se u svojim zajednicama, kada se vrate, priključe horovima ili muzičkim sekcijama da to i dalje razvijaju. Možda je interesantno da su ovi kampovi imali moto da djeca rade određene aktivnosti ne koristeći uopšte ekrane, telefone, tako da sama priprema i realizacija kampa ne uključuje nikakve prezentacije i tome slično. Čini mi se da djeci to uopšte ne nedostaje. Nakon tri sata, kada smo mi smatrali da su već umorni, bilo je zanimljivo da nisu žurili da idu kućama i da se raspituju za telefone, što smatramo malim, sitnim ali dragim uspjehom“, navodi Milja Tupanjanin.
Sara Ilić i Katarina Bošković, polaznice kampa ističu da se divno druže i da su oduševljene radom.
„Odlučila sam se za sekciju ikonopisa, baš mi je lijepo. Učimo kako se crtaju ikone. Uz to se družimo, svi smo se upoznali. Baš nam znači da imamo ove aktivnosti jer bismo vjerovatno vrijeme najviše provodili kod kuće jer je mnogo vruće. Ovako se družimo i kreativno provodimo vrijeme“, kaže Sara Ilić.
Katarina Bošković dolazi iz Dubrovnika.
„Odlučila sam se za ikonopis, jako volim da slikam. Htjela sam da naučim da slikam ikone. Ovdje mi je jako lijepo. Imam puno prijatelja. Osim ikonopisa idemo na srpski, imamo pojanje, vjeronauku i ko hoće može da ide na vez. Baš mi sve to znači jer mi puno ne učimo o tome“, kaže Katarina.
Preobraženjski kamp traje do 18. avgusta, a na praznik Preobraženja Gospodnjeg, djeca će, nakon Svete liturgije, u okviru kulturnog programa, kroz pojanje, recitacije i izložbu radova, predstaviti šta su tokom kampa naučili i uradili.
U „Temi jutra“, sa vjeroučiteljicom Miljom Tupanjanin i polaznicama kampa Sarom Ilić i Katarinom Bošković, razgovarala je Daliborka Radanović.

