Rada Miljanović, logoped i Sara Radanović, defektolog i oligofrenolog
Svjetski dan osoba sa autizmom, koji se obilježava 2. aprila svake godine, predstavlja globalni napor u podizanju svijesti o autizmu, promovisanju prihvatanja, uvažavanja, inkluzije i podrške osobama sa autizmom i njihovim porodicama. Ovaj dan je u znaku plave boje koja simboliše mir, razumijevanje i podršku. Fraza „Osvijetlimo plavo“ postala je prepoznatljiva inicijativa koja podstiče ljude širom svijeta da osvijetle znamenitosti, zgrade i javne prostore plavom bojom kako bi se na taj način podizala svijest o autizmu i važnosti uključenosti ovih osoba u društvo.
Kako bismo što bolje razumjeli autistične osobe i približili se njihovom načinu percepcije svijeta, razgovarali smo sa Radom Miljanović, logopedom, i Sarom Radanović, defektologom i oligofrenologom. Ova dva stručnjaka, svaka u svojoj oblasti, podijelile su sa nama svoja dragocjena znanja i iskustva.
„Autizam je složen neurorazvojni poremećaj koji obuhvata poteškoće u socijalnoj komunikaciji i stereotipne i repetitivne obrasce ponašanja kao dva najznačajnija polja problema kod osoba sa autizmom. Pored autizma, u grupu neurorazvojnih poremećaja ubrajaju se intelektualna ometenost, motorički poremećaji, ADHD i specifični poremećaji učenja. Iako se prvi simptomi mogu javiti već u prvoj godini života, roditelji se gotovo nikad ne obraćaju za savjet prije druge godine. Konačna dijagnoza se uglavnom ne postavlja prije četvrte godine, najčešće tek sa polaskom u školu, i daje je dječiji psihijatar. Neke retrospektivne studije pokazuju da se već u prvoj godini mogu primjeti odstupanja u razvoju - dijete ima abnormalan kontakt očima, poremećaj spavanja i ishrane, ne odaziva se na ime ili je pretjerano zainteresovano za određene senzacije. Autizam se tokom druge godine života može manifestovati kroz lošu socijalnu interakciju, slab razvoj govora ili regresiju govora, stereotipne pokrete i interesovanja, nedostatak korišćenja gesta. Važno je napomenuti da se nijedan simptom ne može posmatrati izolovano i da je neophodno uzeti u obzir kompletnu kliničku sliku djeteta koja se kod osoba sa autizmom razlikuje u zavisnosti od nivoa inteligencije i adaptivnog ponašanja djeteta“, ističu Rada Miljanović i Sara Radanović.
„Čuvena je rečenica da ako ste upoznali jednu osobu sa autizmom, to znači da ste zaista upoznali samo jednu osobu, a ne ponašanje i stanje svih osoba sa ovim poremećajem“, podvlače.
Kada je najmlađi uzrast u pitanju, kažu ova dva stručnjaka, roditelji koji primjete da su neki od ovih simptoma izraženi treba da se obrate stručnom licu, defektologu ili logopedu, kako bi dobili smjernice za rad sa djetetom. Njihov zadatak je, ističu, da u saradnji sa roditeljima, pomognu da se djetetovi kapaciteti i potencijali maksimalno razviju.
„Autizam je cjeloživotno stanje koje ne možemo izliječiti. Međutim, adekvatnim i pravovremenim tretmanima, kao i uključenošću roditelja, znatno se povećava funkcionalnost i produktivnost pojedinca, čime se povećava i kvalitet njegovog života. U okviru tretmana sprovode se korektivno-stimulativne metode koje omogućavaju napredak. Samim tim, rana detekcija i intervencija pozitivno utiču na ishod autističnog ponašanja“, naglašavaju Rada Miljanović i Sara Radanović.
Osobe sa autizmom i njihove porodice su, sigurne su, svakodnevno pred brojnim izazovima.
„Autistična djeca su naizgled potpuno tipična, zdrava i lijepa što može dovesti do pogrešne interpretacije ponašanja osoba sa autizmom od strane njihove okoline. Usljed njihove senzorne preplavljenosti, tantruma ili nemogućnosti regulacije svojih emocija u određenom momentu, dešavalo se da okolina to interpretira kao zapušteno, nevaspitano ili previše razmaženo dijete. U novije vrijeme se postigla veća senzibilizacija javnosti, o autizmu se mnogo više zna i govori, što roditeljima olakšava makar ovaj aspekt. Nažalost, problem je, kako kod nas tako i šire, što kompletan sistem ne pokriva sve faze razvoja jedne osobe“, pojašnjavaju logoped i defektolog.
Kao prvi sertifikovani Tomatis praktičari u Trebinju, Rada i Sara su postavile temelje za primjenu ove priznate metode u našem gradu, donoseći pritom inovativna rješenja koja će biti od velikog značaja za unapređenje kvaliteta života osoba sa autizmom, a ujedno i njihovih porodica.
„Tomatis metoda je prirodni pristup neuro-senzornoj stimulaciji koji koristi slušnu stimulaciju kroz muziku kako bi podstakla nervni sistem. Zvuk se prvo prenosi koštanim putem preko lobanje i kao rezultat toga, auditivni sistem prirodno priprema uvo za zvuk, koji dolazi vazdušnim kanalom. Znači, zvuk se prenosi i koštanim i vazdušnim putem i ovo dualno prenošenje zvuka upućuje na to da mozak tačno analizira senzornu poruku zvuka. Iako je primarna funkcija uha da čuje, njegove odgovornosti su daleko veće. Postoji velika razlika između čuti i slušati. Čuti je mehanizam uha, a slušati mehanizam mozga. Tomatis terapija se sastoji od tri ciklusa slušanja, a svaki ciklus traje 14 dana i postoji jasno definisana organizacija između ciklusa. Pauza između prvog i drugog je oko mjesec dana (četiri do šest nedjelja), a između drugog i trećeg od dva do tri mjeseca. Dužina i trajanje dnevnog slušanja zavisi isključivo od uzrasne dobi djeteta pa tako djeca mlađa od tri godine slušaju 40 minuta dnevno, djeca između tri i četiri godine slušaju 60, dok djeca starija od četiri godine slušaju 80 minuta dnevno. Tomatis metoda ima dva programa, SR (senzorna rehabilitacija) i ER (emotivna rehabilitacija), koji su namjenjeni da budu dopuna terapeutskom ili pedagoškom radu. SR je program senzorne regulacije i namjenjen je za osobe koje imaju neurorazvojni poremećaj, osobe koje su preosjetljive na zvuk (poremećaj senzorne modulacije i hipersenzitivnost), osobe sa vrtoglavicom i tinitusom, dok ER program može da se primjeni na sve druge slučajeve, na primjer čitanje, pisanje, pažnja“.
Sara i Rada ističu da, ukoliko je potrebno, u sklopu Tomatis tretmana, a radi bržeg napretka djece, sprovode integraciju primitivnih refleksa kroz određene vježbe koje se izvode u senzornoj sobi, finansiranoj, kao i sama Tomatis obuka, od strane Gradske uprave i projekta SDG2 koji je vodila Slađana Skočajić, načelnica Odjeljenja za kulturu.
Vjerujemo da je borba sa mnogim predrasudama i stereotipima teška, ali smo isto tako ubjeđeni da male stvari prave velike razlike i da su podrška i razumijevanje društva minimum koji možemo da pružimo osobama sa ovim poremećajem i njihovim porodicama kako bi lakše prošli kroz poteškoće koje im donosi dan.
