Peto veče Festivala festivala obilježila je predstava „Sutra pripada meni“ Kazališta iz Bjelovara, u režiji Maje Margarete Fabičević, koji su prvi put nastupali u Trebinju.

Mladi bjelovarski ansambl ovim komadom prikazao je da se na, u svijetu rastuću mržnju i netrpeljivost u ime identiteta, terora raznih oblika, može odgovoriti ako se opredijelimo za ljubav. To i ne bi bilo tako teško da konstantno nismo izloženi pritiscima malograđana i onih koji žele da nas „ukalupe“ s jedne, a s druge strane čovjeka svedenog na broj, kome je izgleda postalo lakše da ćuti i živi pognute glave, dok pokušava da se izbori za bolje sutra. Kada kažemo lakše, to dođe kao uvreda, pa je možda bolje reći, utješiti se, nema izbora. Namjerno se osvrćemo na tematiku prethodnih predstava, jer je očigledan lajt motiv oko koga su se reditelji vodili ove godine. Kad se već kosmos poigrao s nama, pa nam na jubilarnom 60. Festivalu festivala plasirao ono čemu svakodnevno svjedočimo, izgleda da je došlo vrijeme da se malo „prodrmamo“. A kako to najbolje da učinimo? Onako kako su nam prikazali glumci amateri iz Bjelovara - uz pomoć ljubavi.

Tako je, vođen ljubavlju prema glumi, što nije promaklo žiriju publike, diplomu za najboljeg protagonistu dobio Borna Premužić, tumačeći Fotografa. Njegova nonšalantnost na sceni bila je čak i opipljiva.

- U pozorištu sam jako dugo. Počeo sam krajem prvog razreda osnovne škole i tu ostao do danas. Dug je to period, ali i razdoblje puno divnih iskustava i što je navažnije - ljubavi prema glumi.

To iskustvo bilo je očigledno, pa i ne čudi da ga je odmah prepoznao i žiri publike. Imaš svega 18 godina, a u predstavi koja se bavi prilično ozbiljnom temom, na koji način si pristupio ulozi?

- Mi smo svi mladi, ali jako dobro znamo šta se dešavalo prije. Mislim da je svima jasno da mi ne želimo da se nešto slično ponovi ni nama ni budućim generacijama. Predstavom smo željeli da pošaljemo jasnu poruku - rado bismo htjeli da budemo prijatelji sa svima i da se okrenemo i vjerujemo jedino u ljubav.

Da li vam je, tako mladima, bilo teško da shvatite cijelu ideju, te da je uspješno iznesete i prenesete do publike?

- Da bismo bolje shvatili i pronikli u srž cijele priče, prvo smo gledali film, nevezano za predstavu, u kojem je prikazan eksperiment šta se pretjeranom strogošću postiže. U tom filmu, profesor na taj način, od ljudi spremnih na praštanje i ljubav, stvara nešto sasvim suprotno -postaju ličnosti za kakve su vjerovali da nikada neće postati. To je zanimljivo, kako u stvari neko može da upravlja i kontroliše nama, a da toga i nismo svjesni. Ovo je na neki način bio pokušaj da osvijestimo sve koji su večeras, ali i bilo gdje drugo gledali predstavu.

Misliš li da vi mladi možete promijeniti svijet i kreirati bolje sutra?

- Definitivno da! Mislim da svaki čovjek može uticati na to ako se odluči. Prvo treba krenuti od sebe i svojih postupaka, znači da se svako preispita, a onda da svi gledamo na sebe i u svemu što činimo pođemo od sebe. Samo tako postali bismo bolji i svijet bi bio bolje mjesto.

Prvi put učestvuješ na Festivalu festivala, koliko ste već u Trebinju, šta vam se najviše dopalo kod nas?

- Sve mi se jako svidjelo. Grad je predivan, a kako smo imali priliku da neke od predstava pogledamo, mogu reći da su dosta dobre. Zato ćemo ostati još malo i odgledati i naredne dvije. Ovo je za nas odlično iskustvo, a radujemo se jer imamo priliku da još malo uživamo u Trebinju.

Djelovalo je kao da si se iznenadio kada ti je uručena nagrada?

- I jesam! Nisam nikad do sada dobio nijednu nagradu, pa mi je ovo večeras zaista bilo iznenađenje. Nikako nisam očekivao, što ne znači da se nisam i obradovao!

Gluma je obilježila tvoje djetinjstvo i srednjoškolske dane. Sad kada si na pragu ulaska u svijet odraslih, šta si odabrao za studije i budući profesionalni poziv?

- Ipak neću otići na glumu, nisam to ni želio. Upisao sam Filozofski fakultet u Zagrebu. Neka gluma ostane na polju amaterizma, tako mi je ipak draže.