Nakon srednjoškolaca, druge festivalske večeri, na pozorišnoj sceni Kulturnog centra iskusni glumci Teatra „FEDRA“ iz Bugojna, čije je izuzetno „davanje“ pozivu, kao i skoro svaki put do sada, trebinjska publika odmah prepoznala. Nakon svake scene burni aplauzi, a na kraju i nekoliko poziva na bis. U savremenoj komediji „Posljednja porodica“, koju je režirao Vahid Duraković, mogao je da se prepozna gotovo svako ko sinoć nije propustio ovo izuzetno pozorišno ostvarenje. Glava porodice, otac Meša, kao neko oko koga se vrti cijeli zaplet, po ocjeni žirija publike proglašen je za najboljeg glumca večeri. Rekli bismo sasvim zasluženo, mada ne možemo da dodamo da za njim nisu zaostajali ni ostali članovi ansambla. Univerzalnu priču o svakodnevnim problemima današnjeg modernog društva i čovjeka koji je sveden na broj, prikazali su u vidu komedije, nasmijali, ali vjerujemo pred publiku postavili niz razloga za razmišljanje.

Premda umoran, Suad Felagić izdvojio je vrijeme i za nas, te sa nama podijelio utiske.

- Hvala prije svega divnoj trebinjskoj publici, po ko zna koji put. Meni ovo nije prvi put da dolazim u Trebinje. Trebao bih se dobro zamisliti da se sjetim koliko sam puta do sada igrao na ovoj pozornici, jer naš teatar ima sjajnu saradnju sa „Malim stvarima“ koje vodi Željko Milošević. Nas dvojica smo čak prije pet godina imali i jednu koprodukciju između naša dva Teatra, sjećate se igrali smo predstavu „Čekajući Marčela“, vrlo uspješnu izvedbu koja je jako dobro prošla i koju sa zadovoljstvom igramo i danas.

Večerašnja predstava ponudila nam je dosta toga na razmišljanje, šta mislite ponajviše?

- Što se tiče večerašnje predstave ovo je naš najnoviji projekat sa kojim za koji dan idemo u Banjaluku na „Kestenburk“, tamošnji veliki Internacionalni festival. Mislim da je predstava „gledljiva“ jer prvenstveno mnogo govori o trenutnoj aktuelnoj situaciji u društvu, a samim tim navodi na razmišljanje o životu današnjeg čovjeka. Priča je to o jednoj porodci kroz čiju prizmu vidimo u kakvom, generalno gledano, globalnom svijetu živimo- gdje institucije, država, banke, jednostavno lome malog čovjeka i on nema šanse u tom svijetu. Naravno, mi smo ovo ispričali na jedan vrlo duhovit način i ovo nam je treće igranje. Publika je do sada uvijek jako pozitivno reagovala na ovu našu priču.

Takve reakcije nisu izostale ni večeras u Trebinju. Danas, kada živimo u teškom vremenu, o kojem govori i večerašnja predstava, šta mislite, da li je teže igrati komedije i nasmijati ljude, naročito na tematiku, svima nama podjednako blisku?

- Sigurno je da je komedija najteži žanr, jer je najteže iskreno nasmijati čovjeka. Mi se trudimo da to postignemo, a posebno mi je bilo važno da vidim kako će trebinjska publika reagovati, pošto je riječ o pozorišno, vrlo odgojenoj publici, kojoj nije lako „prodati stvari“.  Drago mi je da je na predstavu došlo ovoliko ljudi i mislim da smo jako lijepo prošli večeras u Trebinju.

Mi, kao posmatrači, u određenim situacijama, prilično smo mogli da se prepoznamo. Na koji način ste vi pristupili vašem liku, da li ste ga bazirali na nekim ličnim iskustvima, možda?

- Moram priznati da sam sa velikim zadovoljstvom spremao ovaj lik. Već na prvo čitanje, kad mi je Vahid dao tu dramu, odmah mi se svidio, jer ima finu dozu duhovitosti i mogućnost da se glumac razigra zbog čitave gradacije kroz predstavu. U početku je bilo malo izazovno pošto se radi i o teškoj fizičkoj glumi. Kao što ste vidjeli, kroz čitavu predstavu, ja faktički skačem gore - dole. S toga je prvo bilo teško da se fizički na to prilagodim, a onda i na psihološku gradnju lika. Mada, ovaj lik mi se posebno svidio i publika ga prilično dobro prihvata, jer se radi o iskrenom čovjeku, opterećenom problemima, kao i svako od nas, pa i ja, ali koji se trudi da sve drži na okupu, posebno svoju porodicu, što je nažalost, danas vrlo teško.

Ulozi u ovoj predstavi maksimalno ste dali sebe, da li ste onda, onako potajno, očekivali nagradu za protagonistu večeri?

- Iskren da budem, pošto ja igram taj neki glavni lik koji je najviše eksponiran u predstavavi, to nekako dođe logično, mada nisam očekivao. Prvo sam potpuno i zaboravio da se uopšte dijeli ova nagrada, kao što ste vidjeli, sav sam se zbunio, otišao, pa se ponovo vratio na pozornicu. Nagrade su u principu sporedna stvar, ali hvala žiriju publike.