Njujork, Njujork (Maja)
Na Paliću, na sjeveru Bačke, poslije duže vremena, a srećnim povodom, sretoh se sa bližnjom i malo daljom rodbinom.
Sretoh se, dakle, sa „ovim mojim“ koji su mi tokom proljetošnjih, ljetošnjih i minulih jesenjih mjeseci punili „inboks“ slikama sa svojih putovanja po dalekom i bijelom svijetu punom čuda i čudesa.
Iz Njujorka (Maja)
Hrastovi iz Luizijane (Maja)
Nju Orleans (Maja)
Pominjao sam im u ćaskanjima Dučićeve, Andrićeve i Anđelićeve putopise preko kojih sam se „teleportirao“ na meridijane podalje od Hercegovine, ukazivao na Mark Tvenovog „Naivčinu na putovanju“, na briljatnu „Prizemnu Ameriku“ Iljfa i Petrova, na odlična „Pisma iz Norveške“ Isidore Sekulić... na neponovljivi šarm „Hodoljublja“ Zuke Džumhura, zanosni lirizam „Skitnji“ Matka Peića – univerzitetskog profesora koji se na putevima nije rastajao od svog pištolja kojim je odvraćao eventualne toksične (kafanske) likove od nasrtaja na sopstvenu lirsku ličnost po slavonskim i drugim selima i zaseocima. Govorio im o majstorskom baratanju puškom Ivana Turgenjeva i Jurija Kazakova, još boljem njihovom baratanju stilistikom ruskog jezika u, za današnjeg čitaoca, dugim i dosadnim opisima ruske prirode! Itd, itd – ili et cetera, et cetera.
Suton u Nju Orleansu (Maja)
Seul (Srđan)
Šangajski prizor (Milica)
Priče iz Gutembergove galaksije ne očaravaju posebno mlade ljude odrasle u – civilizaciji slike. No, kako ni tu nisam posve odocnio, odnosno kako smo ih, prvo njihov đed Risto u Ljubinju, potom unekoliko i ja – učili „uzimanju kadra“ i nekim elementima snimanja, evo, uz ovu crticu, kako to oni primjenjuju po svijetu, prvenstveno za svoje lične kolekcije... A donekle kao i dokaz da se putopisi daju pričati – bez riječi – kroz fotografije. Recimo, ovako... katkad reporterski, katkad čisto dokumentaristički.
Šangaj - neboderi do oblaka (Milica)
Suton u Šangaju (Srđan)
